DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1993 str. 95     <-- 95 -->        PDF

istaknuti da između varijanata s kultivacijama
i s preparatom Dualin ne postoje
značajne razlike u urodima soje, što opravdava
primjenu mehaničkog uništavanja
korova u širokoj praksi«.


Prof. dr. Mirko G a g r o (Poljoprivredni
institut Križevci) i dipl. ing. Ivan
Gašpa r (INA-PETROKEMIJA Kutina)
u br. 1—2. izvješćuju o utjecaju pojačanih
količina N, P, K hraniva na količinu
i kakvoću priroda sladorne repe. Podaci
su rezultat petogodišnjeg rada pa su rezultati
to vjerniji, jer je u stanovitoj mjeri
eliminiran i utjecaj klimatskih uvjeta
u pojedinim godinama. U zaključku se
uspoređuju samo urodi i digestija bez
gnojidbe i uz maksimalnu gnojidbu. Uz
maksimalnu, a ne i one s prihranom manjih
količina a oni su svakako značajniji
od ekstremnih uvjeta. Stoga usporedimo
urod i digestiju kod prihrane sa 150 kg/ha
N, 100 kg/ha P2Os i 200 kg/ha K20 s prihranom
od 200 kg/ha N, 150 kg.ha P205
i 300 kg/ha K,0 tj. kada su razlike iznosile
od 33% (za N) do 50°/0 (za P i K).


Urod sladorne repe u prvonavedenoj
prihrani iznosio je 42440 kg/ha digestije
16,13% a uz drugu, maksimalnu, 46175
kg/ha digestije 16,75%. To znači da je
urod uz maksimalnu gnojidbu bio 8,8%,
veći a digestija 3,8% pa se postavlja pitanje
u kojem su vrijednosnom iznosu
utrošeni hranivo i urod s digestijom. Nije,
dakle, mjerodavan samo maksimalan
urod i maksimalna digestija nego opravdanost
povećanog troška hraniva. Ta razlika
zacijelo nije tolika da bi opravdala
s jedne strane povećane troškove proizvodnje
a s druge strane, i to značajnije,


što biljka nije iscrpila svu količinu hraniva
i ono ostaje u tlu i bude isprano
sve do vodotoka dakle ekološki nepovoljno
djeluje na životni okoliš.


Može se postaviti pitanje u kakvoj su
svezi članci Ciglar-Budinščaka i Ane Skender
sa suradnicima sa šumarstvom i šumarima?
Veza postoji i to dvostruka. Jedna
je u informaciji o općoj i količinskoj
primjeni gnojiva i kemijskih sredstava u
biljnoj proizvodnji, dakle i u šumarskoj,
ne samo obzirom na financijsku stranu
nego i iz ekoloških razloga, zaštite čovjekovog
okoliša. Druga je veza u mogućnosti
da i šumar upozori seljaka na razumnu
upotrebu tih sredstava. Uostalom i
svjetski je trend proizvodnje hrane uz
što manje, minimalne, korišćenje tih sredstava
ako se već ne može bez njih. Na
tome se i radi a jedan primjer toga nalazimo
u istom, Agr. Glasnik br. 1—2. u
članku Prof. J. Kišpatića Angers —
francuski centar za selekciju voćaka.
Konkretno su opisani načini selekcijskim
putem uzgojiti biljke jabuke otporne na
krastavost ploda i na bakteriju Erwinia
amylovora i biljke kruške otporne na
krastavost ploda i tu istu bakteriju. Za
suzbijanje Erwinije selekcijski način je
to značajniji, jer se ta bakterija, uvezena
iz SAD, vrlo teško suzbija poznatim baktericima.
Selekcioniranje jedinki otpornih
na navedene bolesti dugotrajan je posao,
jer se dosadašnjim radom uspjelo od 15
do 20 tisuća ponika uzgojiti tek nekoliko
desetaka koje su preživjele umjetnu infekciju
i koje biljke mogu poslužiti za
daljnje razmnožavanje.


Oskar Piškorić