DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Staphylinus similis F. Rasprostranjen u središnjoj i zapadnoj Europi (Winkler 1932). Jedna je od češćih šumskih vrsta (Freude 1964). U Hrvatskoj su mjesta nalaza: Bibinje, Vrana, Knin, Sućurac, Rijeka Dubrovačka (Novak 1952). U ovom istraživanju nije utvrđena u velikom broju, a pojavila se samo u ljetnim mjesecima. Pedilophorus auratus Duft. Rasprostranjena je u srednjoj Europi i na Balkanu gdje je česta (Winkler 1932). Vrsta europskog područja. U Hrvatskoj živi isključivo u montanoj zoni bukove šume na lokalitetima: Učka, Snježnik, Risnjak, Bitoraj i Velebit, te u okolici Fužina i Probijenoj dragi, okolici Knina i na sedlu Vaganj (Durbešić 1981, Depoli 1926—1940). Tijekom ovog istraživanja sakupljene su samo dvije odrasle jedinke ove vrste i to u asocijaciji Querco-Castanetum illyricum u travnju i svibnju 1991. godine. Thalycra fervida Ol. Manje učestala vrsta Europskog područja (Winkler 1932). Češća je u planinskim zonama gdje dolazi na cvijetu, a rijede na gomoljima i korjenu biljaka iz porodice Solanaceae (Durbešić 1981). Utvrđena je u obje zajednice u svibnju i lipnju. Soronia punctatissima Mig. Europska vrsta (Winkler 1932) koja živi pod korom bjelogorice na mjestima gdje je drvo oštećeno ili istječe sok, posebice na hrastu kitnjaku. Manje je česta, ali široko rasprostranjena. Aktivna je od ožujka do lipnja. U Hrvatskoj je zabilježena u zajednici Fagetum illyricum montanum u Gorskom kotaru (Durbešić 1981). Tijekom ovog istraživanja ulovljen je samo jedan imago ove vrste i to u mjesecu srpnju u zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba. Geotrupes stercorosus Scriba. Europska vrsta (Winkler 1932) koja živi na izmetinama svih vrsta životinja, na gljivama, trulim biljkama i soku drveća. Javlja se od lipnja do listopada, kada je česta. U Hrvatskoj su mjesta nalaza: Paklenica, Dinara, Prolog, Bijeli Vrh, Južni Mali Risnjak i Borića Borik (Durbešić 1981), Sinj, Split (Novak 1952), Fužine (Mikšić 1971). U ovom je istraživanju ova vrsta utvrđena tijekom cijele vegetacijske sezone u obje zajednice. Dorcus parallelopipedus L. Vrsta Europskog i sredozemnog podpodručja rasprostranjena u južnom dijelu sjeverne Europe, zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi (Winkler 1932). U Hrvatskoj su mjesta nalaza na otocima: Lošinj, rava, Šolta, Korčula, Hvar, te na Mosoru, Kozjaku, Učki, Kamenjaku, kao i na mnogim mjestima na obali: Paklenica, Sućurac (Durbešić 1981). U ovom istraživanju utvrđena je tek sporadično u obje zajednice od lipnja do kolovoza. Xyleborus dispar Fab. Palearktička vrsta kojoj je areal cijela Europa, Mala Azija i Sibir (Winkler 1932). Polifagna je, živi na voćkama, na hrastu, bukvi, grabu, kestenu i na drugoj bjelogorici. Nalazimo ju na oštećenim i bolesnim stablima, te spada u sekundarne štetnike. U Hrvatskoj su mjesta nalaza: Učka, Snježnik, Risnjak, Kamenjak, Svilaj, okolica Fužina i otok Mljet (Depoli 1926-1940, Durbešić 1981). U ovom istraživanju utvrđena je u obje zajednice. U zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba utvrđen je samo jedan primjerak u mjesecu srpnju 1990. U zajednici hrasta kitnjaka i pitomog kestena također je utvrđen samo jedan primjerak, ali u mjesecu svibnju. ZAKLJUČAK Utvrđeno je 47 vrsta Coleoptera svrstanih u 36 rodova i 17 porodica, te u dva podreda Adephaga i Polyphaga. Prema vertikalnoj distribuciji to su uglavnom montane vrste, a glede staništa šumske. Iako Medvednica nije veliki planinski masiv, tu se susreću utjecaji Alpa i Sredozemlja, planinske i kontinentalne klime. Najveći dio vrsta čija je zoogeografska pripadnost utvrđena, pripada Europskom području. Tri vrste pripadaju alpskom području, što je i razumljivo budući da je Medvednica u svojoj geološkoj prošlosti bila pod znatnim utjecajem Alpa, a i neke klimatske karakteristike pružaju mogućnost rasprostranjenja vrstama koje su svojstvene alpskoj pokrajini. Kako je istraživanje provedeno na južnim padinama Medvednice utvrđen je i jedan pripadnik sredozemnog područja koji ovdje nalazi termofilna staništa za svoj opstanak. Ovo svojstvo i raznolikost biotopa uvjetovalo je i rasprostranjene nekih vrsta azijskog i mandurskog područja, kojih je ukupno utvrđeno tri. LITERATURA Anić, M., (1940): Pitomi kesten u Zagrebačkoj gori. Glas Brandmayer, P. (1972): Studio ecologico sui coleoptteri za šum. pokuse 7, 103—312. carabidi di due formazioni vegetali dell Istria montana. Bolletino di zoologia, 39, 523—529. |