DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Danas je najzastupljeniji uređajni razred jela-bukva. Izdvojeno je 34
odsjeka sa površinom od 670,48 ha ili 70%. To su mješovite sastojine, pretežno
grupimicna rasporeda. Uz jarke se pretežno nalazi čista jela, čiji je
pojas širi što je teren blaže nagnut. Iznad njega dolazi mješoviti pojas bukve
i jele, koja se sada pretežno javlja pojedinačno, dok u najvišim predjelima
bliže grebena, prevladava gotovo čista bukva. Uz same grebene pojedinačno
i u grupama dolazi lošiji i jači hrast te uneseni obični bor. U tim
dijelovima teren je vrlo strm, mjestimično na površinu izbija kamen, pa
su te sastojine pretežno zaštitnog karaktera.


U pojasu jele podstojno često dolazi grab, bukva, OTL i OML.


DOSADAŠNJI NAČIN GOSPODARENJA


Do 1947. godine samo su šume Draškovićevog posjeda imale uređajne
elaborate. Za njih je još u prošlom stoljeću izrađen prvi nacrt u mjerilu


1:10.000 i plan gospodarenja. 1947. godine pristupa se izradi izv. »brze inventarizacije
šuma« koja se može smatrati prvim elaboratom za ovu jedinicu
kao cjelinu. Njime su dani samo grubi pregledi sječnih drvnih masa. 1952.
godine izrađena je »Dugoročna osnova sječa i obnove šuma«, ali njome još
nije formirana gospodarska jedinica »Trakošcan« u današnjem smislu. To
se dogodilo povodom revizije spomenute »Dugoročne osnove sječa« 1955.
godine. Tada su formirani odjeli i odsjeci, snimljeni na terenu i izmjerena
je drvna masa. Na bazi geodetske izmjere izrađen je nacrt u mjerilu
1:10.000. Ovom osnovom propisano je preborno gospodarenje na 629 ha
(70%), dok je na ostalom dijelu (364 ha ili 30%) propisano sastojinsko gospodarenje.
Zbog blizine dvorca Trakošcan koji sa susjednim jezerom i okolinom
čini estetski vrlo skladnu cjelinu, čitavo je ovo područje već i tada imalo
turistički, a i raritetni značaj. Iz tog razloga, idućih godina doneseno je
nekoliko zakonskih odredaba koje su regulirale i taj aspekt ovih šuma. Tako
je 1961. godine dio ovih šuma proglašen »rezervatom prirodnih šuma«.
To je dio jedinice koji je u prošlosti pripadao Draškovićevom posjedu (dijelovi
odjela 7—20 bez zemljišnih zajednica). Početkom 1963. godine g. j .
»Trakošcan« cijelom je površinom ušla u sastav šumsko-privrednog područja
»Ivančica«. Krajem 1963. godine rezervat prirodnih šuma podijeljen
je na dvije zone i to: užu zonu zaštite od 86,66 ha koja je predana na upravljanje
Upravi dvorca Trakošcan (odjel 12 i dijelovi odjela 18 i 19 koji
sada čine Park Šumu Trakošcan) i širu zonu zaštite (ostali dio gospodarske
jedinice). 1965. godine izrađena je nova osnova gospodarenja koja na cijeloj
površini propisuje preborno gospodarenje. Tom prilikom konstruirane
su (po Klepcu ) normale i određena je dimenzija zrelosti jele od 60
cm. »Uža zona zaštite« potpuno je izdvojena. »Širom zonom zaštite« obuhvaćeni
su i dijelovi bivših zemljišnih zajednica ukupne površine od 436 ha.
Ostali dio ove jedinice (odjeli 1—7 i 21—25) površine od 525 ha tretiran je
kao privredna šuma. Smilajevo m podjelom Republike Hrvatske područje
ove jedinice našlo se u oblasti jednodobnih šuma. Prema osnovi iz
1975. g. »preborno gospodarenje propisano za cijelu jedinicu u određenim
momentima izazivalo je određene probleme, kao na pr.:


510