DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 68 <-- 68 --> PDF |
ŽELJKO ŠKRGATIĆ 1913-1994. Iznenada nas je napustio još jedan član našeg društva. 4. 2. 1994. umro je inž. Zeljko Škrgatić. Inž. Željko Škrgatić rođen je 1913. godine u Požegi. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a sjedio je u razredu s mnogim kasnije poznatim osobama iz kulturnog, znanstvenog i stručnog života Zagreba. Šumarski fakultet završio je u Zagrebu, a u službu je stupio kao pripravnik 1940. godine na Sušaku u Direkciji šuma. 1941. godine biva premješten u Gospić gdje je tada osnovana Direkcija šuma za Liku, što je zapravo preseljenje Direkcije sa Sušaka koji je tada bio pod talijanskom okupacijom. U Direkciji u Gospiću inž. Škrgatić radi u grad evinskom odjelu, a kao mladom stručnjaku povjerava mu se vođenje izgradnje nove zgrade Direkcije pod stručnim nadzorom iskusnog inž. Despota. Ovo je bila prilika koju je inž. Škrgatić obilato iskoristio, zavolio to područje, te su kroz čitav kasniji njegov radni vijek visokogradnje bile u središtu njegovog stručnog interesa. Tijekom 1943. godine inž. Škrgatić odlazi na službu u Pleternicu te nakon kraćeg rada u Daruvaru 1946. godine odlazi u Novu Gradišku gdje ostaje 18 godina, do 1964. godine. Za službe u Novoj Gradiški postaje tehničkim direktorom Šumskog građevinskog podu- DRAGUTIN KOMLINOVIĆ, dipl. inž. šumarstva 1907.-1993. Kada se sa prijateljem u visokoj starosnoj dobi obnavljaju uspomene i sjećanja na prošlost i na prijeđeni životni put, osobito ako su životni putevi imali bezbroj dodira i sukladnosti, onda je to ugodno i vedro, ukazuje na smisao i korist života. Ako se uspomene i sjećanja obnavljaju za umrlim prijateljem, onda to stvara bol i žalost, ali i utjehu da se generacijama ne izbriše uspomena, da se održi pietet umrlome, ali eto i neka besmrtnost ovim nekrologom. Ako se još utješimo kršćanskom doktrinom o besmrtnosti duše, ili Sokratskim poimanjem da je smrt slična snu, da duh ostavlja materijalno tijelo i odlazi u besmrtnost, onda materijalni odlazak s ovoga svijeta predstavlja normalni tok svega živoga. zeca 1949. godine. Naime, po završetku drugog svjetskog rata šume su bile jedini izvor sredstava za obnovu zemlje. Za eksploataciju je bilo potrebno izgraditi ili obnoviti porušene šumske prometnice, uglavnom željeznicu, jer je autotransport tek bio u začetku. Spaljene su i razorene sve lugarnice i druge gospodarske zgrade bez kojih nije bilo moguće gospodarenje šumama. Za realizaciju ovako velikog programa izgradnje šumskih prometnica i zgrada osnivana su Šumska građevna poduzeća. Na položaj tehničkog direktora takvog poduzeća u Novoj Gradiški došao je inž. Škrgatić. Najveću odgovornost za rad poduzeća snosio je, kako je poznato, upravo tehnički direktor. Za takvu su zadaću bile potrebne, uz stručne i fizičko-organizacijske sposobnosti. Pomanjkanje materijala, strojeva i radne snage stvaralo je nerješive probleme. Uz projektiranje i izgradnju šumskih željeznica, inž. Škrgatić odgojio je mnoge mlade stručnjake. Uživao je visoki stručni ugled za područje visokogradnje. Sve projekte za zgrade radio je sam, a manje je poznato da je sudjelovao na natječajima za projektiranje javnih zgrada te da je dobio prvu nagradu za stambeno-poslovnu višekatnicu u Novoj Gradiški. Njegovi stručni uspjesi pribavili su mu priznanje pretpostavljenih i nepodijeljeno poštovanje suradnika. Kao istaknuti stručnjak u području izgradnje šumskih prometnica i privred- Tako razmišljam, slažući ove retke za umrlog prijatelja i kolegu u struci, Dragu Komlinovića, dipl. inž. šumarstva. Pregledat ćemo i trajno upisati životni put. nih objekata dolazi 1964. godine u Projektni biro »Palmotićeva 45« u Zagrebu, koji je i tada bio angažiran u području šumarstva. Radio je kao samostalni projektant na izradi i nadzoru projekata javnih cesta, jer se tada dolaskom mladih građevinskih stručnjaka mijenja sadržaj rada i biro projektira objekte svih vrsta niskogradnje. Šezdesetih godina, sudjelujući u investicijskoj grupi Fonda Republike Hrvatske za gradnju dijela Jadranske turističke ceste na području Dubrovnika, projektira sve objekte (propuste i mostove) koji se pojavljuju u projektiranju cesta. Inž. Škrgatić projektira na desetke kilometara šumskih cesta na području Novske, Lipovljana i Gradiške. Sedamdesetih godina projektira prometnice novog turističkog naselja Červar kod Poreča koje postaje novi turistički grad s više od deset tisuća stanovnika. Radeći velik dio svog radnog vijeka kao projektant u Projektnom birou »Palmotićeva 45« na projektiranju javnih cesta svih kategorija, inž. Škrgatić dao je veliki stručni doprinos. Uvijek tih, nenametljiv, staložen i miran, u radu točan i temeljit, kao suradnik siguran i odgovoran, kao prijatelj odan i iskren, inž. Škrgatić bio je cijenjen i poštovan od svih kolega i suradnika. Takvog će ga zadržati u sjećanju svi koji su ga poznavali. Ing. Pavle Jurić Rođen je u Petrinji 3. rujna 1907. u gradu koji je imao tradiciju da daje zaljubljenike u šumu i u šumarski poziv. Tu u Petrinji završava gimnaziju, a Šumarski fakultet u Zagrebu, u veljači 1936. godine. Prvih nekoliko godina, od 6. srpnja 1936. do 3. rujna 1938. godine radi kao tzv. umni nadničar. Tada je postavljen kao šumarski pripravnik i od tada počinje njegova šumarska praksa i rad. Radio je u više šumarskih organizacija, u to predratno vrijeme, najduže u Direkciji šuma Banja Luka do siječnja 1944. godine, zatim kratko vrijeme u Direkciji šuma Zagreb, a od siječnja 1945. godine prelazi u Slavoniju u šumariju Okučani, Hrvatska Dubica, Pakrac, pa šumariju Rajić, u Požegu, Novsku, već kako su se tada mijenjali organizacijski odnosi u šumarstvu. Krajem 1949. godine osnivanjem šumarskog centra u Novoj Gradiški, prelazi |