DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 46 <-- 46 --> PDF |
KLASIFIKACIJSKA VRSTA PREMA ODGODI ZAPALJIVOST1 Specifična analiza zapaljivosti pokazuje da ona varira ovisno o fenološkom stadiju i obilježjima tkiva u pojedinu stadiju, što bitno mijenja reakciju vegetativne materije na toplinu. Niže navedena tablica sažima in formacije o zapaljivosti uzevši u obzir srednje fiziološko stanje u kojem se biljke nalaze tijekom ljetnog razdoblja. Vapnenačka provansa SLABA Aphyllantes monspeliensis Buxus sempervirens Cedrus atlantica SREDNJA Brachypodium pinnatum Quercus coccifera Rosmarinus officinalis Cupressus arizonica Cupressus sempervirens JAKA Brachypodium ramosum Molinia coerulea Phyllirea latifolia Thumus vulgaris Ulex parviflours Pinus halepensis Quercus ilex Quercus pubescens Kristalinska provansa Vrsta za uvođenje Calycotoma spinosa Cistus albidus Cistus salvaefolius Cistus monspeliensis* Cytisus triflorus Albies cephalonica Arbutus unedo Pinus pinaster Castanea sativa Erica arborea Erica scoparia Cistus monspeliensis* Calluna vulgaris Quercus suber Acacia delbata Podatke iz ove tablice valja koristiti, uz napomenu da stanje u kojem se nalazi proučavani biljni materijal može varirati od jednog do drugog ljeta, od jednog do drugog lokaliteta, pa čak i u istom ljetu gdje se zapaljivost može pomaknuti od razine slaba na razinu jaka, što se može vidjeti na primjeru Cistus monspeliensis (ljeplivi bušin). Zapaljivost od srednje do jake razine velikog broja biljnih vrsta čini mediteranske šumske formacije veoma gorivim. Radi smanjenja opasnosti od šumskih požara, šumarski stručnjaci trebaju intervenirati stvaranjem prosjeka u šumskom gorivu ili uvođenjem manje zapaljivih nasada. Podizanje nasada Cedrus atlantica (cedar) ili Abies cephalonica (grčka jela) može bitno smanjiti opasnost od požara. Izdanci tih dviju vrsta imaju malu zapalji prema razini hidričkog stresa koji je biljka doživjela Eucalyptus dalrymplean Eucalyptus macarthurii vost, a odrasli nasadi zatvoren sklop koji ne dopušta, za razliku od Pinus halepensis (alepskog bora), razvoj jakog sloja grmlja. Uvođenje zimzelenog hrasta (Quercus ilex) na mjesto bora ne rješava problem obrane tih formacija od požara, dok uvođenje Cupressus arizonica (čempresa iz Arizone), stabla s vodoravnim granama, jest trajna mjera smanjivanja opasnosti od požara. U očuvanju šuma od požara prednost se može dati vrstama grmlja od male do srednje zapaljivosti kao što je Arbutus unedo (planika), umjesto opasnih vrsta kao što su Calluna vulgaris (vrišt) i različite vrste vrijesa. Opasne vrste mogu se ukloniti lokalnom primjenom sistemskih herbicida triclopyr ili glyphosate, što se pokazalo veoma učinkovitim. Kontrolirano paljenje ili ispaša u uklanjanju ili selekciji opasnih vrsta nije se pokazalo djelotvornim. |