DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 49 <-- 49 --> PDF |
AKTUALNO ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU ŠUMARSKI INSTITUT, JASTREBARSKO HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO, ZAGREB PRIOPĆENJE U SVEZI S RASPRAVOM O HRVATSKOM ŠUMARSTVU I JP »HRVATSKE ŠUME« Kao ustanove i udruga koje okupljaju ponajveći dio stručnjaka, znanstvenika, djelatnika i radnika povezanih sa šumama i šumarstvom u Hrvatskoj, već gotovo dvije godine sa zabrinutošću pratimo rasprave i nepotkrijepljene ocjene stanja u našoj struci, posebno u Javnome poduzeću »Hrvatske šume« Rasprave su svoj vrhunac dostigle na nastavku 16. sjednice Zastupničkoga doma Sabora Republike Hrvatske 23. ožujka 1994. godine, za vrijeme rasprave o Izvješću Upravnog odbora JP »Hrvatske šume« za 1991. i 1992. godinu te Izvješća Vlade Republike Hrvatske o stanju i ustrojstvu šumarstva Hrvatske i Javnog poduzeća »Hrvatske šume« s mjerama za njihovo poboljšanje, koje je nastalo u siječnju 1994. godine. Jednako kao što smo se svjetskoj javnosti u razdoblju od 1990. do 1993. godine više puta obraćali zbog zabrinutosti za Domovinu, činimo to i sada zbog svoje struke i za svoju struku, nacionalnu gospodarsku granu, ali i za mnogo više od toga — za hrvatske šume. Naime, mnogi su naš napor da upozorimo na neki drukčiji put, u traženju djelotvornijega šumarstva i učinkovitijega šumarskoga rada nerijetko se zlorabili za političko intrigiranje, koje je najčešće korišteno za bujanje godinama potiskivane podvojenosti ljudskih nagnuća. Tako je i šumarstvu s najvećim dijelom svojih zaposlenih, unatoč tomu što se našlo u oslobođenome društvu, na neki havelovski način, položaj postao gori negoli dok su bili u lancima. Nakon istupa desetak zastupnika Zastupničkoga doma Sabora Republike Hrvatske na navedenoj sjednici u javnosti i medijima postavljena su mnoga temeljna pitanja. Jedna skupina odnosi se na probleme ustroja šumarstva, njegove kadrovske politike, strukture radnoga procesa, tehnološke cjelovitosti i drugih istinski bitnih pitanja. Druga skupina pitanja spada u istražni i sudski posao, kao što su prodaja deviznih prava, nedopušteni izvoz trupaca, neodobrena kupnja stanova i dr. Ne prihvaćamo uopćavanja i povezivanja pitanja prve i druge skupine. Želimo iznijeti barem dio svojih stavova samo o prvoj skupini pitanja. O onoj drugoj kazat će sve što treba pozvaniji od nas (financijska policija, inspekcija, istražitelji, suci . . .), čak i u slučaju kad hrvatski oporbeni zastupnici svojim neglasanjem za zaključke Vlade o biti problema u slučaju »Hrvatskih šuma« iskazuju »povećanu osjetljivost na kriminal«. Sreća je da jednako ne misle svi zastupnici Sabora. Za naglašavano zastupničko pozivanje na poduku o strukovnim problemima izražavamo tek žaljenje što nisu došli i u našu sredinu i tu potražili barem dio odgovora, iako bi možda i tu pronašli ponekoga raznomišljenika i nezadovoljnika zbog osobna raskoraka svojih dosega i mogućnosti ili zbog nekoga drugog razloga. O (ne)kompetentnosti potpisnika ovoga priopćenja vidi ponešto u prilogu priopćenja. Neke činjenice o hrvatskom šumarstvu do 1990. godine Iako se o prošlosti hrvatskoga šumarstva kao djelatnosti razložno može raspravljati i za razdoblje dulje od 200 godina, pojedini odsječci življenja naših šuma bitno su se razlikovali. Sve do 1918. godine šumom se gospodarilo u skladu s europskim znanjima i načelima. Utjecaj Europe bio je naglašen bez obzira na to je li dolazio iz njezina srednjega (Austro-Ugarska) ili južnoga dijela (Italija). No, pogubna je za šume u Hrvatskoj bila 1918. Samo jedna činjenica može to potvrditi: Beograd je tada propisao čiste sječe na površini od 200 ha! 1945. godina i poraće loše su postupanje prema šumama još više pogoršali. Samo zahvaljujući znanstvenim zasadama i načinu razmišljanja o šumi, nikada se nismo odvojili od Europe, iako je u društvu poslije drugoga svjetskog rata vladalo: centralno planiranje i dogovorno gospodarstvo, nekonvertibilno novčarstvo, zatvoreni sustav informiranja, kontrolirani tokovi informiranja, velika inflacija i strani dugovi itd. U takvu gospodarskom okruženju i šume i šumarstvo živjeli su uz neke značajke vlasništva: šume su bile u društvenom vlasništvu, preživljavale su uza sva obilježja tzv. samoupravnoga društva, za sve vrijeme bio je nepoznat titular (naslov) vlasništva šuma. To su stanje posljednjih 45 godina pratile i organizacijske tegobe zbog: čestih reorganizacija (obično je nova započinjala prije nego li je prethodna provedena u život), odvajanja organizacijske i druge odgovornosti za uzgajanje i iskorišćivanje šuma, dviju sastavnica istoga proizvodnog ciklusa, stvaranja složenih poduzeća s drvnom industrijom, koju su neprirodno spajala dva sustava kojima tek tvorivo za preradbu drva čini (ne)zajedništvo. |