DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 29     <-- 29 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630*639.1 (Dama dama L.) Šumarski list CXVIII (1994) 27


PRILOG IZUČAVANJU GOSPODARSKE OPRAVDANOSTI FARMSKOG UZGOJA
LOPATARA (Dama dama L.)


CONTRIBUTION TO INVESTIGATION OF PROFITABILITY THE FALLOW
DEER FARMING (Dama dama L.)


Miroslav MAJER, Luka MANOJLOVIĆ, Jan BRNA*


SAŽETAK: U radu su razmotreni ekonomski elementi uzgoja lopatara
na farmi Zidine - Višnjica, nedaleko Slatine. Prikazani su biološki pokazatelji,
investicijska ulaganja i godišnji prihodi i rashodi. Financijski učinak
proizvodnje po ha pašne površine razmotren je glede tri varijante farmskog
uzgoja lopatara.


UVOD


U mnogim zemljama svijeta (N. Zeland, Australija,
Kanada, Engleska, Njemačka, Kina, Koreja i dr.),
osnovane su farme divljači radi proizvodnje mesa, rogova
u fazi rasta, tzv. čupa, kao i nekih drugih proizvoda.
Primjerice, u N. Zelendu farmski se uzgaja
oko 300.000 jelena. Meso divljači postalo je ne samo
jedan od glavnih izvoznih proizvoda te zemlje, već i
sirovinska osnova u razvoju prehrambene industrije.
Uz ovo, i rogovi farmski uzgojenih jelena, u čupi,
veoma su cijenjeni na tržištu i u industriji lijekova.
Stoga nije čudo što se farmski uzgoj divljači sve više
širi i u europskim zemljama, od kojih primjerice Njemačka,
gdje je velika potražnja za mesom divljači,
danas ima oko 2.000 farmi za uzgoj divljači, uglavnom
lopatara. S druge strane, osnivanje farmi za uzgoj divljači
pospješeno je i rastom proizvodnosti rada u poljodjelstvu,
jer se višak manje produktivnih oranica prenamjenjuje
za farmski uzgoj divljači (po prognozama
autora Schneider s a, 1990, u Njemačkoj će nastati
višak 40% oraničnih površina).


Budući da i naša zemlja ide ukorak s europskim
trendom glede proizvodnosti rada u poljodjelstvu, strategijski
gledano, treba već sada razmišljati o takvoj
prenamjeni dijela oranica. Naime, u Hrvatskoj evidentno
postoje kako poljoprivredne (uglavnom tla loše
kakvoće), tako i šumske površine (neobrasle šumske
površine), koje se mogu prenamijeniti i za farmski
uzgoj divljači. Posebno se to odnosi na Slavoniju i
Baranju, gdje je evidentirano oko 80.000 poljoprivred


Dr. Miroslav Majer, znanstveni suradnik
Vet. Luka Manojlović, istraživač-suradnik
Dr. Jan Brna, znanstveni suradnik
JP »Hrvatske šume« - Uprava šuma Osijek


nih i 20.000 ha šumskih površina koje se trenutačno
ne nalaze pod poljoprivrednom i šumskom proizvodnjom
(Rauš, 1992.). Ova prenamjena utoliko je aktualnija
što je prinos mesa u uzgoju divljači po ha veći
nego u uzgoju goveda i ovaca, a sam je proizvod na
tržištu cjenjeniji i izvozno atraktivniji.


U dosadašnjem proučavanju farmskog uzgoja jelena
običnog (Brna et al, 1989, 1992. i 1993.), kao i lopatara
(Brna et al, 1992. i rad u tisku, 1993.), utvrđeni
su biološki pokazatelji u farmskom uzgoju divljači.
Manje je, međutim, poznat odgovor na pitanje: može
li se, i koliko zaraditi u farmskom uzgoju divljači? U
tom smislu, ovaj rad treba shvatiti kao jedan od prvih
pokušaja da se na temelju prikupljenih podataka na
farmi lopatara, izračunaju prihodi i rashodi, i ustanovi
financijski učinak u ovoj djelatnosti.


Farmski uzgoj divljači specifičan je oblik djelatnosti,
u kojoj na bilancu poslovanja utječu kako opći,
tako i specifični čimbenici vezani za prirodne značajke
divljih životinja. U tom smislu, pojedini elementi proizvodnje
dobivaju svoje ekonomski jasno definirano
značenje. Najkraće rečeno, profit u poslovanju toliko
će biti veći koliko će se uspješnije ostvarivati niže
nabrojeni ciljevi i zadaće u proizvodnom procesu:


1. Uzgajati na farmi košute i jelene u određenom
omjeru spolova, karakterističnom za ovaj oblik uzgoja,
u brojnosti što će odgovarati površini i kvaliteti pregonskog
korištenja pašnjaka, ali i uloženom radu i kapitalu
(kapacitet farme).