DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 40 <-- 40 --> PDF |
PODRUČJE MJERENJA Eksperimentalno područje Ruscas smješteno je ulpokrajini VAR u općini Bormes les Mimosas u šumi iiDom u srcu masiva Maure na jugoistoku Francuske. Masiv se sastoji od škriljasto-kristalastih stijena, a tlaisu prilično duboka te imaju dobru moć upijanja i zadržavanja vode. Vegetacija se sastoji od: — sloja drveća listača i četinjača: (Quercus ruber, Quercus lanuginosa, Castanea sativa, Pinus pinaster, Pinus pinea) i dr. — sloja makije bogatog vrijesom: (Erica arborea, Arbutus unedo, Calluna vulgaris, Erica scoparia, Cistus monspeliensis, Cistus salviaefolius), i dr., te — tratine travnjaka u kojima prevladavaju porodice ´ trava. Klima je tipično mediteranska, lokalno modificirana s visinom: topla i suha ljeta, prilično hladne i[ vlažne zime, veoma sunčano u svim sezonama. Prosječna je ljetna temperatura od 20 do 22CC, a zimska i od 4 do 6CC. Prosječna godišnja količina oborina je oko 1000 mm. Vjetar sa sjeverozapada (maestral) suh je i jak, a vjetrovi s istoka-jugoistoka vlažni su i blagi. Na eksperimentalnom području nalaze se automatska i klimatološka postaja za prikupljanje, obradu, pohranjivanje i prijenos meteoroloških ili klimatoloških podataka. U laboratorijskom prostoru u kome se spaljuje biljni materijal nalaze se meteorološki instrumenti za mjerenje temperature i relativne vlage zraka. Autor je ovog članka sredinom 1990. godine bio na specijalizaciji u Nacionalnom institutu za istraživanja u agronomiji (INRA), odjel za šumarska istraživanja, na eksperimentalnom području Ruscas (Bormesles- Mimosas) i ovdje prenosi sva njihova i svoja iskustva o spomenutoj problematici. U toj su godini u kampanji protupožarnih mjera proučavane promjene pokazatelja zapaljivosti biljnih vrsta, kako bi se mogli usporediti s klimatskim ili meteorološkim pokazateljima i to: planika (Arbutus unedo L.), drvenasti vrijes (Erica arborea L.), ljepljivi bušin (Cistus monspeliensis), koje su veoma karakteristične za visoku makiju Sredozemlja, te primorski bor (Pinus pinaster). Istraživanja su usredotočena na poboljšanju indeksa opasnosti od šumskih požara u slijedećim smjerovima: — uvođenjem činitelja koji su povezani s mrtvim šumskim gorivom, analogno kanadskim i američkim sustavima, — proučavanjem ponašanja živog goriva, jer je sloj žbunja (makije) veoma važan u šumama mediteranskih zemalja, — promatranjem meteoroloških uvjeta koji vladaju pod zatvorenim šumskim sklopom. INDEKSI OPASNOSTI OD ŠUMSKIH POŽARA Indeksi ili sustavi procjene opasnosti od šumskih požara koji se koriste u više zemalja svijeta imaju polazište u različitim podacima kao što su meteorološki, topografski, biološki i dr. Oni se prikupljaju svaki dan (obično počinju s proljeća, a završavaju kad prestane opasnost od požara), a ishodišne se informacije dostavljaju službama za borbu protiv šumskih požara. Indeks opasnosti za pojavu šumskih požara je, dakle, sredstvo predviđanja (prevencije) koje omogućuje da protupožarne službe budu pripravne i prilagođene trenutačnoj situaciji. Više je tih sustava u svijetu, a najpoznatiji je kanadski (CFFDRS) začet 1925., a dovršen 1970. god. Njegov podsustav FWI (za kompjutersku uporabu dovršen 1984.) odnosi se na standardnu borovu šumu, a njime se služi i hidrometeorološka služba Hrvatske. U pripremi je korištenje i drugog podsustava FBP (za kompjutorsku uporabu dovršen 1992.) s predviđanjem ponašanja šumskog požara u pojedinim tipovima goriva, s više izlaznih informacija. Američki nacionalni sustav procjene opasnosti od šumskih požara (NFDRS) izrađen je 1972., a poboljšan 1988. godine. Sustav zahtijeva osim određenih meteo roloških podataka i različite modele goriva, opasnosti koje uzrokuju ljudi i reljef. Klasifikaciju goriva u NFDRS-u dali su Deeming i dr. (1978): a) mrtva goriva klasirana prema brzini kojom sadržaj vlažnosti svake vrste goriva reagira na vjetar, oborine, relativnu vlagu zraka, temperaturu zraka, i b) živa goriva, čiji sadržaj vode ovisi o vitalnim procesima, a klasificirana su prema sloju kojem pripadaju: -travnati sloj koji sadrži jednogodišnje biljke plitkog korijenja, i koje suša prve napada, -sloj trajnog bilja (žbunja) koje ima duboko korijenje, i -sloj drveća čije grane i lišće vatra posljednja napada. U Europi, s obzirom na klimatske, vegetacijske i ostale razlike u odnosu na sjevernu Ameriku, postoji više metoda i gotovo bi se moglo reći da je svaka zemlja razvila svoju metodu za procjenu opasnosti od šumskih požara. Tako je poznata metoda WBKZ |