DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 19     <-- 19 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 591.9/595.7.001 (497.13) Šumarski list CXVIII (1994) 85


FAUNISTIČKO I ZOOGEOGRAFSKO ISTRAŽIVANJE KORNJAŠA
(COLEOPTERA-INSECTA) ŠUMSKIH ZAJEDNICA MEDVEDNICE


FAUNISTIC AND ZOOGEOGRAPHIC RESEARCH OF COLEOPTERA-INSECTA
IN SOME FOREST COMMUNITIES ON MOUNTAIN MEDVEDNICA


Paula DURBEŠIĆ, Snježana VUJČIĆ-KARLO, Ivančica BUKVIĆ*


SAŽETAK: Kontinuirano u svim vegetacijskim sezonama u razdoblju
199011991 u šumskim zajednicama Medvednice, Querco-Carpinetum illyricum
i Querco-Constanetum illyricum, istraživana je fauna Coleoptera. Nađeno je
47 vrsta svrstanih u 36 rodova i 17 porodica.


Određena je i zoogeografska pripadnost nađenih i determiniranih vrsta.
One pripadaju slijedećim zoogeografskim cjelinama: Palearktičkom području
dvije vrste (Necrophorus humator Goeze., Hyleborus dispar Fab.), Europskom
srednjeazijskom i manđurskom području jedna vrsta (Necrophorus vespiloides
Hbst.), Europskom i srednjeazijskom području dvije vrste (Silpha
obscura L., Catops fumatus Spene.), Europskom području dever vrsta (Cychrus
attenuatus Fab., Carabus violaceus L., Carabus coriaceus L., Pedilophorus
auratus Duft., Soronia punctatissima Illig., Thalycra fervida Ol., Geotrupes
stercorosus Scriba, Ocypus tenebricosus Grav. Staphylinus similis F.,
Abax parallelopipedus Dj.), istočnom dijelu alpske pokrajine tri vrste (aptinus
bombarda Illig., Carabus convexus Fab., Carabus Cancellatus Scop.), i Europskom
i sredozemnom području jedna vrsta (Dorcus parallelopipedus L).


UVOD


Poznavanje faune nekog područja od izuzetne je 46° 3´ sjeverne geografske širine. Proteže se smjerom
kulturne i znanstvene važnosti. Faunistička istraživanja jugozapad sjeveroistok, od ušća Krapine do područja
prethodnica su svih biocenoloških i ekoloških istraživa- gornje Lonje u ukupnoj dužini od oko 40 km (Anić
nja. Budući da je sastav životnih zajednica tj. raspro- 1940). lako je razmjerno malen gorski masiv, vrlo je
stranjenje pojedinih vrsta uvjetovano biotičkim i abio- raznolik u svom razvoju i slojanju geoloških formacija,
tičkim čimbenicima okoliša, ali i promjenama tijekom Više je puta lomljen utjecajem brazdanja Alpa i dinar-
Zemljine povijesti ukazuje se potreba da se uz fauni- skih planina. Budući da je u blizini velikog gradskog
stička istraživanja obave i zoogeografska istraživanja i industrijskog središta, Zagreba, pod antropogenim
rasprostranjenosti životinjskih vrsta. utjecajem (Bohn i et al 1979).


Cilj ovog istraživanja bilo je upoznati faunu kor- Klim a j e kontinentalna. Srednja godišnja temperanjaša
(Coleoptera) šumskih zajednica Medvednice te tur a iznos i 116 ° c „ podnožju, a 6,6°C na vrhu. Najzoogeografsku
rasprostranjenost utvrđenih vrsta. Istra- hladniji mjesec je siječanj, a najtopliji srpanj, kako na
živanje je sprovedeno u šumskim zajednicama Querco- vrh u tak o ; u podnožju. Najveće količine padalina
Castanetum illyricum i Querco-Carpinetum illyricum. padaj u na cijeiom području planine u mjesecu lipnju
Ovo su prva entomološka istraživanja na spomenutim j t o u oblik u pijuskova. Visina snijega u zimskim mje


lokalitetima. secima kreće se između 10—40 cm, a dominantni vje-


Medvednica leži između rijeka Krapine, Lonje i trovi okomiti su na smjer pružanja planina: najčešći
Save, u sjevernom zaleđu Zagreba, između 15° 50´ i je jugoistočnjak, a zatim sjeverozapadnjak (Kirigin
16° 20´ istočne geografske dužine i između 40° 48´ i 1963, Makjanić 1977).


* Paula Durbešić, Snježana Vujčić-Karlo, Ivančica Bukvić, Sveučilište
u Zagrebu, PMF, Rooseveltov trg 6.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 20     <-- 20 -->        PDF

MATERIJALI I METODE


Za uzorkovanje kornjaša korištena je metoda
klopki s atraktantima (Durbešić 1981). Kao klopke
poslužile su čaše zapremnine pola litre, ukopane u
zemlju tako da im je bio slobodan samo otvor. Iznad
svake lovne posude bio je postavljen krović, prilagođen
dimenzijama posude i zamaskiran lišćem da bi što
bolje oponašao uvjete okoliša. Atraktant je dobiven
miješanjem vinskog octa, vode i etilnog alkohola u
omjeru 1:1:1. Čaše s atraktantima razmještene su po
istraživanim zajednicama obzirom na specifičnosti staništa,
a u svakoj ih je bilo po dvadeset.


Uzorci su uzimani svakih četrnaest dana (od 28.


05. 1990. do 15. 09. 1990.), zatim svakih mjesec dana
(od 15. 09. 1990. do 16. 03. 1991.), a zatim opet
REZULTATI


Fauna


Tijekom istraživanja utvrđeno je 47 vrsta Coleoptera
svrstanih u 36 rodova i 17 porodica, te u dva
podreda: Adephaga i Polyphaga (Tablica 1).


Podred Adephaga zastupljen je s jednom porodicom,
Carabidae, i devet rodova. Najbrojniji je rod
Carabus sa šest vrsta, a slijede Abax s dvije vrste,
Cychrus, procerus, Amara, Stomis, Molops i Aptinus


s po jednom vrstom.


Podred Polyphaga zastupljen je sa 16 porodica i
28 rodova. Najbrojnija je porodica Silphidae sa šest
vrsta. Slijede Staphylinidae s pet vrsta, Nitidulidae sa


Tablica 1


Sistematski pregled utvrđenih vrsta


Podred: ADEPHAGA


Porodica: Carabidae


Cychrus attenuatus ab. 1792.
Procerus gigas Fab. 1792.
Carabus coriaceus L. 1758.
Carabus violaceus L. 1758.
Carabus intricatus L. 1758.
Carabus convexus Fab. 1775.
Carabus cancellatus Scop. 1763.
Carabus nemoralis Muli. 1764.
Amara s p. Bon.
Stomis rostratus Stm. 1825.
Abax parallelo pi pedus Dj. 1828.
Abax parallelus Duft. 1812.
Aptinus bombarda Illig. 1800.
Molo ps s p. Bon.


svakih četrnaest dana (od 16. 03. 1991. do 30. 05.
1991.). U zimskim mjesecima uzorkovanje je izostalo
budući je tlo bilo smrznuto. Temperatura tla se zimi
kretala između 2,5-2,7°C, ljeti od 18,7-19,7°C, a u
jesenskom i proljetnom razdoblju od 4,3—10,1°C.


Uzorci sakupljeni na terenu obrađivani su dalje u
laboratoriju. Od najvećeg dijela kornjaša izrađena je
entomološka zborka, a jedan dio je prepariran u tzv.
»pisma kukaca«.


Svi kornjaši određeni su do vrste prema: Freud,
Harde, Lohse (1964-1974), Kuhnt (1913), Reitter
(1908—1916). Za utvrđivanje vrsta u sistematskom nizu
korišten je katalog (Winkler 1932).


RASPRAVA


četiri vrste Curculionidaei Catopidae s po dvije vrste.
Preostale porodice: Histeridae, Byrrhidae, Cryptophagidae,
Ptinidae, Lucanidae, Bruchidae, Chrysomelidae,
Scolitidae, Serropalpidae, Lagriidae i Tentebrionidae
zastupljene su s po jednom vrstom.


Raznoliki biotipi Medvednice kao i visinska raslojenost
pružaju okrilje raznolikoj fauni. Širenjem prigradskih
područja Zagreba, naselja i komunikacija dolazi
do promjena stanišnih uvjeta na Medvednici. Stoga
se ukazuje potreba za poznavanjem vrsta koje su ovdje
rasprostranjene. Entomofauna Medvednice je slabo istražena.
Istraživanja čiji je rezultat ovaj rad bilo je
prvo entomofaunističko istraživanje u šumskim zajednicama
ove planine.


Porodica: Nitidulidae


Thalycra fervida Ol. 1790.
Cryptarcha strigata Fab. 1787.
Glischrochilus 4-punctatus L. 1785.
Soronia punctatissima Illig. 1794.


Porodica: Cryptophagidae


Cryptophagus s p. Hbst. 1784.


Porodica: Ptinidae


Ptinussp. L. 1785.


Porodica: Serropalpidae


Hypulus quercinus Quens. 1790.


Porodica: Lagriidae


Lagria hirta L. 1758.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Podred: POLYPHAGA
Porodica: Silphidae


Necrophorus humator Goeze. 1777.
Necrophorus fossor Goeze. 1777.
Necrophorus ves pilloides Hbst. 1758
Oeceoptoma toracica L. 1758.
Silpha obsvura L. 1758.
Silpha carinata Hbst. 1783.
Necrophilus subterraneus Dagl. 1807.
Catops s p. Payk. Rittrr. Dutch. E. Z. 1901.
Catops picipes Fab. 1792.


Porodica: Staphylionidae


Lathimaeums p. Er. Lueze. 1805.
Philonthus s p. Curt. 1834.
Ocypus s p. Steph. Thorns. 1825.
Ocypus tenebricosus Grav. 1846.
Quedius s p. Steph. 1824.


Porodica: Histeridae


Grammostethus s p. Lew.


Porodica: Byrrhidae


Pedilophorus auratus Duft. 1825.


Porodica Tentebrionidae


Stenomax aeneus Scop. 1763.


Porodica: Scarabidae


Geotrupes stercorosus Scriba. 1791.
Scaphidium 4-maculatum Ol. 1790.


Porodica: Lucanidae


Dorcus parallelo pipedus 1758.


Porodica: Chrysomelida


Timarchas p. Latr.


Porodica: Bruchidae


Bruchus s p. L. 1758.


Porodica: Curculionidae


Donus s p. Jeck. Cap.
Acalles s p. Curt. 1834.


Porodica: Scolitidae


Xyleborus dispar Fab. 1792.


Zoogeografska pripadnost utvrđenih vrsta


Većina zoogeografa slaže se Scalter-Wallac-ovom
podijelom svijeta, ili na njoj temelji svoju podjelu.
Međutim područje Europe posebice Balkanskog poluotoka
pojedini autori svrstavaju u različite niže zoogeografske
cjeline.


Prvi radovi koji su sintetski pristupili proučavanju
rasprostranjenja biljnih i životinjskih zajednica Balkanskog
poluotoka bili su radovi Matvejeva prema kojima
ovo područje pripada holarktičkoj oblasti i to Mediteransko-
europskoj, Irano-turanskoj i alpsko-kaspijskoj
podoblasti (Matvejev 1960).


Hadži izdvaja tri zone paralelne s pravcem Dinarida:
planinsku, nizinsku i primorsku (Hadži 1930).
1931. izdaje i kartu s detaljnom podjelom koju je
modificirao Fink 1965. Prema toj podjeli istraživano
područje pripada: subalpsko-slavonskoj krajini, panonskoj
podkrajini, pontsko-kaspijskoj pokrajini, jožnoj
zoni europskog podpodručja, staro sjevernom području
(Palearktis), sjevernom podsvijetu (Holarktis) i sjevernom
svijetu (Arktogea).


Cychrus attenuatus Fab.


Vrsta Europskog područja. Nalazi se od sjeverne
Francuske (Britanija, Normandija) i Pirineja, preko
sjeverne i Južne Europe (južno od Rima) do središnje
Rusije (Winkler 1932). Planinska je vrsta koje ima do
visine granice drveća. Aktivna je od travnja do studenog.
Aktivna je noću. Grabežljivac.


U Hrvatskoj je zabilježena na Velebitu, Prologu,
Risnjaku, Učki, Snježniku (Durbešić 1981). U ovom


istraživanju nije se pojavljivala u velikom broju u obje
zajednice.


Carabus coriaceus L.


Također vrsta Europskog područja. Raširena je u
cijeloj Europi od zapadne Francuske do Male Azija
(Winkler 1932). Pojavljuje se u svijetlim bukovim šumama,
rijetko u crnogoričnoj šumi, ali i u poljima,
vrtovima i livadama u ravnici kao i planinskim krajevima
do 1500 m nadmorske visine. Aktivna je od
svibnja do početka listopada kada je česta, karnivorna.


Mjesta nalaza u Hrvatskoj i Sloveniji su: Mali Platak,
Čunjski, Selce, Klimno, Vinodol (Durbešić 1968),
Zlobin, Breze, Vrbovsko (Durbešić 1981), Vrhovine
(Durbešić 1967), Menina planina (Drovenik 1971)
Siavnik (Brandmayr 1974). Utvrđena je od svibnja do
studenog. Najveća brojnost zapažena je u listopadu u
obje zajednice.


Carabus violaceus L.


Ovo je vrsta Europskog područja, rasprostranjena
od zapadnih Pirineja preko Alpa na istok i jugoistok,
kao i na sjever. Preferira planine triju južnih poluotoka
Europe (Winkler 1932). Vertikalno je distribuirana od
ravnica do visokih planina, ali isključivo u šumi i na
vlažnom tlu. Povremeno se nalazi i na otvorenom.
Aktivna je noću i vrlo česta od lipnja do listopada.
Karnivorna je.


Za Hrvatsku i Sloveniju su poznati nalazi: Platak,
Učka, Ćićarija, Bijeli vrh, Janjičarski vrh, Frk (Durbe




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 22     <-- 22 -->        PDF

šić 1968), Kriva draga, Topoluša, Slavnik (Brandmayr
1974), Breze (Durbešić 1981). Ova je vrsta zabilježena
u Hrvatskoj još u prošlom stoljeću (Schlosser 1879).
U šumi hrasta kitnjaka i običnog graba utvrđena je
od svibnja do rujna, a u šumi hrasta kitnjaka i pitomog
kestena od svibnja do studenog.


Carabus convexus Fab.


Vrsta istočnog dijela Alpske pokrajine, živi na toplim
položajima uz rubove šuma gdje se grmlje miješa
s travama, od Pirineja do Sibira. Prilično je rasprostranjena
od Kamniških i Julijskih Alpa do granice Dalmacije
(Winkler 1932). Stanovnik je planinskog krškog
područja hrastovih šuma (do 2000 m), a samo se iznimno
javlja i u ravnici. Obično se nalazi pod kamenjem,
od travnja do listopada, česta je i karnivorna
vrsta (Durbešić 1981).


Mjesta nalaza u Hrvatskoj su: Velebit, Učka, Gorski
kotar (Durbešić 1981). U ovom je istraživanju
utvrđena u obje zajednice, ali je u šumi hrasta kitnjaka
i pitomog kestena učestalija.


Carabus cancellatus Scop.


Areal ove vrste je istočni dio Alpske pokrajine,
od Pirineja do Bosne i Hercegovine (Winkler 1932).
Montana je vrsta; živi do 1400 m nadmorske visine.
Preferira kršku podlogu, hrastove i bukove šume, češće
se javlja od veljače do listopada, noću (Durbešić 1981).


U Hrvatskoj je utvrđena u: Gorskom kotaru, Učki,
Ćićariji (Durbešić 1981). U ovom je istraživanju to
bila najbrojnija i najučestalija vrsta u obje zajednice.


Abax parallelopipedus Dj.


Ova je vrsta Europskog područja (Winkler 1932,.
Dolazi u planinama na sjenovitim mjestima i u vlažnim
šumama. Aktivna je od travnja do rujna obično noću
i tipični je stanovnik bukovih šuma (Durbešić 1983).


U Hrvatskoj i Sloveniji utvrđena je: Platak, Južni
Mali Risnjak, Janjičarski Vrh, Frk (Durbešić 1968),
Slavnik (Brandmayr 1972, 1974), Vrbovsko (Durbešić
1981), Borića borik, Topoluša (Durbešić 1967), Paklenica
(Novak 1952), Snježnik, Fužine, Risnjak (Mikšić
1971), Menina planina (Drovenik 1971). U ovom je
istraživanju utvrđena u obje šumske zajednice.


Aptinus bombarda Mig.


Rasprostranjena je u istočnoj Europi, i na Karpatima,
ali se širi u jugoistočni dio Europe (Winkler
1932). U alpama je ograničena na istočni dio koji je
za vrijeme ledenog doba bio bez ledenjaka. Živi u
montanoj i submontanoj zoni. Uglavnom šumska vrsta
koja voli kserofilne i termofilne terene, na stjenovitim
staništima, pod kamenjem i na kraškim livadama i tu
se nalazi od travnja do rujna.


U Hrvatskoj i Sloveniji je zabilježena: Breze, Zlobin,
Kamensko, Bjelsko, Lokve, Jasenak (Durbešić


1981), Rebar Laži, Markov Brlog (Durbešić 1968),
Crni vrh (Durbešić 1967), Dolina Rječine, Lič, Fužine,
Bakar, Bitoraj (Depoli 1926-1940), Slavnik, Učka,
zalede Rijeke, Snježnik (Mikšić 1971). Tijekom ovog
istraživanja pojavila se u obje šumske zajednice.


Necrophorus humator Goeze


Vrsta Palearktičkog područja. Rasprostranjena je
od srednje Europe do Japana, ali je zabilježena u
Alžiru i na Kavkazu. Aktivna je od lipnja do rujna.
Hrani se strvinama i gljivama (Winkler 1932).


U Hrvatskoj su mjesta nalaza uz obalu i na otocima
Lošinj, Paklenica (Novak 1952) kao i u kontinentalnom
dijelu (okolica Zagreba) (Mikšić 1971). U ovom istraživanju
pronađena je samo jednom u mjesecu listopadu
i samo u asocijaciji Querco-Castanetum illyricum.


Necrophorus vespilloides Hbst.


Vrsta Europskog srednjeazijskog i mađurskog područja.
Hrani se strvinama i gljivama. Rasprostranjena
je od Europe do Japana. (Winkler 1932). To je česta
vrsta koja se može naći u svim zonama.


U Hrvatskoj je zabilježena u: Zagrebu, Lokvama,
Senju (Mikšić 1971). U ovom istraživanju utvrđena je
u obje zajednice od lipnja do rujna.


Silpha obscura L.


Areal joj se proteže od Europe do Mongolije u
Aziji (europsko i srednjeazijsko podpodručje). U Europi
je česta u svim zonama, ali ne i u visokim Alpama
(Wi.ikler 1932). Hrani se strvinama.


U Hrvatskoj je do sada zabilježena na Učki (Durbešić
1967), zapadnoj i istočnoj Hrvatskoj (Schlosser
1879), Velebitu (Novak 1952). Tijekom ovog istraživanja
utvrđena je u obje zajednice od travnja do rujna.


Catops fumatus Spene.


Europska i Azijska vrsta (Heyden et al 1906), rasprostranjena
u granicama europskog i srednjeazijskog
podpodručja. Živi na strvinama, rijeđe u jazbinama
životinja, ali i na gljivama, trulom drvu, te pod lišćem
koje gnije, a katkad i na izmetu životinja.


U ovom je istraživanju utvrđena samo jednom u
mjesecu lipnju u obje zajednice. Do sada nije zabilježena
u Hrvatskoj.


Ocypus tenebricosus Grav.


Vrsta Europskog područja, rasprostranjena u Alpama
u srednjoj i južnoj Europi u montanoj i subalpskoj
zoni (Winkler 1932.) U Hrvatskoj su mjesta nalaza:
Prolog, Vrhovine, Platak i otok Krk (Durbešić
1981.) Tijekom ovog istraživanja zabilježena je samo
u zajednici hrasta kitnjaka i pitomog kestena.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Staphylinus similis F.


Rasprostranjen u središnjoj i zapadnoj Europi
(Winkler 1932). Jedna je od češćih šumskih vrsta
(Freude 1964). U Hrvatskoj su mjesta nalaza: Bibinje,
Vrana, Knin, Sućurac, Rijeka Dubrovačka (Novak
1952). U ovom istraživanju nije utvrđena u velikom
broju, a pojavila se samo u ljetnim mjesecima.


Pedilophorus auratus Duft.


Rasprostranjena je u srednjoj Europi i na Balkanu
gdje je česta (Winkler 1932). Vrsta europskog područja.
U Hrvatskoj živi isključivo u montanoj zoni bukove
šume na lokalitetima: Učka, Snježnik, Risnjak, Bitoraj
i Velebit, te u okolici Fužina i Probijenoj dragi, okolici
Knina i na sedlu Vaganj (Durbešić 1981, Depoli
1926—1940). Tijekom ovog istraživanja sakupljene su
samo dvije odrasle jedinke ove vrste i to u asocijaciji
Querco-Castanetum illyricum u travnju i svibnju 1991.
godine.


Thalycra fervida Ol.


Manje učestala vrsta Europskog područja (Winkler
1932). Češća je u planinskim zonama gdje dolazi na
cvijetu, a rijede na gomoljima i korjenu biljaka iz
porodice Solanaceae (Durbešić 1981). Utvrđena je u
obje zajednice u svibnju i lipnju.


Soronia punctatissima Mig.


Europska vrsta (Winkler 1932) koja živi pod korom
bjelogorice na mjestima gdje je drvo oštećeno ili istječe
sok, posebice na hrastu kitnjaku. Manje je česta, ali
široko rasprostranjena. Aktivna je od ožujka do lipnja.
U Hrvatskoj je zabilježena u zajednici Fagetum illyricum
montanum u Gorskom kotaru (Durbešić 1981).
Tijekom ovog istraživanja ulovljen je samo jedan imago
ove vrste i to u mjesecu srpnju u zajednici hrasta
kitnjaka i običnog graba.


Geotrupes stercorosus Scriba.


Europska vrsta (Winkler 1932) koja živi na izmetinama
svih vrsta životinja, na gljivama, trulim biljkama
i soku drveća. Javlja se od lipnja do listopada, kada
je česta.


U Hrvatskoj su mjesta nalaza: Paklenica, Dinara,
Prolog, Bijeli Vrh, Južni Mali Risnjak i Borića Borik
(Durbešić 1981), Sinj, Split (Novak 1952), Fužine
(Mikšić 1971). U ovom je istraživanju ova vrsta utvrđena
tijekom cijele vegetacijske sezone u obje zajednice.


Dorcus parallelopipedus L.


Vrsta Europskog i sredozemnog podpodručja rasprostranjena
u južnom dijelu sjeverne Europe, zapadnoj,
srednjoj i južnoj Europi (Winkler 1932).


U Hrvatskoj su mjesta nalaza na otocima: Lošinj,
rava, Šolta, Korčula, Hvar, te na Mosoru, Kozjaku,
Učki, Kamenjaku, kao i na mnogim mjestima na obali:
Paklenica, Sućurac (Durbešić 1981). U ovom istraživanju
utvrđena je tek sporadično u obje zajednice od
lipnja do kolovoza.


Xyleborus dispar Fab.


Palearktička vrsta kojoj je areal cijela Europa, Mala
Azija i Sibir (Winkler 1932). Polifagna je, živi na
voćkama, na hrastu, bukvi, grabu, kestenu i na drugoj
bjelogorici. Nalazimo ju na oštećenim i bolesnim stablima,
te spada u sekundarne štetnike.


U Hrvatskoj su mjesta nalaza: Učka, Snježnik, Risnjak,
Kamenjak, Svilaj, okolica Fužina i otok Mljet
(Depoli 1926-1940, Durbešić 1981). U ovom istraživanju
utvrđena je u obje zajednice. U zajednici hrasta
kitnjaka i običnog graba utvrđen je samo jedan primjerak
u mjesecu srpnju 1990. U zajednici hrasta kitnjaka
i pitomog kestena također je utvrđen samo jedan primjerak,
ali u mjesecu svibnju.


ZAKLJUČAK


Utvrđeno je 47 vrsta Coleoptera svrstanih u 36
rodova i 17 porodica, te u dva podreda Adephaga i
Polyphaga.


Prema vertikalnoj distribuciji to su uglavnom montane
vrste, a glede staništa šumske.


Iako Medvednica nije veliki planinski masiv, tu se
susreću utjecaji Alpa i Sredozemlja, planinske i kontinentalne
klime. Najveći dio vrsta čija je zoogeografska
pripadnost utvrđena, pripada Europskom području. Tri
vrste pripadaju alpskom području, što je i razumljivo


budući da je Medvednica u svojoj geološkoj prošlosti
bila pod znatnim utjecajem Alpa, a i neke klimatske
karakteristike pružaju mogućnost rasprostranjenja
vrstama koje su svojstvene alpskoj pokrajini. Kako je
istraživanje provedeno na južnim padinama Medvednice
utvrđen je i jedan pripadnik sredozemnog područja
koji ovdje nalazi termofilna staništa za svoj opstanak.
Ovo svojstvo i raznolikost biotopa uvjetovalo
je i rasprostranjene nekih vrsta azijskog i mandurskog
područja, kojih je ukupno utvrđeno tri.


LITERATURA


Anić, M., (1940): Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori. Glas Brandmayer, P. (1972): Studio ecologico sui coleoptteri
za šum. pokuse 7, 103—312. carabidi di due formazioni vegetali dell Istria montana.
Bolletino di zoologia, 39, 523—529.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Bohm, B., I., Bralić, J., Budak-Rogačić, R., Deže-Heyden, L. E., Reitter, J. Weise (1908): Catalogus
lić,M., Kamenarović, Z., Mikulić, D., Orčić, coleopterorum Europae, aucasi et Armeniae Rossi-
M., Rukavina, A., Šobot (1979): »Park prirode cae. Berlin, Paskau, Caen. p.p. 774.
Medvednica«. Studija zaštite prirode. Republički za


Hadži, J., (1930): Zoogeografski pregled. Kraljevina Jugo


vod za zaštitu prirode, Zagreb.


slavija geogr. i etnogr. pregled, zbornik III kongr.
Depoli , G., (1926-1940): Colepotteri della Liburnia. Parte slov. geogr. i etnogr. Beograd, 83—94.
I, III, IV, V, VII Estratto da »Fiume« rivista della


Kirigin, B., (1963): Prikaz klimatskih prilika Medvednice.


societa di studi Fiumani, Rijeka.


Hidrometeorološki zavod SRH. Rasprave i prikazi, 9.
Drovenik, B., (1971): Cicindelidae in Carabidae Menine


Kuhnt, P., (1913): Illustrierte Bestimmungstabellen der


planine (Coleoptera). Biološki vesnik XIX, 181 — 190.


Kafer Deutschlands. Verlagbuchhandlung SweizerDurbešić,
P., (1967): Prilog entomofauni Blatoidae, Or-bartsche, Stuttgart.
thopteroidea, Dermopteroidea Coleopteroidea Hrvat


Makjanić, B., Penzar, I., (1977): Prilog poznavanju


skog primorja, Like i Gorskog Kotara u odnosu na


grada Zagreba, radovi 18, Geofizički zavod zagreb.


sastav fitocenoza. Magistarski rad. Poljoprivredni fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 1 — 86. Matvjev, S., (1960): Biogeografska karta Jugoslavije. »Enciklopedija
Jugoslavije« knjiga IV, Leksikografski za


Durbešić, P., (1968): Utjecaj vegetacije na rasprostranje


vod FN RJ, Zagreb.


nost entomofaune u području Hrvatskog primorja i


Gorskog Kotara. Ekologija 3, (1-2), 143-168. Miškić, R., (1971): Beitrag zur Verbreitungskenntnis Silphidae
(Coleoptera Staphylionidea) in Jugoslawien.


Durbešić, P., (1981): Fauna kornjaša (Coleoptera) u šum


Acta entomologica jugoslavica 7. 57—64.


skim zajednicama Gorskog Kotara. — Doktorska disertacija.
PMF Sveučilišta u Zagrebu. Novak, P., (1952): Kornjaši jadranskog primorja (Coleoptera).
JAZU. 1-521.


Durbešić, P., (1983): Zoogeografske karakteristike kornjaša
(Coleoptera) dviju livadnih zajednica Učke i Reitter, E., (1908, 1909, 1911, 1916): Fauna Germanica
Ćićarije. Ekologija 18, (2), 121-144. - Die Kafer des Deutschen Reiches. Band I—V.,


Lutz Verlag, Stuttgart.


Fink, N., (1965): Ekologija životinja i zoogeografija. Sveučilište
u Zagrebu, Zagreb, 1 — 162. Schlosser, J. K., (1879): Fauna kornjašah trodjelne kraljevine.
- JAZU, Zagreb, 1-995.


Freude, H., Harde, K. W., Lohse, G. A., (1964-1979):
Die Kiifer Mitteleuropas, Band I—XI, — Goecke Winkler, A., (1932): Catalogus Coleopterorum regionis
Evers Verlag, Krefeld. palearcticae, Wien, 1 — 1968.


SUMMARY: During 199011991 in the forest communities (Querco-Carpinetum
illyricum and Querco-Castanetum illyricum) of mountain Medvednica
the fauna Coleoptera was researched. Forty seven species were found. The
species were classified in thirty six genus and seventeen families.


Thirteen species were zoogeographiclly analyzed. Two of them belonged
to the Paleartic region (Necrophorus humator Goeze., Xyleborus dispar Fab.),
one to the European Middleasian and Manchurian region (necrophorus vespilloied
hbst.), two to the European and Middleasian region (Silpha obscura
L., Catops fumatus Spene.), nine to the European region (Cychrus attenuatus
Fab., Carabus violaceus L., Carabus coriaceus L., Pedilophorus auratus
Duft., Sornia punctatissima Illig., Thalycra fervida OL, Geotrupes stercorosus
Scriba., Ocypus tenebricosus Grav. Staphylinus similis F., Abax paralellopipedus
Dj.), three to the eastern part of the Alpic provinces (Aptinus bombarda
llig., Carabus convexus Fab., Carabus cancellatus Scop.) and one to the
European and Meditterenean region (Durcus parallelopipedus L.).