DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 35     <-- 35 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS
UDK 630*232.5 (Populus sec. Aigeiros) Šumarski list CXVIII (1994) 33


KOLEKCIJA KLONOVA ČISTIH VRSTA I HIBRIDA TOPOLA IZ SEKCIJE Aigeiros
U REPUBLICI HRVATSKOJ - ZNAČAJ ZA OPLEMENJIVANJE I UZGOJ*


CLONE COLLECTION OF PURE SPECIES AND HYBRIDS OF POPLARS FROM
SECTION Aigeiros IN THE REPUBLIC OF CROATIA - THEIR IMPORTANCE
FOR THE IMPROVEMENT AND THE SILVICULTURE


Ante KRSTINIĆ i Davorin KAJBA**


SAŽETAK: U Republici Hrvatskoj evidentirana su ukupno 102 klona
čistih vrsta i hibrida crnih topola. Od 28 klonova, koji se reproduciraju u
rasadnicima, pretežno su zastupljeni hibridi između američke i europske crne
topole (P. x euramericana /Dođe/ Guinier). U posljednje vrijeme, utvrđeno
je značajno povećanje klonova američke crne topole (P. deltoides Bartr.), a
što ne odgovara europskim trendovima. U radu je analiziran također značaj
hibrida crnih topola, američke crne topole i nekih drugih egzotičnih vrsta
topola, s aspekta oplemenjivanja i uzgoja.


Ključne riječi: Populus nigra, P. deltoides, P. x euramericana.


UVOD


U rasadnicima, plantažama i kulturama na području /Dode/ Guinier, zastupljena je u rasadnicima samo s
Hrvatske uzgaja se ukupno 102 klona čistih vrsta i jednim klonom. Uz klonove crnih topola, evidentirane
hibrida crnih topola. U rasadnicima se reproducira 28 su i vrste iz Sekcije Tacamahaca, P. trichocarpa Torr.
klonova. Pretežno su zastupljeni klonovi meduvrsnih et Gray i P. balsamifera L., u formi klonova ili genehibrida
američke i europske crne topole P. x euramerativnog
potomstva, a koje su se do sada u Europi i
ricana /Dođe/ Guinier i američke crne topole (Populus Americi koristile u radovima na oplemenjivanju amedeltoides
Bartr.). Učešće klonova aloktonih vrsta u ričke crne topole putem hibridizacije.
posljednje je vrijeme povećano, posebno klonova ameU
ovom radu želimo dati naše viđenje značaja za
ričke crne topole. Domaća crna topola (Populus nigra oplemenjivanje i uzgoj pojedinih klonova, koji predL.),
kao jedan od roditelja hibrida P. x euramericana stavljaju čiste vrste ili meduvrsne hibride crnih topola.


ZNAČAJ EUROPSKE CRNE TOPOLE
(POPULUS NIGRA L.)


Prirodne populacije europske crne topole u Repuznatno
su reducirane pod utjecajem čovjeka i to izblici
Hrvatskoj nalaze se uz slivove rijeke Mure, Draravno
sječom ili zahvatima u okolišu, što uvjetuje drave,
Save i Dunava. Europska crna topola, kod nas i stičnu promjenu prvotnog staništa autohtone crne tou
Europi, smatra se vrstom u nestajanju iz dva glavna pole. Iz tih se razloga očuvanje genofonda ove vrste,
razloga: 1) Zbog nazočnosti gena američke crne topole metodama konzervacije »in situ« i »ex situ«, javlja kao
(Populus deltoides Bartr.) u populacijama europske prvorazredni zadatak.
crne topole, kroz spontanu hibridizaciju i tvorbu hiParalelno
s radovima na očuvanju genofonda ove
brida Fi generacije i kroz povratno križanje hibrida vrste, mora se u većoj mjeri obratiti pozornost i na


P. x euramericana /Dođe/ Guinier s autoktonom crnom selekciju fenotipski najboljih stabala, koja će služiti u
topolom; 2.) Prirodne populacije ove vrste budućim radovima na oplemenjivanju putem međuvr*
Istraživanja su financirana putem JP »Hrvatske šume«
** Prof. dr. Ante Krstinić i mr. Davorin Kajba, Šumarski fakultet,
Zagreb




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 36     <-- 36 -->        PDF

sne hibridizacije s američkom crnom topolom. U tom
smislu, poželjno je selekcionirati roditeljske parove
spomenutih vrsta s najboljom općom i specifičnom
kombinacijskom sposobnošću (Bisoffi 1990).


U radovima na očuvanju genofonda europske crne
topole važno je, zbog postojanja introgresije američke
crne topole, da nam selekcionirana stabla autoktone
crne topole budu čim starija. Selekcija mora obuhvatiti
približno isti broj muških i ženskih stabala, uz osiguranje
genetskog diverziteta, a to znači, da nam selekcionirana
stabla europske crne topole trebaju biti predstavnici
različitih lokalnih populacija. Autovegetativno
razmnožavanje izabranih stabala je najlakše korištenjem
izbojaka iz panja ili debla, a ako to nije moguće,
onda treba koristiti grane minimalne dužine 50-60 cm


iz vršnog dijela krošnje. Grane se zakopaju u zemlju,
a iznad zemlje ostane samo terminalni pup. U slijedećoj
godini moguće je iz potjeralog izbojka rutinsko
autovegetativno razmnožavanje.


Postojanje hibridnih rojeva i introgresije u prirodnim
populacijama europske crne topole, omogućuje
selekciju hibridnih plus varijanti. Kloniranjem ovako
nastalih plus varijanti kreiramo nove genotipove, kod
kojih postižemo bolji balans između genotipa i okoliša,
nego što je bio slučaj kod introduciranih hibrida. Na
ovaj način proizvedeni klonovi predstavljaju povratne
hibride eurameričkih crnih topola (pretežno preko ženskog
klona 1-214) i domaće crne topole. Europska
crna topola sadrži gene, koji osiguravaju bolju prilagodbu
staništu te bolje ožiljavanje.


ZNAČAJ AMERIČKE CRNE TOPOLE


(P. DELTOIDES BARTR.)
Aloktona vrsta, američka crna topola, do sada se hibrida P. x euramericana (Dođe) Guinier, koji kod
vrlo intenzivno koristila u programima oplemenjivanja nas i u Europi predstavljaju još uvijek osnovu za osnieuropske
crne topole, putem međuvrsne hibridizacije. vanje intenzivnih kultura odnosno plantaža (Tab. 1).
Korištena je kao ženski roditelj u proizvodnji klonova, Hibridi američke crne topole i europske crne topole


Učešće klonova crnih topola i hibrida iz sekcije Aigeiros u rasadnicima na području Hrvatske
Clone collection of pure species and hybrids of poplars from section Aigeiros in the nurserys in Croatia Tablica 1.


Uprava šuma Rasadnik Površina
(ha) P. nigra
Učešće klonova
P. deltoides P. x euramericana
Ukupn o
Osijek Pampas 27,80 15 ( 61,3%) 12 (29,6%) 27 ( 90,9%)
Osijek
Požega
Koprivnica
Koprivnica
Zagreb
Topolje
Cernik
D. Međimurje
Drnje
Gaj
15,75
32,00
4,50
7,00
0,15
1 (5,0%)
8 ( 49,0%)
2 ( 29,0%)
11 ( 91,0%)
5 (100,0%)
5 ( 80,0%)
8 (51,0%)
3 (71,0%)
4 ( 4,0%)
1 (20,0%)
16 (100,0%)
5 (100,0%)
16 (100,0%)
5 (100,0%)
6 (100,0%)


Ukupno 87,20 1 (0,9%) 15 ( 69,4%) 12 (29,7%) 28 (100,0%)


90% proizvodnje P. deltoides klonova čini šest klonova:


618 (23,5%), 457 (19,0%), 450 (14,9%), 55/65 (12,3%), 725 (11,1%) i 480 (8,2%)


Učešće klonova hibrida P x euramericana:


Costanzo (16,7%), M 1 (15,8), ´Triplo´ (12,6%), cv. robusta (12,6%), ´Ostia´ (10,1%), 1-214 (9,7%),


275/81 (6,9%), 270/81 (6,9%), 272/81 (2,4%), San Martino (0,6%).


su prvotno dobiveni sredinom XVIII stoljeća u Frannovi,
koji su se botanički mogli atribuirati podvrsti
cuskoj, odakle su vrlo brzo introducirani u mnoge američke crne topole, P. deltoides ssp. angulata Ait.
zemlje Europe. Ovi hibridi opisani su u literaturi kao Spontanom hibridizacijom P. deltoides ssp. angulata
grupa ´serotina´ (P. serotina Hartig ili P. canadensis Ait. s autoktonom europskom crnom topolom ili prMoench
forma serotina Rheder). Introducirani hibridi votno proizvedenim hibridima, nastala je nova »rasa«,
su se povratno križali s autoktonom europskom crnom koja je nazvana ´Carolina topole´. ´Kanadske topole´
topolom (P. nigra L.). U hibridnim potomstvima iz i ´Carolina topole´ klonski su se razmnožavale u rasadpovratnog
križanja selekcionirani su klonovi pod skupnicima,
uz permanentnu empirijsku selekciju. U uzgoju
nim nazivom ´kanadske topole´ (Sekawi n 1976, se održavala smjesa velikog broja klonova, vrlo sličnog
prema Frison & Bisoffi 1988). Krajem XVIII stofenotipa,
uz vrlo izraženu genetsku divergenciju izljeća
iz Francuske su u Italiju introducirani novi klo-među klonova. Postojanje genetske divergencije bilo




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 37     <-- 37 -->        PDF

je evidentno nakon serije epidemija, koje su se manifestirale
kroz ´proljetnu defolijaciju´ uzrokovanu bolešću
Venturia populina (Vuill.) Fabricius. Selekcijom
plus varijanti u familijama hibrida, odabranih predstavnika
iz grupe ´Carolina´ i ´Canadensis´, Jacometti je
1929. godine u Italiji selekcionirao nove klonove: I214,
1-488 i 1-455 (Frison & Bisoffi 1988).


Selekcija provenijencija i individualnih stabala unutar
pojedinih populacija američke crne topole započeto
je tek nakon II svjetskog rata. Pedesetih godina ovog
stoljeća u Italiji su za praktičnu primjenu selekcionirani
prvi klonovi američke crne topole (P. deltoides Bartr.):
´Harward´ (= I 63/51) i ´Onda´ (= I 72/51). Ovi klonovi
nisu polučili značajniji uspjeh u klonskim nasadima,
budući su se slabo oživljavali, stradavali su od vjetroizvala,
a pokazali su i veliku osjetljivost na ´topolov
mozaik virus´. Nešto kasnije, 1952. godine, selekcijom
u generativnom potomstvu američke crne topole selekcioniran
je u Institutu Casale Monferrato novi klon
´Lux´ (= I 69/59), koji se pokazao uspješnijim u osnivanju
topolovih kultura u Italiji, od prethodno spomenutih
klonova. To je jedini priznati klon američke crne
topole u Italiji i jedini koji se uzgaja u komercijalne
svrhe. Međutim, treba napomenuti, da drvo ovog klona,
kao i ostalih klonova američke crne topole, ima


slabiju prođu na talijanskom tržištu od kvalitetnijeg
hibrida 1-214. Podrijetlo klona ´Lux´ je država Illinois,
SAD. Putem Nacionalne komisije za topolu iz SAD,
1967. godine sabrano je sjeme 14 različitih provenijencija
(između 30°16´ do 44°40´ sjeverne širine i između
72°53´ i 103°10´ zapadne dužine), koje je distribuirano
u mnoge zemlje Europe. Kroz testove provenijencija
je utvrđeno, da se sposobnost zakorjenjivanja klonova
američkih crnih topola povećava od juga prema sjeveru.
Pokazalo se, da je zima povoljnija za sadnju od
jeseni i proljeća, budući da klonovi američke crne
topole, posebno oni južnih provenijencija, zbog duge
vegetacije kod jesenske i proljetne sadnje gube veliku
količinu vode, što uzrokuje gubitke u novoosnovanim
nasadima. Zbog duže vegetacije, produkcija klonova
južnih provenijencija je veća nego kod klonova sjevernih
provenijencija. Smatra se, da bi klonovi provenijencija
američke crne topole, koje rastu sjevernije od
38°, trebali biti dobro prilagođeni kontinentalnom klimatu.


Osjetljivost na bolesti lišća, koje uzrokuje Marssonina
brunnea (Eli. et Ev.) P. Magn. i Melampsorae
sp. je manja kod južnih provenijencija u odnosu na
sjeverne. Kada se radi o oboljenju ´topolov mozaik
virus´, situacija je obrnuta.


ZNAČAJ HIBRIDA P. X EURAMERICANA


(DOĐE)


Iz priložene tablice vidljivo je, da je u rasadnicima
na području Republike Hrvatske prisutna tendencija
smanjivanja učešća klonova hibrida u odnosu na klonove
američke crne topole, a što je štetno iz dva
razloga: 1.) Klonovi američke crne topole ne mogu upotpunosti substituirati meduvrsne hibride, budući su
se u dosadašnjem uzgoju pokazali nedovoljno prilagođenima
našem klimatu, o čemu su date naznake u
prikazu značaja američke crne topole. Klonovi američke
crne topole su većih zahtjeva za kvalitetnim tlom
u smislu hraniva i vodozračnih odnosa u tlu. Drvo
američke crne topole je manje kvalitetno u odnosu na
drvo hibridnih topola; 2.) Smanjenjem broja klonova
u uzgoju približavamo se monokulturama, a što je
štetno s aspekta stabilnosti ekosustava osnovanih kultura.
Klon 1-214 još uvijek čini 75% učešća u ukupnoj
drvnoj masi kultura i plantaža sjeverne Italije (Lapie tra
et al. 1993). U Madžarskoj, tri klona eurameričkih
topola (cv. Robusta, 1-214 i Marilandica) zastupljeni
su s 81% u kulturama. U Nizozemskoj hibridi cv.
Robusta i Zeeland čine 60% učešća, a u Francuskoj


cv. Robusta i 1-214 imaju učešće od 70% (Zsuffa et
al. 1993). Vidljivo je, da u kulturama i plantažama u
Europi prevladavaju hibridni klonovi.
Budući će se novi nasadi topola u Republici Hrvatskoj
osnivati na površinama na kojima se već uzgajala
topola ili pak na manje povoljnim staništima za topole,
to će povećano učešće američke crne topole u plantažiranju
rezultirati sve većim gubicima. Klonovi ame


GUINIER


ričke crne topole osim slabijeg oživljavanja i duge vegetacije
imaju i velike zahtjeve za dušikom. Zbog svega
navedenog, trebalo bi s velikim oprezom nastaviti radove
na osnivanju novih nasada topola, pogotovo kada


ii se radi o drugoj generaciji topolovih nasada ili kultura
na lošijim bonitetima, pa stoga smatramo, da je potrebno
čim prije dogovoriti strategiju topolarstva u
Republici Hrvatskoj.


Drvo klona hibrida 1-214 po rezultatima istraživanja
može se okvalificirati kao odlično drvo za pilansku
preradu, koje se lako reže i daje izniman kvalitet, uz
to je i odlično drvo za ljuštenje, jer daje prvoklasne
furnirske listove za svaku primjenu (Mutibari ć
1966). Od sedam ispitivanih klonova euroameričkih
topola, 1-214 bio je najintenzivnijeg debljinskog i visinskog
prirasta, a širina, promjer lumena i debljina stijenke,
kao i dužina drvnih vlakanaca bila je najveća
(Mutibarić 1969).


Internacionalna međunarodna komisija za topole
do 1983. imala je registrirana (priznata) samo 52 klona,
uz još 8 kandidiranih klonova za priznavanje. Većina
registriranih klonova pripadala je međuvrsnim hibridima.
Od 100 evidentiranih klonova od strane spomenute
komisije, 5 klonova pripadalo je vrsti P. nigra,
22 klona P. deltoides, 44 klona euroameričkim topolama
(hibridima), 20 klonova balzamastim topolama i
njihovim hibridima. Iz ovoga je vidljiv i svijetski trend
u favoriziranju međuvrsnih hibrida u odnosu na »čiste
vrste«.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Valorizacijom uspijevanja različitih klonova američke
crne topole i euroameričkih hibrida u planiranim
klonskim testovima, kontrastnih staništa na području
Republike Hrvatske, dobiti ćemo pravi uvid u karakteristike
uzgojenih klonova s obzirom na tip adaptacije
i produkciju, u uvjetima našeg klimata. Kod osnivanja
topolovih kultura na raspolaganju nam treba biti veći


broj klonova, kako bi osigurali multiklonski pristup.


Hibridni klonovi se mogu koristiti i u programima
oplemenjivanja crnih topola. Smatramo, da je iz povratnih
križanja s autoktonom crnom topolom moguće
proizvesti povratne hibride — klonove, koji će biti u
većoj mjeri prilagođeni našim stojbinskim prilikama
od postojećih, introduciranih.


ZNAČAJ OSTALIH EGZOTIČNIH VRSTA


TOPOLA ZA UZGOJ I


Za oplemenjivanje crnih topola iz Sekcije Aigeiros,
kod nas i u svijetu, koriste se još slijedeće egzotične
vrste topola: P. trichocarpa Torr. et Gray, P. maximowiczii
Henry, P. simonii Carr. i P. balsamifera L. Ove
egzotične vrste su kompatibilne s crnim topolama, pa
su se do sada uglavnom koristile u radovima na oplemenjivanju
putem hibridizacije s američkom crnom topolom.
Klonovi, hibridi između P. trichocarpa Torr.
et Gray i P. deltoides Bartr., proizvedeni u Belgiji,
pod nazivom ´Beaupre´ i ´Raspalije´, pokazali su dobre
rezultate u produkciji, uz zadovoljavajuću otpornost
na Marssonina sp., Venturia sp., Dothichiza sp. te tzv.
´smeđu pjegavost´. Pokazuju nešto veću osjetljivost na
bolesti lišća uzrokovanu Melampsorae sp. Iz međuvrsne
hibridizacije P. deltoides x P. maximowiczii proizveden
je u Italiji klon ´Eridana´ (= I 83/58), koji je
registriran za komercijalnu upotrebu. Ovaj klon je otporan
na bolesti lišća i kore, a raste dobro na pjeskovitim
tlima. Vrsta P. simonii L. posjeduje genetsku
osnovu za otpornost na hladnoću, te visoku toleran


OPLEMENJIVANJE


tnost na zaslanjenost tla, pa je stoga potencijalno atraktivna
za oplemenjivanje putem meduvrsne hibridizacije
s crnim topolama.


Bez obzira na relativno velik broj klonova crnih
topola i njihovih hibrida u Republici Hrvatskoj, mi
ćemo biti prisiljeni i dalje vršiti introdukciju novih
klonova, kako meduvrsnih hibrida crnih topola, tako
i hibrida crnih topola s pojedinim egzotičnim vrstama
topola iz drugih Sekcija, a koje su na području Europe
dali zadovoljavajuće rezultate u produkciji drvne mase.
Kod toga posebnu pozornost treba obratiti na potencijalni
rizik unosa štetnika i biljnih bolesti u Republiku
Hrvatsku. Najmanjem riziku se izlažemo kod uvoza
biološkog materijala u formi sjemena i polena, a najvećem
kod uvoza reznica. Zbog toga bi na području
Hrvatske trebalo osnovati jedan manji karantenski rasadnik,
u kojem bi se vršila primarna i sekundarna
reprodukcija uvezenih klonova, prije njihovog uvođenja
u pokuse i komercijalnu upotrebu.


ZAKLJUČCI


1. Republika Hrvatska u svojim rasadnicima i kulturama
raspolaže s ukupno 102 klona topola, od čega
na klonove čistih vrsta i meduvrsnih hibrida iz Sekcije
Aigeiros otpada 90%.
2. U rasadnicima je utvrđeno značajno povećanje
proizvodnje sadnica različitih klonova američke crne
topole, a što ne odgovara europskim trendovima.
3. Treba čim prije pristupiti valorizaciji uspijevanja
selekcioniranih klonova hibrida i čistih vrsta crnih topola
kako bi se selekcionirali klonovi, koji svojom
genetskom konstitucijom najbolje odgovaraju zahtjevima
karakterističnih staništa na području Hrvatske.
4. Treba intenzivirati rad na očuvanju genofonda
europske crne topole metodama ´in situ´ i ´ex situ´,
kako bi se sačuvalo gensko bogatstvo i genetski diverzitet
ove vrste, kojoj se do sada poklanjala mala pozornost
u oplemenjivanju i uzgoju.


5. Uz postojeće klonove čistih vrsta i hibrida crnih
topola treba ubuduće raditi i na introdukciji novih
klonova, kako bi se osigurao multiklonski pristup osnivanju
budućih nasada.
6. Postojanje introgresije američke crne topole u
europsku crnu topolu traži od nas brzo djelovanje
konzervacije »čiste europske topole«.
7. Intogresija američke crne topole u europsku
crnu topolu ima i pozitivan značaj, jer nam omogućuje
selekciju plus varijanti u prirodnim populacijama europske
crne topole. Kloniranjem plus varijanti iz spontane
hibridizacije hibridnih topola i europske crne topole,
proizvesti će se novi klonovi, koji će imati povoljniji
balans između genetske konstitucije i potencijalnih
topolovih staništa na području Republike Hrvatske.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 39     <-- 39 -->        PDF

LITERATURA


Bisoffi, S., 1990: The development of a breeding strategy Mutibarić, L, 1967: Karakteristike drveta raznih sorta
for Poplars. FAO/IPC, 19-23 March, Buenos Aires. topola na normalno karbonatnom aluvijalnom zemljištu.
Topola 61-64:171-181, Beograd.


Bisoffi, S., G. Gemignani, M. A. Gras, S. May &


G. Mughini, 1987: Establishment of Populus nigra
Rajora, P. & L. Zsuffa, 1990: Allozyme divergence and


L. genetic reserves in Italy. Genet. Agr. 41:105-114.
evolutionary relationship among Populus deltoides,


Frison, G. & S. Bisoffi, 1988: Role and performance of P. nigra and P. maximowiczii. Genome, Vol.
exotic Poplars in Italy. FAO, Inter. Poplar Comm., 33:44-49.
18th Session — September 5—8, Beijing.


Lapietra, G., 1992. Principali caratteristiche dei piu noti Zsuffa, L. & R. L. Gambles, 1992: Improvement of
cloni di pioppo selezionati in Italy. L´informatore energy—dedicated biomass production systems. Bio-
Agrario, XLVIII (5):83-86. mass and Bioenergy, Vol. 2, Nos 1—6:11 — 15.


Lapietra, G., D. Coaloa & P. M. Chiarabaglio,
1993: Rapporto annulae sulla pioppicoltura 1992. Cel-Zsuffa, L., L. Sennerby—Forsse, H. Weisgerber
lulosa e Carta, n. 3:2-8. & R. B. Hall, 1993: Strategies for Clonal Forestry
Mutibarić, J., 1966: Karakteristike drveta evroameričke with, Poplars, Aspens and Willows. M. R. Ahuja &
topole 1-214, Topola 57-58:33-36, Beograd. W. J. Libby (Eds.), Clonal Forestry II : 91-120.


SUMMARY: In the Republic of Croatia in total 102 clones of Black
Poplars pure species and hybrids are registered. Out of 28 clones which are
reproduced in tree nurseries, most are hybrids between the Eastern Cottonwood
and the European Black Poplar (P. x euramericana IDodelGuinier). Recently,
a significant increase of clones of the Eastern Cottonwood (P. deltoides
Bartr.) has been determined, that is not in conformity with European trends.
In the work the importance of hybrids of Black Poplars, the Eastern Cottonwood
and some other exotic poplar species from the aspect of the improvement
and silviculture is analyzed, too.


Key words: Populus nigra, P. deltoides, P. x euramericana.