DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Slijedi kritika na način na koji se obavljalo čišćenje kanala u Motovunskoj šumi. Postojeći kanali, piše Ressel, ne sprečavaju odlaganje nanosa jer ne postoje veliki nego samo mali. A oni opet ne zadovoljavaju, jer su: 1. na istoku (na početku) kanali su manji nego na svom zapadnom dijelu, 2. strane kanale su strme mjesto pod kutem od 45°, kako, je i propis za njihovu gradnju. Zadržavanju nanosa doprinosi i grmlje, kojeg bi trebalo odstraniti. Kako taj posao Šumarski ured ne može po propisu obavljati u vlastitoj režiji, taj bi se posao trebalo nekome ustupiti, a drvo »od grmlja« prodati. No to nije lako, jer seljaci nemaju novca. Stoga bi bilo najbolje materijal besplatno ustupiti općinama, koje bi obavljale sječu i odvoz jer je u šumi »očito štetno«. To se ne provodi, jer »Kameralna šumska uprava ne zna izračunati korisnost takvog zahvata«. K tome se ni korito rijeke Mirne pravo ne čisti, te je mjestimice široka samo dva hvata (3,8 m) i pospješuje taloženje nanosa u šumi. »Stara Republika brinula se za velikopotezno čišćenje rječne obale«. Na sve ovo »c. k. mornarica nema nikakvog utjecaja« (u to doba očito mišljenje Ressela). Za sastojine Motovunske šume kaže da je debljinska struktura nepovoljna. U sastojinama pretežu stara stabla, inače na rubu odumiranja, i mlada, također lošeg stanja, dok je srednjodobnih srazmjerno malo. Takvo stanje posljedica je šesdesetgodišnjih nepovoljnih uvjeta zbog zamočvarenja i zasipavanja stabala zemljom. Stoga nakon sječe sadanjih jačih stabala »c. k. mornarica tijekom 50 godina iz Motovunske šume neće moći imati izdatnije koristi pa ni kada bi s tom državnom šumom i c. kr. mornarica primjerno gospodarila«. Postavlja se i pitanje, da li će drvo uz uvjete zamočvarenja i zatrpavanja stabala iz starosnog razreda 90 do 120 godina biti tvrdo i čvrsto. Nalazimo i odgovor, jer je prije pet godina drvo poslano u Veneciju za gradnju pokusnog broda. Nakon pet godina pokazalo se, da kakvoća nije trpjela time, da se ne smije ugraditi bjelikavo, koje napada trulež. Tako stoji s Motovunskom šumom. A sa seljačkim? One su tako opustošene, da je nestala nada u mogućnost nabave zakrivljenih sortimenata u budućnosti. Time su poništeni svi razlozi s kojim se operiralo pri ukinuću rezervata — »narodno bogatstvo promijenilo se u narodno siromaštvo, klima se u Istri pogoršala... te dok su se slabe ljetine zbog suše prije ponavljale svake sedme godine, sada su češće. ... Svoje drvo šumoposjednici prodali su špekulantima jeftino, jer je svaki htio prodati; špekulnti su zaradili, a seljaci sada nemaju ni dinara ni drva. Zbog toga će trpiti unuci, jer je znatan dio šuma pretvoren u polja, koja zbog pomanjkanja kiše malo proizvode; znatno veći dio pretvoren je u pašnjake bez zasjene što stoci više šteti nego koristi«. Takovo stanje »dokazuje, kako treba posljedice svakog zahvata predvidjeti za 100 godina unaprijed. Da su šume ostale pod upravom c.k. mornarice kao u vrijeme stare Republike, ostalo bi šuma na dovoljnom prostoru, jer bi c.k. mornarica isposlovala neke modifikacije u iskorišćivanju rezervata.« 504 |