DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 69 <-- 69 --> PDF |
na rad u taj centar, opet u nekoliko raznih organizacija, jer su se i one mijenjale. Ovdje počinje i uspon karijere inž. Komlinovića, postaje čelni čovjek u tadašnjoj šumarskoj organizaciji. Ima utjecaja u političkim organizacijama, što se pozitivno odražava i na uspon i razvoj struke. Šumarstvo dobiva u tom dijelu Slavonije jedno izrazito mjesto, razumijevanje i važnost za tu granu privrede u toj mikroregiji. Unapređuje se i dovodi u prvi plan lovstvo i otkriva IVICA MILIČIĆ 12. 8. 1935. - 14. 4. 1993. 14. travnja 1994. godine navršava se godinu dana od prerane smrti našeg Ivice, ostavljajući ga uzvišenju mira Svetog Nikole na Glavici, iznad grada Hvara u smiraju sunca, njegovi najmiliji, šumari Dalmacije i svi oni koji su osjećali svoj dug i štovanje prema Ivici, dostojno ga i srcem ispratili kao iskrenog prijatelja, dragog kolegu, poštenog čovjeka, humanistu i dušu s nadom u Svevišnjeg. U smiraju sunca s morem u obzoru rekli smo mu na oproštaju, ... imao je naš Ivica dvije velike, temeljne životne ljubavi: svoju obitelj i svoju Šumariju. U jednu i drugu ljubav ulio je sve što je imao, čitavog sebe, svu svoju dušu. U prvu i drugu ljubav ulio je svojeg Boga u kojeg je djetinjim pouzdanjem vjerovao i od kojeg se ni u najtežim svojim trenucima nije odvajao. Naprotiv, uz Njega i iz Njega crpio je snagu da izdrži ... Riječi oproštaja bile su tog četvrtka, 15. travnja 1993. godine u ime J.P. »Hrvatske šume«, Uprave šuma Split, Šumarije Hvar i Hrvatskog šumarskog njegov značaj. Osniva se osnovno šumarsko školstvo, toliko potrebno za izvođenje radova, osiguravaju se sredstva za uvođenje mehanizacije za izgradnju šumske infrastrukture. Dolazi do veće reorganizacije, pa inž. Komlinović, stekavši glas vrsnoga organizatora, prelazi 1960. godine u Zagreb u vrhovnu šumarsku upravu, gdje kao Vtor dijela područja Hrvatske uuavija inspekcijske poslove i upravnu službu, s uspjehom visoko kvalitetnog društva Dalmacije, u ime kolega, prijatelja i štovatelja našeg Ivice. Kažemo Ivice, bez puno pridjeva, oslovljavanja i službenog naziva, jer samim imenom i spominjanjem imena Ivica, sve je bilo rečeno, poznato i prepoznatljivo među šumarima Dalmacije. Ivan Miličić rođen je u Hvaru 12. kolovoza 1935. godine od majke Franke, rođene Novak iz hvarske obitelji i oca Nikole poljodjelatnika, također iz Hvara. Pradjed Ivice, gospodin Mate Miličić bio je pomorac i prvi turistički djelatnik otoka Hvara, prvi hotelijer koji je renovirao zgradu na hvarskoj rivi — obali u prvi hotel kojeg grad Hvar dobija 1930. godine imenom »Slavija «. Cjelokupna obitelj usmjerena je otvaranju hotela i svi skrbe o njegovoj opstojnosti i na svoj način unose prve korake razvoja turizma Hvara. Bilo je u obitelji i težaka i liječnika, a najviše dobrih i marljivih ljudi, pa ih zatiče kazna nacionalizacije 1948. godine. Obitelj Miličić ispašta svoju pokoru utjehom u Boga i deset prstiju zarivenih i upetih u zemlju marljivog i ustrajnog oca Nikole, priskrbljujući postojanje i život peteročlanoj obitelji. Upornim i poštenim marom oca poglavito na zemlji, ponekad ribarenjem te majkom kućanicom koja izbivanjem supruga na moru radi i na zemlji i u kući, Ivica završava osnovnu školu u Hvaru. Sklonošću Ivice te brižnim roditeljskim željama, upućuju ga 1952. godine u Srednju šumarsku školu za krš u Splitu. S ocem Nikolom ostaju dva sina Mate i Ante uporno radeći i skrbeći školovanje Ivici. Krajem 1955. godine negdje u proljeće završava školu i stječe diplomu šumarskog tehničara. Nakon ove odlazi »odužiti« svoju obvezu »armiji« u Ljubljanu i Maribor. Vraća se nakon osamnaest mjeseci u proljeće 1957. u svoj Hvar, u očev Dom, na nekad i opet danas (Pjacu) Trg. Sv. Stjepana. Zapošljava se kao (pripravnik) radnik-smo stručnjaka. U mirovinu odlazi 1. siječnja 1975. godine. Bio je izrazito porodični čovjek, volio je obitelj, brinuo se svesrdno za nju, te drugo za njega i nije postojalo — dom i obitelj. Izgubio je dvije supruge, ali je u svojoj supruzi Mariji našao prijatelja i zaštitnika do smrti 13. prosinca 1993. Neka ostane trajna uspomena na inž. Dragu Komlinovića. Franjo Petrović lar u Šumariji Hvar, a prvi direktor bijaše mu dipl. inž. Branko Bičanić. Na ovom radnom mjestu ostaje do 31. prosinca 1957. godine. Od 1. siječnja 1958. godine postaje revirnikom ove Šumarije, a ovu po umirovljenju inž. Bičanića vodi tehničar Stipe Radovanović. Tijekom te godine braća Mate i Ante, nepomirljivi »ubilježbom i obilježjima obitelji kulaka i vjerom u Boga« ostavljaju svoje roditelje i Ivicu, proganjani, ilegalno napuštaju Hvar i kao mnogi Hrvati odlaze u svijet. Prerano gubi majku, a otac suprugu. Godine 1963. svija svoje obiteljsko gnijezdo s gospođicom Marijom Bratanović iz Hvara. Skupa su jači protiv tadašnjeg svjetonazora i manira pojedinaca »malog mista«. Ono što je obitelj Miličić doživjela i preživjela 1948. godine, slična sudbina »nacionalizacije«, zahvaća i Šumariju Hvar. Naime, ondašnja Skupština općine Hvar 31. ožujka 1969. godine rasformirala je Šumariju zbog navodnog gubitka od jednog milijuna dinara, nedozvoljavajući da se bavi dodatnim djelatnostima kao što je turizam te da pokuša sanirati prividan gubitak. Polovica radnog osoblja sa svim osnovnim sredstvima — poslovnom zgradom, garažama, destilerijom smole, brod i druga sredstva po »nalogu« odlaze, odnosno prelaze u vlasništvo hotelskog poduzeća, a dio u službe Skupštine općine Hvar. Naravno, slijedi pokora Ivici i postavlja ga se lugarom pri općini Hvar sve do 31. prosinca 1969. godine. Od 1. siječnja 1971. godine raspoređuje se za referenta šumarstva do 31. prosinca 1981. godine. Od 1. siječnja 1982. godine u skladu s tadašnjim Zakonom o šumama i unošenjem poboljšica u ovu djelatnost na području Dalmacije, Ivica prelazi na radno mjesto revirnika u Šumsko gospodarstvo Hvar, kojeg vodi ne svojom krivnjom nastavnik, kao v.d. direktora Stjepan Olujić. I tada naš 135 |