DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Kanali nisu bili čišćeni godinama i kada je Ressel 1835. godine došao
u Motovun čišćenje kanala bio mu je jedan od prvih poslova. Prvi posao,
jer su »stabla u zamočvarenoj šumi odumirala«. Kanali do tada nisu čišćeni,
jer se za taj posao nije nalazilo sredstava i Ressel pristupa tom poslu bez
posebnih izdataka. Ressel angažira »uzgajivače stoke u susjednim općinama
« tako da je u nizinskom dijelu Motovunske šume odobrio besplatnu pašu,
a korisnici paše svake godine trebali su čistiti odvodne kanale. »Rad je
tekao bez prisile, jer su vlasnici stoke uviđali da se poboljšava paša«. Međutim
»neki viši šumarski majstor (nadšumar — O. P.) došavši u inspekciju,
u Motovun to je zabranio«, jer je »bio skolastički protivnik šumske paše,
gluh za razloge i slijep za brojke«. Paša nije bila zabranjena nego se naplaćivala
i tada je »iz proračunskih razloga bila neškodljiva«.


Ressel se i prije nije slagao s mnogim mjerama Uprave, a ovo je bio
vrhunac te odlučuje »kada više ne može koristiti« u šumarstvu prijeći će u
službu C. i kr. mornaričke uprave u Trstu, što je »kameralna uprava svesrdno
poduprla«. No Ressel ne napušta brigu za Motovunsku šumu, posebno
kada joj je zaprijetio opstanak novim projektom za, navodno, saniranje rijeke
Mirne.


Tada i Kameralna uprava pristupa odvodnji Motovunske šume i posao
povjerava Zemaljskom građevinskom ravnateljstvu u Trstu. Njegov upravitelj,
»doista poznat kao hidrotehničar, postavio je načelo da šumski teren
treba podići kako bi poplavne vode brže mogle oticati (naglasio Ressel). To
bi se trebalo postići podizanjem 11 poprečnih nasipa visine 1 hvata (cea 3,5
m) ... Šumarski ured nije se usudio suprotstaviti njegovom autoritetu«, ali
se suprotstavio Ressel. Ressel dokazuje, kako bi se gradnjom nasipa tj. zasipavanjem
stabala ona ugrozila i šuma bi propala. Protiv tog projekta kao
svjedoka Ressel je pozvao i općinskog liječnika, koji je izjavio da bi se zamočvarenjem
terena ispred nasipa nepovoljno djelovalo na stanovništvo u
susjednim općinama. Posljedica ovih akcija bila je to, da je izvođenje obustavljeno
i od 1845. godine započelo je čišćenje kanala. Čišćenje je obavljano
u vlastitoj režiji, ali s »polovičnim sredstvima izostao je potpuni uspjeh«.
Na 27.000 hvati kanala (tj. cea 50 km) bila su uposlena samo dva radnika
uz plaću 18 krajcara dnevno.


Ressler spašava Motovunsku šumu suprotstavivši se, još dok je bio u
Kameralnoj upravi, da se »pola Motovunske šume pretvori u travnjak i
proda.« To je predložio »neki kameralni šumarski činovnik koji je htio
napredovati«, a prijedlog je našao »odaziv kod nadređenih ... jer se moglo
dobiti milijun forinti.«


Kameralna uprava i Mornarička uprava bile su u stalnom sukobu radi
obskrbe brodogradilišta potrebnom građom. Teško je bilo dobiti Sortimente
koji su orgovarali za gradnju brodova. Kameralna uprava je doduše »postavila
načelo da c. kr. ratnoj mornarici pripada pravo prvokupa drva pripravljenog
za brodogradnju«, ali to se nije poštivalo, jer se »drvo prodavalo
privatnicima s naznakom u računu ´neuporabivo za mornaricu, ili
odumrlo ili oštećeno´«. Kameralna uprava »izgovarala se i na desetogodišnje
gospodarske osnove, koje za c. kr. mornaricu ostaju sakrivene«, pa Mornarička
uprava nema mogućnosti prigovora.


503