DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 37     <-- 37 -->        PDF

je evidentno nakon serije epidemija, koje su se manifestirale
kroz ´proljetnu defolijaciju´ uzrokovanu bolešću
Venturia populina (Vuill.) Fabricius. Selekcijom
plus varijanti u familijama hibrida, odabranih predstavnika
iz grupe ´Carolina´ i ´Canadensis´, Jacometti je
1929. godine u Italiji selekcionirao nove klonove: I214,
1-488 i 1-455 (Frison & Bisoffi 1988).


Selekcija provenijencija i individualnih stabala unutar
pojedinih populacija američke crne topole započeto
je tek nakon II svjetskog rata. Pedesetih godina ovog
stoljeća u Italiji su za praktičnu primjenu selekcionirani
prvi klonovi američke crne topole (P. deltoides Bartr.):
´Harward´ (= I 63/51) i ´Onda´ (= I 72/51). Ovi klonovi
nisu polučili značajniji uspjeh u klonskim nasadima,
budući su se slabo oživljavali, stradavali su od vjetroizvala,
a pokazali su i veliku osjetljivost na ´topolov
mozaik virus´. Nešto kasnije, 1952. godine, selekcijom
u generativnom potomstvu američke crne topole selekcioniran
je u Institutu Casale Monferrato novi klon
´Lux´ (= I 69/59), koji se pokazao uspješnijim u osnivanju
topolovih kultura u Italiji, od prethodno spomenutih
klonova. To je jedini priznati klon američke crne
topole u Italiji i jedini koji se uzgaja u komercijalne
svrhe. Međutim, treba napomenuti, da drvo ovog klona,
kao i ostalih klonova američke crne topole, ima


slabiju prođu na talijanskom tržištu od kvalitetnijeg
hibrida 1-214. Podrijetlo klona ´Lux´ je država Illinois,
SAD. Putem Nacionalne komisije za topolu iz SAD,
1967. godine sabrano je sjeme 14 različitih provenijencija
(između 30°16´ do 44°40´ sjeverne širine i između
72°53´ i 103°10´ zapadne dužine), koje je distribuirano
u mnoge zemlje Europe. Kroz testove provenijencija
je utvrđeno, da se sposobnost zakorjenjivanja klonova
američkih crnih topola povećava od juga prema sjeveru.
Pokazalo se, da je zima povoljnija za sadnju od
jeseni i proljeća, budući da klonovi američke crne
topole, posebno oni južnih provenijencija, zbog duge
vegetacije kod jesenske i proljetne sadnje gube veliku
količinu vode, što uzrokuje gubitke u novoosnovanim
nasadima. Zbog duže vegetacije, produkcija klonova
južnih provenijencija je veća nego kod klonova sjevernih
provenijencija. Smatra se, da bi klonovi provenijencija
američke crne topole, koje rastu sjevernije od
38°, trebali biti dobro prilagođeni kontinentalnom klimatu.


Osjetljivost na bolesti lišća, koje uzrokuje Marssonina
brunnea (Eli. et Ev.) P. Magn. i Melampsorae
sp. je manja kod južnih provenijencija u odnosu na
sjeverne. Kada se radi o oboljenju ´topolov mozaik
virus´, situacija je obrnuta.


ZNAČAJ HIBRIDA P. X EURAMERICANA


(DOĐE)


Iz priložene tablice vidljivo je, da je u rasadnicima
na području Republike Hrvatske prisutna tendencija
smanjivanja učešća klonova hibrida u odnosu na klonove
američke crne topole, a što je štetno iz dva
razloga: 1.) Klonovi američke crne topole ne mogu upotpunosti substituirati meduvrsne hibride, budući su
se u dosadašnjem uzgoju pokazali nedovoljno prilagođenima
našem klimatu, o čemu su date naznake u
prikazu značaja američke crne topole. Klonovi američke
crne topole su većih zahtjeva za kvalitetnim tlom
u smislu hraniva i vodozračnih odnosa u tlu. Drvo
američke crne topole je manje kvalitetno u odnosu na
drvo hibridnih topola; 2.) Smanjenjem broja klonova
u uzgoju približavamo se monokulturama, a što je
štetno s aspekta stabilnosti ekosustava osnovanih kultura.
Klon 1-214 još uvijek čini 75% učešća u ukupnoj
drvnoj masi kultura i plantaža sjeverne Italije (Lapie tra
et al. 1993). U Madžarskoj, tri klona eurameričkih
topola (cv. Robusta, 1-214 i Marilandica) zastupljeni
su s 81% u kulturama. U Nizozemskoj hibridi cv.
Robusta i Zeeland čine 60% učešća, a u Francuskoj


cv. Robusta i 1-214 imaju učešće od 70% (Zsuffa et
al. 1993). Vidljivo je, da u kulturama i plantažama u
Europi prevladavaju hibridni klonovi.
Budući će se novi nasadi topola u Republici Hrvatskoj
osnivati na površinama na kojima se već uzgajala
topola ili pak na manje povoljnim staništima za topole,
to će povećano učešće američke crne topole u plantažiranju
rezultirati sve većim gubicima. Klonovi ame


GUINIER


ričke crne topole osim slabijeg oživljavanja i duge vegetacije
imaju i velike zahtjeve za dušikom. Zbog svega
navedenog, trebalo bi s velikim oprezom nastaviti radove
na osnivanju novih nasada topola, pogotovo kada


ii se radi o drugoj generaciji topolovih nasada ili kultura
na lošijim bonitetima, pa stoga smatramo, da je potrebno
čim prije dogovoriti strategiju topolarstva u
Republici Hrvatskoj.


Drvo klona hibrida 1-214 po rezultatima istraživanja
može se okvalificirati kao odlično drvo za pilansku
preradu, koje se lako reže i daje izniman kvalitet, uz
to je i odlično drvo za ljuštenje, jer daje prvoklasne
furnirske listove za svaku primjenu (Mutibari ć
1966). Od sedam ispitivanih klonova euroameričkih
topola, 1-214 bio je najintenzivnijeg debljinskog i visinskog
prirasta, a širina, promjer lumena i debljina stijenke,
kao i dužina drvnih vlakanaca bila je najveća
(Mutibarić 1969).


Internacionalna međunarodna komisija za topole
do 1983. imala je registrirana (priznata) samo 52 klona,
uz još 8 kandidiranih klonova za priznavanje. Većina
registriranih klonova pripadala je međuvrsnim hibridima.
Od 100 evidentiranih klonova od strane spomenute
komisije, 5 klonova pripadalo je vrsti P. nigra,
22 klona P. deltoides, 44 klona euroameričkim topolama
(hibridima), 20 klonova balzamastim topolama i
njihovim hibridima. Iz ovoga je vidljiv i svijetski trend
u favoriziranju međuvrsnih hibrida u odnosu na »čiste
vrste«.