DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 18 <-- 18 --> PDF |
faunističkih, ekoloških i zoogeografskih karakteristika trenutno u središtu interesa mnogih entomologa u Europi. Prema broju opisanih vrsta (oko 20 000) ovo je najbrojnija porodica leptira. Harti g & Heinick e (1975) navode za područje Europe 1104 vrste. Taj broj je danas sigurno veći jer je u posljednjih petnaestak godina u Europi opisano na desetke novih ili do tada neregistriranih vrsta. Za područje Hrvatske registrirano je do sada više od 500 vrsta sovica. Prve podatke o faunističkim istraživanjima leptira Gorskog kotara nalazimo kod Mann a (1867), a odnose se na područje Ogulina i Kleka. Potkraj stoljeća djelomično to područje obrađuje Abafi-Aigne r et al. (1896). U prvoj polovici dvadesetog stoljeća jedino nadšumar Gjuro Koč a (1900, 1901, 1925, 1925 a) sistematski istražuje faunu leptira kontinentalnog dijela Hrvatske. U tim radovima nalazimo i podatke koji se odnose na Gorski kotar. Nakon njega sistematska aktivnost entomologa prestaje na ovim prostorima. Daljnje aktivnosti na upoznavanju faune leptira toga područja započinju krajem sedamdesetih godina israživanjima Mladino v (1977, 1978, 1983, 1986) iKovačević & Franjević-Oštrc (1978), a nastavljaju se radovima Kučinića (1992) i Kučinića et al. (1993). Posebno mnogo faunističkih podataka nalazimo u radovima Mladino v (1977, 1978, 1983) koja sistematski istražuje leptire gornjeg toka rijeke Kupe. Gorski kotar je ravan, smještena u središnjo-planinskom dijelu Hrvatske (si. 1), između njenog nizinsko-kontinentalnog i primorskog dijela. Široka je oko 35 kilometara sa prosječnom nadmorskom visinom od 800 metara. Klima je planinska sa značajnim utjecajem mediteranske i kontinentalne klime. Karakteriziraju je obilne padaline uzrokovane vlažnim zrakom koji strujom vjetrova dolazi s Jadrana. Najveće površine Gorskog kotara su pod šumama jele i bukve (Abieti-Fagetum) i jele i rebače (Blechno-Abietetum). Od livadnih zajednica dominiraju: asocijacija ovsika i trpuca (Bromo- Plantaginetum), livada trave tvrdače (Naradetum) i zajednica rosulje (Agrostiđetum). 2. METODA RADA Kao izvor podataka koristili smo literaturu koja obrađuje faunu sovica našeg područja i entomološke zbirke Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Kod determinacije materijala služili smo se standardnom literaturom: Spuler (1910), Seitz (1914), Forster & Wohlfahrt (1971), Berio (1985), Skinne r (1986). Za nekoliko vrsta zbog postavljanja točnog taksonomskog statusa izradili smo trajne preparate genitalnih organa. Analiza morfoloških karakteristika genitalnih preparata rađena je prema djelima: Forster-Wohlfahrt (1971) i Berio (1985). Sistematski prikaz i zoogeografska analiza dani su prema Dufay u (1976). Za nekoliko vrsta koje Dufa y ne spominje, zoogeografski podaci prikazani su prema Hruby u (1964). Zbog upotrebe ovih podataka u faunističkom kartiranju za sve lokalitete dane su i UTM-oznake. U našem radu spominju se sljedeći lokaliteti sa pripadajućim UTM-koordinatama: Bektež YL23, Dubrovnik BN62, Fužine VL71, |