DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Određivanje karakteristika higrofilnosti i migracija vrsta izvršeno je prema Carneluttiju (1992), a karaktera štetnosti prema Kovačeviću (1952, 1956) i Carneluttiju (1992). Broj utvrđenih vrsta sovica za područja kontigentalnog dijela Hvatske (Tab. 2) preuzet je iz rada Kučinić & Perović (1992). Kod određivanja granica Gorskog kotara (SI. 1) koristili smo podjelu središnjeg planinskog dijela Hrvatske, koju primjenjuje Kučini ć (1992). 3. REZULTATI I DISKUSIJA 3.1. Faunističke karakteristike Pregledom literature (Mann 1867; Abafi-Aigner 1896; Mladinov 1977, 1978, 1983, 1986; Kovačević & Franjević-Oštrc 1978; K u č i n li ć 1990, Kučinić et al. 1993) i entomoloških zbirki HPM-a, ustanovili smo za područje Gorskog kotara 181 vrstu sovica. Na području Republike Hrvatske registrirano je Kučini ć (1992) više od 500 vrsta, a u njenom kontinentalnom dijelu prema radovima M1 a d i n o v (1958, 1977), Kučinić (1992) i Kučinić & Perović (1992) 297 vrsta. U Gorskom kotaru zabilježeno je prema tim podacima oko 35% vrsta registriranih za područje Hrvatske, odnosno 61% uvrđen za njen kontinenalni dio. Sam broj registriranih vrsta na nekom području ne može nam adekvatno oslikati stanje dstraženosti faune toga prostora. Da bi se izvukli pravilni zaključci potrebno je izvršiti komparaciju broja zabilježenih vrsta toga područja s brojem utvrđenih vrsta na nekom drugom, ekološki sličnom prostoru (kontinentalni dio Hrvatske). Za taj prostor bitno je za pretpostaviti da u budućim istraživanjima neće doći do značajnijeg bilježenja novih faunističkih elemenata osim možda onih čije je pojavljivanje uvjetovano širenjem areala, malim populacijma koje je teško registrirati ili migracijskim procesima koji su relativno česti kod značajnog broja vrsta sovica. Osim ekoloških karakeristika, površine uspoređivanih područja i bogatstva različitih staništa, ovdje se moraju uzeti u obzir i antropogeni utjecaji koji na faunu nekog prostora mogu biti dvojaki. U određenim slučajevima čovjek unošenjem novih biljnih vrsta (voćke, ukrasno bilje, žitarice) i stvaranjem »sekundarnih biotopa« može uzrokovati povećanje broja vrsta na nekom području. Obrnut je slučaj ako se intenzivnom poljoprivredom, stvaranjem velikih površina pod monokulturama, devastacijom prirodnih biotopa (velikom upotrebom pesticida, herbioida i umjetnih gnjojiva) i stvaranjem takozvanih »tercijarnih biotopa« u velikoj mjeri narušavaju optimalni životni uvijeti, što neminovno dovodi do nestanka mnogih biljnih i životinjskih vrsta i osiromašenja faune i flore. U našem radu usporedili smo faunu sovica Gorskog kotara sa faunistički najbolje istraženim područjima kontinetalnog dijela Hrvatske: Slavonijom, Hrvatskim zagorjem, Zagrebom (šire područje), Turopoljem i Likom (SI. 1). Ti prostori pod utjecajem su sličnih ekoloških faktora, a odlikuju se velikom raznolikošću staništa i podjednakim antropogenim djelovanjem na njima. Iz tablice 2 vidljivo je da je najveći broj registriranih vrsta u Slavoniji, a samo nešto manji na područjima Zagreba i Hrvatskog zagorja. |