DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 17 <-- 17 --> PDF |
RASPRAVA Mezofilne šume običnoga graba zauzimaju svagdje u Hrvatskom primorju, kako je to uvodno istaknuto, vrlo ograničene površine, jer su i ekološki uvjeti potrebni za njihov razvitak vrlo ograničeni. Zasada su ipak najveće površine otkrivene u Istri i što je vrlo značajno, uvijek u dodiru s bukovim šumama. Kod Pazina su to bukove šume s dlakavim šašem (Carici pilosae-Fagetum), značajnom srednjoeuropskom šumskom zajednicom, a kod Cerovja, Jurišića i Dausa s bukovim šumam s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis- Fagetum). Iz navedenoga možemo doći di zaključka da su mezofilne šume običnoga graba u Istri nastale antropogenom degradacijom bukovih šuma, a sačuvale su se do danas samo na onim mjestima, gdje tisućgodišnji čovjekovi utjecaji nisu u znatnijoj mjeri promijenili prvotne ekološke uvjete. Tome u prilog ide svakako flišna litološka podloga koja uvjetuje razvitak dubljih tala s velikim kapacitetom za vodu, na što su svojevremeno upozorili M. Wrabe r (1960) i I. Horvat (1962). Sama bukva kao primarni edifikator šumske vegetacije na razmjerno malenim nadmorskim visinama flišnoga dijela Istre ukazuje nam na činjenicu da su bukove šume u prvotnom šumskom pokrovu toga dijela Hrvatskog primorja bile razvijene na vrlo velikim površinama. Osim toga najnovija su istraživanja (Comps et. al. 1991) pokazala, da se populacije bukve u Istri genetički unekoliko razlikuju od srednjoeurop skih populacija bukve. Navedene nove spoznaje o genetičkim osobitostima istarskih populacija bukve predstavljaju značajnu osnovicu za proučavanje genofonda europske bukve, pa iako te populacije nemaju neko veće gospodarsko značenje, zbog malenih površina koje zauzimaju, njihova je prirodoznanstvena važnost velika. Zbog toga bi još preostale bukove sastojine u razmjerno uskom flišnom dijelu Istre trebalo na neki način zaštititi od nestanka. Analiziramo li sveukupni florni sastav običnoga graba sa šumaricom, što je prikazan na tablici 1, možemo jasno uočiti da u njemu prevladavaju sve od reda mezofilne srednjoeuropske vrste koje u Sredozemlju ili ne rastu ili su u njemu izuzetno rijetke. To nam ukazuje na pretpostavku da su dijelovi Istre i danas potopljenog Kvarnerskog zaljeva tijekom zadnjega ledenog doba mogli poslužiti kao pribježište (refugij) mezofilnoj šumskoj vegetaciji koja se kasnije, poboljšanjem općih klimatskih prilika iz takvih pribježišta raširila u prostor jugoistočnih Alpa i zapadnih Dinarida. Takve pretpostavke potkrepljuju i rezultati palinoloških istraživanja (usp. Šercelj 1970), jer je upravo na temelju palinoloških istraživanja bilo ustanovljeno da je skoro čitavo područje južne Europe za maksimuma wurmske oledbe bilo bez šumskog pokrova i obraslo travnjačkom vegetacijom (usp. Beug 1967). ZAKLJUČAK Tijekom fitocenoloških istraživanja šumske vegetacije u Istri, analizi su podvrgnite i sastojine običnoga graba (Carpinus betulus) kod Pazina, te na potezu između Cerovja i Dausa. tom je prilikom ustanovljeno da navedene šumske sastojine pripadaju as. Anemone- Carpinetum betuli, zajednici koja je bila dosad poznata jedino s otoka Krka. As. Anemone-Carpinetum betuli razvila se u Istri degradacijom bukovih šuma as. Carici pilosae-Fagetum i Seslerio autumnalis-Fagetum. LITERATURA Anić, M., 1953: Pitomi kesten na Cresu. Glasn. Šum. Pokuse 11: 321-356. Beug, H. J., 1967: On the forest history of the Dalmatian coast. Rev. Paleobot. Palynol 2: 271-279. Comps, B., Thiebaut, B., Sugar, I., Trinajstić, I., Plazibat, M.: 1991: Genetic variation of the Croatian beach stands (Fagus sylvatica L.): spatial differentiation in connection with the environment. Ann. Sci. For. 48: 15-28. Horvat, I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. Istraž. lugosl. Akad. 30. Acta Biol. 2. Zagreb. Horvatić, S.. 1947: Prilog poznavanju flore otoka Krka. Biol. Glasn. 1: 5-12. Lausi, D., 1964: Vorlaufiger Ueberblick iiber die Vegetation der Triester Karstdolinen. Acta Bot. Croat. Vol. Extraord. 65-71. Marinček, L., poldini, L., Zupančić, M., 1983: Ornithogalo pyrenaici-Carpinetum ass. nova. in Slowenien und Friaul-lulisch Venetien. Rasprave 4. razr. SAZU 24(5): 261-328. Šercelj, A., 1970: Das Refugialproblem und die spatglaziale Vegetationsentwicklung im Vorfeld des Siidostalpenraumes. Mitt. Ostalp. —din. Pflanzensoziol. Arbeitsgem. 10:(2): 76-78. Trinajstić, I., 1964: O vegetacijskom pokrovu otoka Krka. Acta Bot. Croat. 23: 119-134. Wraber, M., 1954: Glavne vegetacijske združbe slovenskega krasa s posebnim obzirom na gospodarske in melioracijske možnosti Gozdarski vestnik 1954 (9-10): 282-295. Wraber, M., 1960: Fitosociološka raščlanitev gozdne vegetacije v SLoveniji. Zbornik o 150-letnici Botaniškega vrta v Ljubljani 49—96. Ljubljana. |