DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Potencijalnu energiju slapova započele su iskorišćivati tri elektrocentrale. Hidrocentralu »Manojlovac« sagradilo je godine 1907. inozemno društvo »Sufid« niže slapova Miljacke, čime su skupina manojlovačkih slapova i korito Krke, na potezu 3,5 Kin, ostajali po 6 mjeseci godišnje bez vode. Protočnu HE »Roški slap« podigla su god. 1910., niže istoimenog vodopada, društva za iksorišćivanje ugljena »Monte Promina« i »La Dalmatienne«. Najniže položena, a najstarija po osnutku, je hidroelektrana »Jaruga«, koju je oko 1898. izgradila kompanija A. Šupuk & sin na lijevoj obali Krke podno Skradinskog buka. Spomenute hidrocentrale opskrbljivale su električnom energijom tvornice karbida i cijanamida u Crnici, rudnička postrojenja u Siveriću, Velušiću i Drnišu, tvornice aluminija, ferolegura i elektroda kod Šibenika i ostale potrošače u Šibeniku, Zadru i okolnim naseljima. Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti DFJ (1945) omogućio je, da se 25. I. 1946. osnuje u Zagrebu Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti NR Hrvatske, u kojem su isprva radili upravitelj dr. Gabrijel Divjanović i administrator Vladimir Janušić. Tijekom 4 godišnjeg rada taj je Zavod zakonski zaštitio 14-tak najpoznatijih prirodnih objekata u Hrvatskoj. Svi oni, među kojima i Krka (22. XII. 1948.), bili su zaštićeni kao prirodna rijetkost« jer je to onomad bila prva i jedina prirodozaštitarska kategorija. Početkom 1950. zaštita prirode spojena je sa službom zaštite spomenika kulture u Konzervatorskom zavodu NRH1, koje je prvi direktor bio dr. Milan Prelog, prof, povijesti umjetnosti. U novoosnovanom Odjelu za zaštitu prirodnih rijetkosti NRH radili su: odjelna šefica Sonja Pavletić, prof, geografije, konzervatori prirode Ljubica Štromar, prof, biologije i Stepan Bertović, dipl. inž. šumarstva te Vladimir Janušić, administrator. Bez zakonski obveznih upozorenja ili konzultacija zaštitarskih ustanova, na Krki je preovedeno nekoliko građevinskih zahvata, a u prosincu 1952. »Elektroprojekt « iz Zagreba dovršio je osnovni projekt hidroenergetskog korištenja rijeke Krke sa Zrmanjom. Spomenutim projektom koji je planirao gradnju četriju novih centrala iskoristile bi se gotovo do maksimuma vode Krke, djelomično i njezini pritoci te gornji tok Zrmanje. HE »Jaruga« postala bi druga po snazi u sistemu centrala na Krki i prva u planu izgradnje s tim, da se gradnjom započne 1954. a dovrši koncem 1956. Zaključivši da je projekt zamršen i po Krku vrlo osjetljiv, Konzervatorski zavod je zainteresirao za ovaj problem naše najpoznatije znanstvene, stručne, društvene i turističke ustanove, organizacije i prirodoslovce. U mnogim dogovorima i sastancima stručnjaka zaštite prirode i elektroprivrede pokazalo se, da je nemoguć kompromis i rezultirala je alternativa — ili postojanje rijeke Krke kao znanstvenog objekta i prirodne ljepote — ili izgradnja hidroelektričnih postrojenja2. U konačnom odlučivanju prevladali su znanstvena i konzervatorska stajališta i razlozi — Skradinski buk i Krka očuvani su za dalekovidniju, vrijedniju i plemenitiju namjenu unutar suvremene zaštite prirode. Međutim, nikad nije objašnjeno zašto je takvu odluku popratio i jedan sasvim oprečan i neopravdan postupak. Naime u listopadu 1954. uslijedio je udar: morao se zahvaliti na funkciji i napustiti Zavod dr. M. Prelog, premješteni su 1 Kamenarović M.: Historijat zaštite prirode u Hrvatskoj. Zaštita prirode u Hrvatskoj. Zavod za zaštitu prirode NRH, Zagreb 1961. 2 Roglić J., Pevalek I., Bertović S. & Pavletić S.: Krka i problemi njezine zaštite — mišljenja, podaci i dokumenti. Konzervatorski zavod NRH, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti, Zagreb 1953. 528 |