DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 40     <-- 40 -->        PDF

PODRUČJE MJERENJA


Eksperimentalno područje Ruscas smješteno je ulpokrajini VAR u općini Bormes les Mimosas u šumi
iiDom u srcu masiva Maure na jugoistoku Francuske.
Masiv se sastoji od škriljasto-kristalastih stijena, a tlaisu prilično duboka te imaju dobru moć upijanja i zadržavanja
vode. Vegetacija se sastoji od:


— sloja drveća listača i četinjača: (Quercus ruber,
Quercus lanuginosa, Castanea sativa, Pinus pinaster,
Pinus pinea) i dr.
— sloja makije bogatog vrijesom: (Erica arborea,
Arbutus unedo, Calluna vulgaris, Erica scoparia, Cistus
monspeliensis, Cistus salviaefolius), i dr., te
— tratine travnjaka u kojima prevladavaju porodice
´
trava.
Klima je tipično mediteranska, lokalno modificirana
s visinom: topla i suha ljeta, prilično hladne i[
vlažne zime, veoma sunčano u svim sezonama. Prosječna
je ljetna temperatura od 20 do 22CC, a zimska


i


od 4 do 6CC. Prosječna godišnja količina oborina je
oko 1000 mm. Vjetar sa sjeverozapada (maestral) suh
je i jak, a vjetrovi s istoka-jugoistoka vlažni su i blagi.


Na eksperimentalnom području nalaze se automatska
i klimatološka postaja za prikupljanje, obradu,
pohranjivanje i prijenos meteoroloških ili klimatoloških
podataka. U laboratorijskom prostoru u kome se spaljuje
biljni materijal nalaze se meteorološki instrumenti
za mjerenje temperature i relativne vlage zraka.


Autor je ovog članka sredinom 1990. godine bio
na specijalizaciji u Nacionalnom institutu za istraživanja
u agronomiji (INRA), odjel za šumarska istraživanja,
na eksperimentalnom području Ruscas (Bormesles-
Mimosas) i ovdje prenosi sva njihova i svoja iskustva
o spomenutoj problematici.


U toj su godini u kampanji protupožarnih mjera
proučavane promjene pokazatelja zapaljivosti biljnih
vrsta, kako bi se mogli usporediti s klimatskim ili
meteorološkim pokazateljima i to: planika (Arbutus
unedo L.), drvenasti vrijes (Erica arborea L.), ljepljivi
bušin (Cistus monspeliensis), koje su veoma karakteristične
za visoku makiju Sredozemlja, te primorski bor


(Pinus pinaster).


Istraživanja su usredotočena na poboljšanju indeksa
opasnosti od šumskih požara u slijedećim smjerovima:


— uvođenjem činitelja koji su povezani s mrtvim
šumskim gorivom, analogno kanadskim i američkim
sustavima,
— proučavanjem ponašanja živog goriva, jer je sloj
žbunja (makije) veoma važan u šumama mediteranskih
zemalja,
— promatranjem meteoroloških uvjeta koji vladaju
pod zatvorenim šumskim sklopom.
INDEKSI OPASNOSTI OD ŠUMSKIH POŽARA


Indeksi ili sustavi procjene opasnosti od šumskih
požara koji se koriste u više zemalja svijeta imaju
polazište u različitim podacima kao što su meteorološki,
topografski, biološki i dr. Oni se prikupljaju svaki
dan (obično počinju s proljeća, a završavaju kad prestane
opasnost od požara), a ishodišne se informacije
dostavljaju službama za borbu protiv šumskih požara.
Indeks opasnosti za pojavu šumskih požara je, dakle,
sredstvo predviđanja (prevencije) koje omogućuje da
protupožarne službe budu pripravne i prilagođene trenutačnoj
situaciji.


Više je tih sustava u svijetu, a najpoznatiji je kanadski
(CFFDRS) začet 1925., a dovršen 1970. god. Njegov
podsustav FWI (za kompjutersku uporabu dovršen
1984.) odnosi se na standardnu borovu šumu, a njime
se služi i hidrometeorološka služba Hrvatske. U pripremi
je korištenje i drugog podsustava FBP (za kompjutorsku
uporabu dovršen 1992.) s predviđanjem ponašanja
šumskog požara u pojedinim tipovima goriva,
s više izlaznih informacija.


Američki nacionalni sustav procjene opasnosti od
šumskih požara (NFDRS) izrađen je 1972., a poboljšan
1988. godine. Sustav zahtijeva osim određenih meteo


roloških podataka i različite modele goriva, opasnosti
koje uzrokuju ljudi i reljef.


Klasifikaciju goriva u NFDRS-u dali su Deeming
i dr. (1978):


a) mrtva goriva klasirana prema brzini kojom sadržaj
vlažnosti svake vrste goriva reagira na vjetar,
oborine, relativnu vlagu zraka, temperaturu zraka, i


b) živa goriva, čiji sadržaj vode ovisi o vitalnim
procesima, a klasificirana su prema sloju kojem pripadaju:


-travnati sloj koji sadrži jednogodišnje biljke plitkog
korijenja, i koje suša prve napada,
-sloj trajnog bilja (žbunja) koje ima duboko korijenje,
i
-sloj drveća čije grane i lišće vatra posljednja
napada.
U Europi, s obzirom na klimatske, vegetacijske i
ostale razlike u odnosu na sjevernu Ameriku, postoji
više metoda i gotovo bi se moglo reći da je svaka
zemlja razvila svoju metodu za procjenu opasnosti od
šumskih požara. Tako je poznata metoda WBKZ