DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 122     <-- 122 -->        PDF

IN MEMORIAM


BRANKO JINDRA
dipl. ing. šumarstva


(1910—1993)


Na gradskom groblju u Požegi, 20.
svibnja 1993. godine oprostili smo se po
posljednji put od dragog nam kolege i
prijatelja, gospodina Branka Jindre. Oproštaj
je bio tih i skroman uz nazočnost
obitelji i nekolicine kolega i prijatelja.


Njegovom smrću svijetu sjećanja i
uspomena pridružuje se jedan izuzetno
bogat i buran stručni i životni put, vezan
za prostore Istočne Hrvatske. Rođen
je 1910. god. u Požegi, gdje završava
osnovnu školu i gimnaziju, te
slijedeći porodičnu tradiciju upisuje studij
šumarstva u Zagrebu.


Po završetku studija 1938. god. pa do
početka rata službovao je jedno kraće
vrijeme kao vježbenik-nadničar na Kordunu,
a potom kao šumarski vježbenik
pri Sremskom načelstvu u Požegi. Ratne
godine provodi kao upravitelj Šumarije
Brodske imovine općine u Trnjanima,
a neposredno iza rata obnaša ta


kođer funkciju upravitelja Šumarije u
Orahovici do 1951. god. te u Slatini do
1957. god.


Na Osječko područje dolazi 1957. god.,
gdje je po osnutku Šumskog gospodarstva
Osijek postavljen za šefa Sektora
za iskorišćivanje šuma. 1963. god. počinje
s radom u Osnovnoj privrednoj komori
u Osijeku kao stručni suradnik za
poslove šumarstva i drvne industrije.


Od 1965. god. do umirovljenja 1979.
god. radi na jioslovima šumarske inspekcije,
prvo kao kotarski šumarski inspektor,
a 1967. god. po ukinuću kotara, kao
općinski šumarski inspektor u općinama:
Osijek, Beli Manastir, Valpovo i Donji
Miholjac.


Kao umirovljenik ostaje još duže vrijeme
stručno aktivan radeći povremeno
na poslovima vještačenja za potrebe suda
i osiguravajućih društava. Interes za
struku zadržao je do duboke starosti.
Bio je uvijek pun pitanja o novostima iz
struke, o kolegama s kojima je radio i
gotovo da je bio razočaran ako ih nije
bilo dovoljno.


Živio je i djelovao u jednom burnom
i dinamičnom vremenskom razdoblju. Uspijevao
je odoljeti svim nedaćama i teškoćama
kroz koje je prolazio tijekom
ratnih i poratnih godina na početku svog
radnog vijeka, sačuvavši svoje ljudsko i
stručno dostojanstvo.


U svojoj dugoj i bogatoj karijeri bio
je uvijek određen kao čovjek i stručnjak,
bez obzira na političke pritiske i previranja
koja su ga pratila u radu i životu.


Nažalost još jednom u svom životu
morao se suočiti sa strahotama rata.


Ovoga puta bolestan i nemoćan ratna
razaranja i neizvjesnost doživljavao
je vrlo teško, i sigurno je da su ona
pripomogla neminovnost kraja.