DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1993 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Prema rezultatima (Tablica 1), najveća frekvencija je kod odgovora broj tri »Problem zagađenja okoline pogađa našu zemlju jednako kao i druge«. Od ukupno 259 ispitanika, 173 (66,8%) opredijelilo se za ovaj odgovor. Dakle, većina ispitanika smatrala je da problem zagađivanja okoline pogađa našu zemlju jednako kao i druge. Za tvrdnju pod brojem 2. »Zagađivanje okoline zabrinjavajuće se povećava naročito zbog rata« opredijelilo se 83 ispitanika ili 32,0%. Ovi ispitanici smatraju da je rat uzrok povećanja zagađivanja okoline. Za prvu tvrdnju »Mene osobno ne zanima problem zagađivanja okoline « opredijelilo se svega tri ispitanika. Može se reći da ispitanici nisu indiferentni prema problemu zagađivanja okoline što je d očekivani rezultat. Slijedeća grupa tvrdnji odnosi se na čimbenike zagađivanja okoline (Tablica 2). Prema frekvencijama najviše je ispitanika zaokružilo prvi odgovor: »Priroda ne zagađuje samu sebe; čovjek snosi odgovornost za prirodu« (F = 201, 77,0%). Dakle, problem je u čovjeku koji snosi odgovornost za zagađivanje okoline jer čovjek odlučuje hoće li ili neće koristiti neku štetnu tehnologiju koja bi mogla ugroziti okoliš. Slijedeće dvije tvrdnje prihvaćene su platokurtično, odnosno ispitanici su podijeljeni između dvije tvrdnje koje izražavaju stav da je uzrok ekoloških problema u tehnologijama i u ratovima. O tome tko je subjekt rješenja problema zagađivanja (Tablica 3), najveća frekvencija je kod tvrdnje broj 2. »Zaštita čovjekove okoline podrazumijeva najširu društvenu akciju« (F = 207, 79,6%). Iz ovoga proizlazi zaključak da ispitanici smatraju u većini slučajeva da zaštitu čovjekove okoline može riješiti samo najšira društvena akcija. Za treću tvrdnju koja glasi »Ubrzamo li znanstveni i tehnološki razvitak, rješit ćemo i probleme narušavanja eko-sustava« opredjelilo se 38 ispitanika ili 14,6%. Za prvu tvrdnju opredijelilo se 15 ispitanika ili 5,8%, (»Samo stručnjaci kvalificirani za to mogu rješiti problem zagađenja okoline«. Moglo bi se zaključiti da iako je struka ispunjavala ovu anketu, koja je vrlo dobro upoznata sa stručnim saznanjima o ovoj problematici ipak smatra da samo stručnjaci ne mogu rješiti problem zagađivanja okoline već je potrebna šira društvena akcija. U slijedećih 25 ponuđenih tvrdnji ispitanici su trebali izraziti svoje neslaganje, indiferentnost ili slaganje s ponuđenim stavom — Tablica 4. Distribucija frekvencija na instrumentu u većini slučajeva je asimetrična, odnosno ispitanici u većini slučajeva ili odbijaju tvrdnju ili je prihvaćaju. Izrazito asimetrična tvrdnja je 23. koja glasi: »Razvoj privrede i proizvodnje trebao bi se uskladiti s očuvanjem okoliša, naročito šuma«. Sa ovom tvrdnjom slaže se 259 ispitanika ili 98,5%, ne slažu se dva ispitanika i dva nemaju mišljenje. Slijedeća tvrdnja kod koje je izraženo izrazito slaganje je 18. »Ravnoteža prirode je osjetljiva i lako se naruši« s kojem se je složilo 251 ispitanik ili 95,4%. Izrazito neslaganje ispitanici su izrazili s tvrdnjom pod brojem 20 »Problem zagađivanja i nije tako velik; to su najčešće priče za malu djecu«. (F = 249, 95,4%). Također izrazito neslaganje vidi se kod tvrdnje broj 10 (»Krizu energije najbolje je riješiti nuklearnom energijom«). Neslaganje s ovom tvrdnjom zaokružilo je 226 ispitanika ili 85,9%, od ukupno 265. U svega četiri tvrdnje (11, 13, 19, 25) ispitanici su odgovorili da nemaju mišljenje u nešto više od 20%. Uglavnom ispitanici su ili prihvaćali tvrdnju ili se nisu složili, što se može tumačiti da imaju relativno postojane kriterije o stavovima u navedenim tvrdnjama. |