DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 67 <-- 67 --> PDF |
IN MEMORIAM IVAN DUJANIĆ 1932-1992. Nakon kratkotrajne podmukle bolesti tiho je prestalo kucati srce našeg dragog Duje na veliku žalost njegovih najbližih, te mnogobrojnih prijatelja i znanaca. Njegovim preranim odlaskom naša šumarska struka ostala je siromašnija za još jedan plemeniti i sadržajniji život. Ivan Duje Dujanić rođen je slučajno u Senju, gdje mu je u to vrijeme službovao otac. Svog mjesta rođenja jedva se prisjeća, jer je otac, odmah po njegovu rođenju, bio premješten. Iako su mu roditelji rodom iz Istre, malom Ivanu stjecajem okolnosti nije bilo suđeno da se rodi i odraste u ovom divnom kutku naše domovine. Osnovnu školu pohađa u Crikvenici i Glini, a sedmoljetku (nižu gimnaziju) u Petrinji. Nakon uspješno položene male mature zapošljava se na godinu dana u Poduzeću za iskorištavanje šuma Sisak, a zatim se uspijeva upisati u renomiranu Srednju (saveznu) šumarsku školu za krš u Splitu. Za četverogodišnjeg školovanja od 1948—1952. g. prolazi kroz ruke vrsnih šumarskih nastavnika, što je bila puna garancija zavidne stručne razine završenih šumarskih tehničara. Po završetku mature zapošljava se na godinu dana u Šumskom gospodarstvu »Viševica«, Rijeka — Odjelu za uređivanje šuma, do odlaska u vojsku. Ovaj prvi doticaj s uređivanjem šuma na početku radnog vijeka odredio mu je daljnju sudbinu. Zavolio je ovu tešku i zahtjevnu šumarsku disciplinu kojoj će pokloniti najbolje godine svog života. Dujina urođena točnost, urednost, smisao za rad s preciznim geodetskim instrumentima i tehnička perfekcija kod izrade karata došla je do punog izražaja. U tome ga ni u jednom trenutku nije pokolebao teški terenski rad u šumama Gorskog kotara, Velike Kapele, Velebita, Učke i drugih susjednih šumskih predjela. Nedostatak vozila i slaba otvorenost šuma nalagali su višednevni smještaj u neadekvatnim šumskim nastambama, lošu prehranu i cjelodnevna iscrpljujuća pješačenja; često i u nepovoljnim klimatskim prilikama. U takvom tempu izdržao je Duje skoro dva desetljeća, od 1952-1972. g., uz dva kraća prekida od ukupno dvije godine i to najprije zbog vojske, a zatim rada u šumariji Crni Lug, 1957/ 58. g., na mjestu kontrolnog lugara. Stručni ispit polaže 1956. godine što mu omogućuje napredovanje u službi, pa tako 1962. g. postaje referent uređivanja šuma. Potvrdu o njegovu uspješnu radu nalazimo u više godišnjih ocjena datih od rukovoditelja tadašnjih službi uređivanja šuma. U većini ocjena osobito se ističe njegovo vrlo dobro poznavanje poslova na uređivanju šuma, kao i visoka razina izrade tehnički dotjeranih nacrta i matrica, sačinjenih iz podataka njegove precizne izmjere na terenu i izračunavanja podataka. Vjerodostojnost takvih ocjena potvrdila se i kasnije prilikom izrade novih karata od strane novoosnovanih sekcija za ured ivanje šuma nakon 1972. godine. I tada su njegovi precizni temeljni nacrti u cijelosti poslužili kao valjane podloge kod izrade novih nacrta. Za njegovog višegodišnjeg rada u uređivanju šuma događaju se česte organizacijske promjene, koje se najčešće negativno odražavaju na njezinu kvalitetu. Takva su zbivanja nažalost krajem 1972. godine stvorila preduvjete za konačnu likvidaciju poznate nasljednice Službe uređivanja šuma nekadašnje sušačke direkcije šuma. Zahvaljujući dobroj volji novoformiranog trgovačkog poduzeća »Drvo«, gotovo je svim šumarskim stručnjacima iz uređivanja šuma bio osiguran posao. U nemogućnosti nastavka obavljanja dotadašnjih poslova, većina stručnjaka bila je prisiljena prihvatiti poslove u »Drvu« u okviru njegove isključive trgovačke djelatnosti. Tako je Ivan bio raspoređen za šefa skladišta konsignacije u Sektoru vanjske trgovine, u razdoblju od 1973. g. do odlaska u mirovinu, sredinom 1991. godine. Osim toga u kraćem vremenu, od 1980-1983. g., obavlja i dodatne poslove referenta općih poslova. Vrijedno je istaknuti njegovu ljubav prema filateliji, pa je to sigurno jedan od rijetkih šumara-filatelista. Ovaj njegov hobi pogotovo je zanimljiv za našu struku, jer je Duje uspio prirediti više tematskih zbirki iz šumarstva, srodnih prirodnih znanosti i ostalih područja, koje su dobile visoke nagrade na više domaćih i međunarodnih izložbi. Zanimanje za sakupljanje marki pokazuje već 1949. godine, ali se time intenzivno počeo baviti 1965. g., kad se učlanio u Filatelističko društvo »Rijeka«, gdje će obavljati odgovorne funkcije, od 1975—1992. godine. Propagira ljubav sakupljanja maraka, osobito među mlađim naraštajem, jer kako je često govorio: »To je zabava i uživanje kojim se proširuje opća kultura, a razvija se veća odgojna, obrazovna i uopće stvaralačka vrijednost svakog poklonika ovog hobija.« Međutim, njegova ljubav bila su putovanja i istraživanja, ali za to nije imao mogućnosti, pa su mu u pomoć priskočile njegove marke s kojima je u mislima brodio tim nedokučivim prostranstvima. Smatram da bi naša struka dobro učinila kad bi otkupila zbirke iz područja šumarstva, koje bi se potom mogle izložiti na nekim istaknutim mjestima u našim šumarskim ustanovama. Nažalost opaka bolest, nakon odlaska u mirovinu, naprasno prekida njegov životni put. Kada smo mogli očekivati njegove nove uspjehe u području filatelije a smireniji život u krugu svojih najbližih, dogodilo se ono najgore. Opraštajući se na kraju od mog prijatelja Duje, želio bih njegovu suprugu, djecu i unuke, te ostalu rodbinu, prijatelje i znance upoznati s jednom misli Martina Kessela, koji kaže: »Sasvim je izlišno pitati ima li život ili nema nekakav smisao. On ima onakav smisao kakav mu mi dajemo.« U tom pogledu život našeg Duje imao je zaista pravi smisao. Mr. Vice Ivančević |