DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 108     <-- 108 -->        PDF

1. ECE-UN/EC SASTANAK KOORDINACIJSKE GRUPE
MEĐUNARODNOG KOOPERATIVNOG PROGRAMA O PROCJENI
I PRAĆENJU UČINAKA ONEČIŠĆENJA ZRAKA NA ŠUME
(»ICP-FOREST«)
Međunarodni kooperativni program o procjeni i praćenju učinaka onečišćenja
zraka na šume (»ICP-Forest«) pokrenuo je 1985. godine Izvršni odbor Konvencije
o daljinskom prekograničnom onečišćenju zraka (»Ženevska konvencija
«). 1986. godine dogovoreno je da se ova istraživanja obave na tri razine.


Na razini I. provodi se anketa o stanju šuma te analize tla na bioindikacijskim
plohama (16 X 16 km). Ta istraživanja traju do kraja 1995. godine.


Na osnovu Strasburške rezolucije (Strasbourg 1990) i zaključaka Helsinške
ministarske konferencije (Helsinki 1993) trebalo bi 1994. godine započeti sa istraživanjima
na razini II. Ova bi se proučavanja realizirala na trajnim pokusnim
plohama postavljenim u karakterističnim šumskim ekosustavima.


Na 1. sastanku koordinacijske grupe, održanom 4. — 6. listopada 1993. u Hamburgu,
definirana su istraživanja koja će se provesti na razini II.


Dok je za razinu I. bilo obvezno da se istraživanjima obuhvate sve plohe
po-stavljene prema mreži 16 x 16 km, broj ploha za razinu II. ovisi o mogućnosti
pojedine zemlje.


Predstavnik Hrvatske pozvan je na sastanak u Hamburgu jer je Hrvatska
već prošle godine dostavila rezultate ankete o stanju svojih šuma u Programski
koordinacijski centar. Još više zbog toga što smo ove godine prihvatili provesti
anketu po novoj metodologiji ECE-UN/EC. Pored toga laboratorij Šumarskog
instituta Jastrebarsko uspješno je obavio analize kontrolnih uzoraka tla i
biljnog materijala. Time smo dokazali našu osposobljenost za istraživanja navedena
u programu rada.


Razina II. predviđa intenzivni monitoring stanja šuma s ciljem da se razjasni
utjecaj onečišćenja zraka i drugih štetnih agenasa na glavne šumske ekosustave.


Kod izbora pokusnih ploha preporuča se voditi računa o slijedećem:



Plohe trebaju obuhvatiti najvažnije vrste drveća i najzastupljenije šumske
ekosustave pojedine zemlje.
— Kod njihovog postavljanja posebnu pozornost valja obratiti na mogućnost
korištenja postojećih podataka o kvaliteti zraka i meteorološkim parametrima.

Za procjenu stanja krošanja i dobivanja podataka o prirastu potrebna je površina
od najmanje 0,25 ha. Kako oko svake plohe mora biti zaštitni pojas
širine od najmanje 10 m to njihova površina nebj smjela biti manja od 0,5 ha.
— Na tim se plohama trebaju provoditi uobičajeni gospodarski zahvati.
566




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Razina II. predviđa ova istraživanja:
Kod postavljanja ploha treba o njima prikupiti metodologijom predviđene
opće podatke. Svake pete godine iste valja revidirati.



Procjenu stanja krošanja preporuča se provesti svake godine najmanje
jednom.
— Analize tla (ćvrsta faza), provesti na početku. Preporuča se njihovo ponavljanje
svake desete godine. Metodologija analiza uzoraka tla razrađena je i usvojena.

Analiza lišća (iglica) preporuča se provesti svake druge godine prema veriliciranim
metodama.
— Prirast bi trebalo utvrditi svake pete godine.

Depozicije valja pratiti stalno. Metodologija tih praćenja je u razradi. Kako
se radi o vrlo skupim istraživanjima na svega 10% ploha predviđeno je postavljanje
takovih postaja. Zato kod izbora pokusnih ploha valja voditi računa
o tome da se maksimalno koriste postojeći podaci. U Hrvatskoj su to
npr. podaci postaja na Puntijarki i Zavižanu. Državni hidrometeorološki zavod
je institucija, upravo specijalizirana za takova istraživanja.
Pitanje klimatoloških i vegetacijskih praćenja rješavati će se u kasnijoj fazi.
Na zahtjev predstavnika Hrvatske vegetacijska istraživanja će se staviti na
dnevni red sastanka koji će se održati iduće godine u Norveškoj, a na kom se
treba usvojiti cijelokupni program rada za razinu II.


Zaključeno je da bi istraživanje tekuće faze tla (lizimetrijska istraživanja)
bilo preuranjeno uvrštavati u taj program. Ova su istraživanja vrlo skupa, a
metodologija nedovoljno standardizirana. Takova proučavanja trebale bi za sada
prevnstveno provoditi bogate zemlje i institucije koje se pretežno bave fundamentalnim
istraživanjima (npr. znanstvene institucije pri sveučilištima).


Hrvatska može udovoljiti zahtjevima koji proizlaze iz ovog programa ako
objedini sve svoje kadrovske i materijalne potencijale koji su angažirani na
istraživanjima propadanja šuma. Posebno je važno slijediti usvojeni program
i pri tome koristiti metode ECE i EZ.


Dr. Nikola Komlenović