DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 49     <-- 49 -->        PDF

AKTUALNO


ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ŠUMARSKI INSTITUT, JASTREBARSKO
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO, ZAGREB


PRIOPĆENJE U SVEZI S RASPRAVOM O HRVATSKOM ŠUMARSTVU I JP »HRVATSKE ŠUME«


Kao ustanove i udruga koje okupljaju ponajveći
dio stručnjaka, znanstvenika, djelatnika i radnika povezanih
sa šumama i šumarstvom u Hrvatskoj, već
gotovo dvije godine sa zabrinutošću pratimo rasprave
i nepotkrijepljene ocjene stanja u našoj struci, posebno
u Javnome poduzeću »Hrvatske šume« Rasprave su
svoj vrhunac dostigle na nastavku 16. sjednice Zastupničkoga
doma Sabora Republike Hrvatske 23. ožujka
1994. godine, za vrijeme rasprave o Izvješću Upravnog
odbora JP »Hrvatske šume« za 1991. i 1992. godinu
te Izvješća Vlade Republike Hrvatske o stanju i ustrojstvu
šumarstva Hrvatske i Javnog poduzeća »Hrvatske
šume« s mjerama za njihovo poboljšanje, koje je nastalo
u siječnju 1994. godine.


Jednako kao što smo se svjetskoj javnosti u razdoblju
od 1990. do 1993. godine više puta obraćali zbog
zabrinutosti za Domovinu, činimo to i sada zbog svoje
struke i za svoju struku, nacionalnu gospodarsku granu,
ali i za mnogo više od toga — za hrvatske šume.


Naime, mnogi su naš napor da upozorimo na neki
drukčiji put, u traženju djelotvornijega šumarstva i
učinkovitijega šumarskoga rada nerijetko se zlorabili
za političko intrigiranje, koje je najčešće korišteno za
bujanje godinama potiskivane podvojenosti ljudskih
nagnuća. Tako je i šumarstvu s najvećim dijelom svojih
zaposlenih, unatoč tomu što se našlo u oslobođenome
društvu, na neki havelovski način, položaj postao gori
negoli dok su bili u lancima.


Nakon istupa desetak zastupnika Zastupničkoga
doma Sabora Republike Hrvatske na navedenoj sjednici
u javnosti i medijima postavljena su mnoga temeljna
pitanja. Jedna skupina odnosi se na probleme


ustroja šumarstva, njegove kadrovske politike, strukture
radnoga procesa, tehnološke cjelovitosti i drugih istinski
bitnih pitanja. Druga skupina pitanja spada u istražni
i sudski posao, kao što su prodaja deviznih prava,
nedopušteni izvoz trupaca, neodobrena kupnja stanova
i dr.


Ne prihvaćamo uopćavanja i povezivanja pitanja
prve i druge skupine. Želimo iznijeti barem dio svojih
stavova samo o prvoj skupini pitanja. O onoj drugoj
kazat će sve što treba pozvaniji od nas (financijska
policija, inspekcija, istražitelji, suci . . .), čak i u slučaju
kad hrvatski oporbeni zastupnici svojim neglasanjem
za zaključke Vlade o biti problema u slučaju
»Hrvatskih šuma« iskazuju »povećanu osjetljivost na
kriminal«. Sreća je da jednako ne misle svi zastupnici
Sabora.


Za naglašavano zastupničko pozivanje na poduku


o strukovnim problemima izražavamo tek žaljenje što
nisu došli i u našu sredinu i tu potražili barem dio
odgovora, iako bi možda i tu pronašli ponekoga raznomišljenika
i nezadovoljnika zbog osobna raskoraka
svojih dosega i mogućnosti ili zbog nekoga drugog
razloga. O (ne)kompetentnosti potpisnika ovoga priopćenja
vidi ponešto u prilogu priopćenja.
Neke činjenice o hrvatskom šumarstvu do 1990. godine


Iako se o prošlosti hrvatskoga šumarstva kao djelatnosti
razložno može raspravljati i za razdoblje dulje
od 200 godina, pojedini odsječci življenja naših šuma
bitno su se razlikovali. Sve do 1918. godine šumom
se gospodarilo u skladu s europskim znanjima i načelima.
Utjecaj Europe bio je naglašen bez obzira na to
je li dolazio iz njezina srednjega (Austro-Ugarska) ili
južnoga dijela (Italija). No, pogubna je za šume u
Hrvatskoj bila 1918. Samo jedna činjenica može to
potvrditi: Beograd je tada propisao čiste sječe na površini
od 200 ha!


1945. godina i poraće loše su postupanje prema
šumama još više pogoršali. Samo zahvaljujući znanstvenim
zasadama i načinu razmišljanja o šumi, nikada se
nismo odvojili od Europe, iako je u društvu poslije
drugoga svjetskog rata vladalo:


centralno planiranje i dogovorno gospodarstvo,
nekonvertibilno novčarstvo,
zatvoreni sustav informiranja,
kontrolirani tokovi informiranja,
velika inflacija i strani dugovi itd.
U takvu gospodarskom okruženju i šume i šumarstvo
živjeli su uz neke značajke vlasništva:


šume su bile u društvenom vlasništvu,
preživljavale su uza sva obilježja tzv. samoupravnoga
društva,
za sve vrijeme bio je nepoznat titular (naslov)
vlasništva šuma.
To su stanje posljednjih 45 godina pratile i organizacijske
tegobe zbog:


čestih reorganizacija (obično je nova započinjala
prije nego li je prethodna provedena u život),
odvajanja organizacijske i druge odgovornosti za
uzgajanje i iskorišćivanje šuma, dviju sastavnica istoga
proizvodnog ciklusa,


stvaranja složenih poduzeća s drvnom industrijom,
koju su neprirodno spajala dva sustava kojima
tek tvorivo za preradbu drva čini (ne)zajedništvo.