DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 94 <-- 94 --> PDF |
IZ AGRONOMSKOG GLASNIKA BR. 1—2. i 3/1993. Dipl. ing. M. Kurtel a (Agronomski fakultet u Zagrebu) u članku Valorizacija stanja drvorednog zelenila saopćio je rezultate svojih istraživanja o stanju, točnije propadanju, stabala u drvoredima sedam zagrebačkih ulica. Vrste su Aesculus hipocastanum L„ Acer platanoides L. i Tilia sp. a godine istraživanja 1976, 1977. i 1991. Životno stanje stabala ocijenjeno je vizuelnom metodom stanja (oštećenosti) krošnje, podjelivši ga u četiri klase s po 25% oštećenja svake klase, dakle I-IV. Životne funkcije stabala autor je utvrdio na osnovu mjerenja dužine izbojaka, težine izbojaka i težine lišća. Sve ove veličine smanjivale su se s pojačanim oštećenjem krošnje pa su, sumarno uzeto, te vrijednosti za stabla IV. klase oštećenosti 1976. i 1977. godine bile »približno iste ili čak i više u odnosu na sve četiri klase u 1991. godini.« To znači da stabla i uz smanjenje krošnje sušenjem pojedinih grana i grančica nema snage da žive grane opskrbi dovoljnim količinama hraniva. Stablo, da se poslužimo Babić — Stambukovim nazivom kopnica za AIDS ili SIDU, kopni. Rezultat je, da se između 1976. i 1991. godine broj stabala u navedenim ulicama u prosjeku smanjio za 34%. U prosjeku jer je javor stradao sa 76% i »pokazao se najmanje prilagodljiv stresnim uvjetima grada«. Prema dostupnim mi podacima u šumskim sastojinama javor je na industrijske polutante daleko otporniji od bukve i hrasta. Doduše Seletković* daje podatke i za »ostale listače « a to su gorski javor, javor mliječ, grab i voćkarice koje iskazuju znatno manja oštećenja nego bukva i hrast. * Z. Seletković : Utjecaj industrijskih polutanata na običnu bukvu (Fagus sylvatica L.) u šumskim ekosistemima slavonskog gorja. Glasnik za šumske pokuse vol. 27, str. 104. I. Ciglar i Ž. Budinščak (Agronomski fakultet u Zagrebu) pod naslovom Dinamika populacije faune u proizvodnim i neproizvodnim jabučicima«, (u br. 1—2), točnije u intenzivnoj i u ekstenzivno j proizvodnji, saopćili su rezultate svojih istraživanja provedenih u 1990. i 1991. godini o brojčanom stanju insekata kako štetnih tako i predatori. U voćnjaku intenzivnog uzgoja, dakle u kojem se primjenjuju pesticidi za zaštitu od bolesti i štetnika, bilo 46 vrste insekata a u ekstenzivnom u kojem takvih zaštitnih mjera nije bilo broj vrsta iznosio je 79. Međutim uz veći broj vrsta »jačine populacije svake pojedine vrste (bila je) slaba, nije ustanovljena »pojava jake populacije niti jedne vrste«, ali nije bilo ni značajnijih šteta na stablima jabuka. Stoga autori zaključuju da »u voćnjaku gdje se ne primjenjuju pesticidi nisu poremećeni pojedini važni prirodni limitirajući čimbenici i pojave jakih populacija tj. sačuvana je prirodna ravnoteža između fitofaga i entomofaga, prisutna konkurencija, interferencija, nema selekcije sojeva s povećanim potencijalom razmnožavanja. Isključen je stimulirajući učinak nekih tvari dodatne ishrane, ili pesticida itd.« Stoga je »važnost predatora i parazita, tj. njihova nazočnost, značajna pa se u redovnim metodama zaštite uz praćenje štetne faune mora redovito provoditi i praćenje korisne faune«. Prof. Ana S k e n d e r (Poljoprivredni fakultet u Osijeku) sa suradnicima provela je »istraživanja djelotvornosti mehaničkog i kemijskog suzbijanja korova u soji« (br. 3.) u dvjema »klimatskim vrlo različitim godinama«. Za kemijsko suzbijanje korišten je preparat Dualin. Rezultat je sažet u jednoj rečenici: »Bitno je |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 95 <-- 95 --> PDF |
istaknuti da između varijanata s kultivacijama i s preparatom Dualin ne postoje značajne razlike u urodima soje, što opravdava primjenu mehaničkog uništavanja korova u širokoj praksi«. Prof. dr. Mirko G a g r o (Poljoprivredni institut Križevci) i dipl. ing. Ivan Gašpa r (INA-PETROKEMIJA Kutina) u br. 1—2. izvješćuju o utjecaju pojačanih količina N, P, K hraniva na količinu i kakvoću priroda sladorne repe. Podaci su rezultat petogodišnjeg rada pa su rezultati to vjerniji, jer je u stanovitoj mjeri eliminiran i utjecaj klimatskih uvjeta u pojedinim godinama. U zaključku se uspoređuju samo urodi i digestija bez gnojidbe i uz maksimalnu gnojidbu. Uz maksimalnu, a ne i one s prihranom manjih količina a oni su svakako značajniji od ekstremnih uvjeta. Stoga usporedimo urod i digestiju kod prihrane sa 150 kg/ha N, 100 kg/ha P2Os i 200 kg/ha K20 s prihranom od 200 kg/ha N, 150 kg.ha P205 i 300 kg/ha K,0 tj. kada su razlike iznosile od 33% (za N) do 50°/0 (za P i K). Urod sladorne repe u prvonavedenoj prihrani iznosio je 42440 kg/ha digestije 16,13% a uz drugu, maksimalnu, 46175 kg/ha digestije 16,75%. To znači da je urod uz maksimalnu gnojidbu bio 8,8%, veći a digestija 3,8% pa se postavlja pitanje u kojem su vrijednosnom iznosu utrošeni hranivo i urod s digestijom. Nije, dakle, mjerodavan samo maksimalan urod i maksimalna digestija nego opravdanost povećanog troška hraniva. Ta razlika zacijelo nije tolika da bi opravdala s jedne strane povećane troškove proizvodnje a s druge strane, i to značajnije, što biljka nije iscrpila svu količinu hraniva i ono ostaje u tlu i bude isprano sve do vodotoka dakle ekološki nepovoljno djeluje na životni okoliš. Može se postaviti pitanje u kakvoj su svezi članci Ciglar-Budinščaka i Ane Skender sa suradnicima sa šumarstvom i šumarima? Veza postoji i to dvostruka. Jedna je u informaciji o općoj i količinskoj primjeni gnojiva i kemijskih sredstava u biljnoj proizvodnji, dakle i u šumarskoj, ne samo obzirom na financijsku stranu nego i iz ekoloških razloga, zaštite čovjekovog okoliša. Druga je veza u mogućnosti da i šumar upozori seljaka na razumnu upotrebu tih sredstava. Uostalom i svjetski je trend proizvodnje hrane uz što manje, minimalne, korišćenje tih sredstava ako se već ne može bez njih. Na tome se i radi a jedan primjer toga nalazimo u istom, Agr. Glasnik br. 1—2. u članku Prof. J. Kišpatića Angers — francuski centar za selekciju voćaka. Konkretno su opisani načini selekcijskim putem uzgojiti biljke jabuke otporne na krastavost ploda i na bakteriju Erwinia amylovora i biljke kruške otporne na krastavost ploda i tu istu bakteriju. Za suzbijanje Erwinije selekcijski način je to značajniji, jer se ta bakterija, uvezena iz SAD, vrlo teško suzbija poznatim baktericima. Selekcioniranje jedinki otpornih na navedene bolesti dugotrajan je posao, jer se dosadašnjim radom uspjelo od 15 do 20 tisuća ponika uzgojiti tek nekoliko desetaka koje su preživjele umjetnu infekciju i koje biljke mogu poslužiti za daljnje razmnožavanje. Oskar Piškorić |