DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Iz usporedbe poligona na si. la s histogramima posječenih drvnih masa na si. 1 b stiče se dojam, da su po uzrocima sječe — grafikoni a i b oblikom, učestalošću i pojavi oscilacija, manje-više slični. No, oni se ipak međusobno razlikuju po visini amplituda oscilacija u onim slučajevima, kad je na pr. posječen velik broj tankih stabala (izvale 1972. god.) s malom drvnom masom, pa je ekstrem amplitude na si. 1 b u toj godini kod izvala izostao. Identične slučajeve nalazimo kod preloma (1962. i 1970. god.) i kod sušaca (1972. god.). Za pojedini uzrok sječe utvrđena su tijekom promatranog razdoblja određena obilježja pojave. »Najmirniji« tijek pokazuju poligoni i histograms stabala oštećenih munjom. Pritom napominjemo, đa munje češće udaraju u stabla na određenim mikrolokacijama. Podatke o »gromaricama« evidentirali smo točkama na sastojinskoj karti, no nažalost, karta je za vrijeme raketiranja objekta izgubljena. Oscilacije pojava izvala uglavnom se podudaraju s pojavom olujnih i orkanskih vjetrova kao i oscilacije pojava preloma, no prve su učestalije i s višim aplitudama. Od vjetrova su najopasniji bura i jugo. Jugo je opasniji, naročito u proljeće, kad stabla u prekomjerno navlaženom (razmočenom) tlu ostanu bez čvrstog uporišta i štete su veće nego li od vjetrova u jesen ili zimi. Visoke amplitude izvala i preloma u pojedinim se godinama ne podudaraju s pojavom jakih vjetrova. Ako su se pojavili u kasnu jesen ili zimi, štete su evidentirane u sanitarnoj sječi naredne godine, kad je i obavljena. Ekstremna amplituda u 1972. godini je u oba slučaja (kod izvala i preloma) — kako smo već spomenuli — posljedica ledenog ovoja zimi 1971/72. god., kad je vjetar osrednje jačine izazvao velike štete na prekomjerno opterećenim stablima crnogorice. Najveću učestalost i oscilacije ekstremno visokih amplituda pokazuju poligoni (si. 1 a) i histogrami (si. 1 b) posječenih sušaca. Iz grafikona se vidi, da su posljedice, bez obzira na uzrok pojave, poprimile zabrinjavajuće razmjere. Udio sušaca do 25% u ukupnom etatu GSP (Gl. slučajnog prihoda) se od 1967. godine skokovito povećava, kulminira 1983/84. god. i potom postupno smanjuje do 1991. godine. Od 1968—1972. god. povećana pojava sušaca posljedica je napada moljca jelovih iglica. Kad smo očekivali oporavak i preživljavanje stabala s manjim no dobro uočljivim gubitkom iglica od 25— —30%, ista se naglo suše u povećanom broju. Parabolični trend opadanja sušenja mogao bi promijeniti smjer u izrazito sušnoj 1992. godini, za koju još nemamo podataka. Od 1967. god. udio sušaca po broju stabala u ukupnom GSP povećao se na 35,6%, a po drvnoj masi na 44,8%. U promatranom 33-godišnjem razdoblju šušci u ukupnom GSP iznose oko 41%. Ovaj podatak zabrinjava jer dovodi u pitanje opstanak jele u sastojinama gospodarenim strogo po znanstvenim načelima, gdje se posebno pazilo na zdravstveno stanje sastojina provođenjem svakogodišnjih »sanitarnih« sječa. Na smanjenu brojnost pojave Aa stabala poslije 1969. godine utjecala su dva razloga. Promjena tehnologije obaranja stabala i obučenost radnika 390 |