DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Potencijalnu energiju slapova započele su iskorišćivati tri elektrocentrale.
Hidrocentralu »Manojlovac« sagradilo je godine 1907. inozemno društvo »Sufid«
niže slapova Miljacke, čime su skupina manojlovačkih slapova i korito Krke,
na potezu 3,5 Kin, ostajali po 6 mjeseci godišnje bez vode.


Protočnu HE »Roški slap« podigla su god. 1910., niže istoimenog vodopada,
društva za iksorišćivanje ugljena »Monte Promina« i »La Dalmatienne«. Najniže
položena, a najstarija po osnutku, je hidroelektrana »Jaruga«, koju je oko 1898.
izgradila kompanija A. Šupuk & sin na lijevoj obali Krke podno Skradinskog
buka. Spomenute hidrocentrale opskrbljivale su električnom energijom tvornice
karbida i cijanamida u Crnici, rudnička postrojenja u Siveriću, Velušiću i
Drnišu, tvornice aluminija, ferolegura i elektroda kod Šibenika i ostale potrošače
u Šibeniku, Zadru i okolnim naseljima.


Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti DFJ (1945) omogućio
je, da se 25. I. 1946. osnuje u Zagrebu Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih
rijetkosti NR Hrvatske, u kojem su isprva radili upravitelj dr. Gabrijel
Divjanović i administrator Vladimir Janušić. Tijekom 4 godišnjeg rada taj
je Zavod zakonski zaštitio 14-tak najpoznatijih prirodnih objekata u Hrvatskoj.
Svi oni, među kojima i Krka (22. XII. 1948.), bili su zaštićeni kao prirodna
rijetkost« jer je to onomad bila prva i jedina prirodozaštitarska kategorija.
Početkom 1950. zaštita prirode spojena je sa službom zaštite spomenika kulture
u Konzervatorskom zavodu NRH1, koje je prvi direktor bio dr. Milan Prelog,
prof, povijesti umjetnosti. U novoosnovanom Odjelu za zaštitu prirodnih rijetkosti
NRH radili su: odjelna šefica Sonja Pavletić, prof, geografije, konzervatori
prirode Ljubica Štromar, prof, biologije i Stepan Bertović, dipl. inž. šumarstva
te Vladimir Janušić, administrator.


Bez zakonski obveznih upozorenja ili konzultacija zaštitarskih ustanova,
na Krki je preovedeno nekoliko građevinskih zahvata, a u prosincu 1952. »Elektroprojekt
« iz Zagreba dovršio je osnovni projekt hidroenergetskog korištenja
rijeke Krke sa Zrmanjom. Spomenutim projektom koji je planirao gradnju
četriju novih centrala iskoristile bi se gotovo do maksimuma vode Krke, djelomično
i njezini pritoci te gornji tok Zrmanje. HE »Jaruga« postala bi druga
po snazi u sistemu centrala na Krki i prva u planu izgradnje s tim, da se gradnjom
započne 1954. a dovrši koncem 1956.


Zaključivši da je projekt zamršen i po Krku vrlo osjetljiv, Konzervatorski
zavod je zainteresirao za ovaj problem naše najpoznatije znanstvene, stručne,
društvene i turističke ustanove, organizacije i prirodoslovce. U mnogim dogovorima
i sastancima stručnjaka zaštite prirode i elektroprivrede pokazalo se,
da je nemoguć kompromis i rezultirala je alternativa — ili postojanje rijeke
Krke kao znanstvenog objekta i prirodne ljepote — ili izgradnja hidroelektričnih
postrojenja2. U konačnom odlučivanju prevladali su znanstvena i konzervatorska
stajališta i razlozi — Skradinski buk i Krka očuvani su za dalekovidniju,
vrijedniju i plemenitiju namjenu unutar suvremene zaštite prirode.


Međutim, nikad nije objašnjeno zašto je takvu odluku popratio i jedan sasvim
oprečan i neopravdan postupak. Naime u listopadu 1954. uslijedio je udar:
morao se zahvaliti na funkciji i napustiti Zavod dr. M. Prelog, premješteni su


1 Kamenarović M.: Historijat zaštite prirode u Hrvatskoj. Zaštita prirode u Hrvatskoj. Zavod za
zaštitu prirode NRH, Zagreb 1961.
2 Roglić J., Pevalek I., Bertović S. & Pavletić S.: Krka i problemi njezine zaštite — mišljenja,
podaci i dokumenti. Konzervatorski zavod NRH, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti, Zagreb 1953.


528