DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 69     <-- 69 -->        PDF

na rad u taj centar, opet u nekoliko
raznih organizacija, jer su se i one mijenjale.
Ovdje počinje i uspon karijere
inž. Komlinovića, postaje čelni čovjek
u tadašnjoj šumarskoj organizaciji. Ima
utjecaja u političkim organizacijama,
što se pozitivno odražava i na uspon i
razvoj struke. Šumarstvo dobiva u tom
dijelu Slavonije jedno izrazito mjesto,
razumijevanje i važnost za tu granu privrede
u toj mikroregiji. Unapređuje se
i dovodi u prvi plan lovstvo i otkriva


IVICA MILIČIĆ


12. 8. 1935. - 14. 4. 1993.
14. travnja 1994. godine navršava se
godinu dana od prerane smrti našeg
Ivice, ostavljajući ga uzvišenju mira
Svetog Nikole na Glavici, iznad grada
Hvara u smiraju sunca, njegovi najmiliji,
šumari Dalmacije i svi oni koji su
osjećali svoj dug i štovanje prema Ivici,
dostojno ga i srcem ispratili kao iskrenog
prijatelja, dragog kolegu, poštenog
čovjeka, humanistu i dušu s nadom u
Svevišnjeg.
U smiraju sunca s morem u obzoru
rekli smo mu na oproštaju, ... imao je
naš Ivica dvije velike, temeljne životne
ljubavi: svoju obitelj i svoju Šumariju.


U jednu i drugu ljubav ulio je sve
što je imao, čitavog sebe, svu svoju
dušu. U prvu i drugu ljubav ulio je
svojeg Boga u kojeg je djetinjim pouzdanjem
vjerovao i od kojeg se ni u
najtežim svojim trenucima nije odvajao.
Naprotiv, uz Njega i iz Njega crpio je
snagu da izdrži ...


Riječi oproštaja bile su tog četvrtka,


15. travnja 1993. godine u ime J.P.
»Hrvatske šume«, Uprave šuma Split,
Šumarije Hvar i Hrvatskog šumarskog
njegov značaj. Osniva se osnovno šumarsko
školstvo, toliko potrebno za izvođenje
radova, osiguravaju se sredstva
za uvođenje mehanizacije za izgradnju
šumske infrastrukture.


Dolazi do veće reorganizacije, pa inž.
Komlinović, stekavši glas vrsnoga organizatora,
prelazi 1960. godine u Zagreb
u vrhovnu šumarsku upravu, gdje kao


Vtor dijela područja Hrvatske
uuavija inspekcijske poslove i upravnu
službu, s uspjehom visoko kvalitetnog


društva Dalmacije, u ime kolega, prijatelja
i štovatelja našeg Ivice.


Kažemo Ivice, bez puno pridjeva,
oslovljavanja i službenog naziva, jer samim
imenom i spominjanjem imena Ivica,
sve je bilo rečeno, poznato i prepoznatljivo
među šumarima Dalmacije.


Ivan Miličić rođen je u Hvaru 12.
kolovoza 1935. godine od majke Franke,
rođene Novak iz hvarske obitelji i
oca Nikole poljodjelatnika, također iz
Hvara. Pradjed Ivice, gospodin Mate
Miličić bio je pomorac i prvi turistički
djelatnik otoka Hvara, prvi hotelijer
koji je renovirao zgradu na hvarskoj
rivi — obali u prvi hotel kojeg grad
Hvar dobija 1930. godine imenom »Slavija
«. Cjelokupna obitelj usmjerena je
otvaranju hotela i svi skrbe o njegovoj
opstojnosti i na svoj način unose prve
korake razvoja turizma Hvara.


Bilo je u obitelji i težaka i liječnika,
a najviše dobrih i marljivih ljudi, pa ih
zatiče kazna nacionalizacije 1948. godine.
Obitelj Miličić ispašta svoju pokoru
utjehom u Boga i deset prstiju zarivenih
i upetih u zemlju marljivog i ustrajnog
oca Nikole, priskrbljujući postojanje i
život peteročlanoj obitelji. Upornim i
poštenim marom oca poglavito na zemlji,
ponekad ribarenjem te majkom kućanicom
koja izbivanjem supruga na
moru radi i na zemlji i u kući, Ivica
završava osnovnu školu u Hvaru. Sklonošću
Ivice te brižnim roditeljskim željama,
upućuju ga 1952. godine u Srednju
šumarsku školu za krš u Splitu. S
ocem Nikolom ostaju dva sina Mate i
Ante uporno radeći i skrbeći školovanje
Ivici.


Krajem 1955. godine negdje u proljeće
završava školu i stječe diplomu
šumarskog tehničara. Nakon ove odlazi
»odužiti« svoju obvezu »armiji« u Ljubljanu
i Maribor. Vraća se nakon osamnaest
mjeseci u proljeće 1957. u svoj
Hvar, u očev Dom, na nekad i opet
danas (Pjacu) Trg. Sv. Stjepana. Zapošljava
se kao (pripravnik) radnik-smo


stručnjaka. U mirovinu odlazi 1. siječnja
1975. godine.


Bio je izrazito porodični čovjek, volio
je obitelj, brinuo se svesrdno za nju,
te drugo za njega i nije postojalo —
dom i obitelj. Izgubio je dvije supruge,
ali je u svojoj supruzi Mariji našao prijatelja
i zaštitnika do smrti 13. prosinca
1993.


Neka ostane trajna uspomena na inž.
Dragu Komlinovića.


Franjo Petrović


lar u Šumariji Hvar, a prvi direktor
bijaše mu dipl. inž. Branko Bičanić.
Na ovom radnom mjestu ostaje do 31.
prosinca 1957. godine. Od 1. siječnja
1958. godine postaje revirnikom ove
Šumarije, a ovu po umirovljenju inž.
Bičanića vodi tehničar Stipe Radovanović.
Tijekom te godine braća Mate i
Ante, nepomirljivi »ubilježbom i obilježjima
obitelji kulaka i vjerom u Boga«
ostavljaju svoje roditelje i Ivicu, proganjani,
ilegalno napuštaju Hvar i kao
mnogi Hrvati odlaze u svijet.


Prerano gubi majku, a otac suprugu.
Godine 1963. svija svoje obiteljsko gnijezdo
s gospođicom Marijom Bratanović
iz Hvara. Skupa su jači protiv tadašnjeg
svjetonazora i manira pojedinaca
»malog mista«.


Ono što je obitelj Miličić doživjela i
preživjela 1948. godine, slična sudbina
»nacionalizacije«, zahvaća i Šumariju
Hvar. Naime, ondašnja Skupština općine
Hvar 31. ožujka 1969. godine rasformirala
je Šumariju zbog navodnog
gubitka od jednog milijuna dinara, nedozvoljavajući
da se bavi dodatnim djelatnostima
kao što je turizam te da pokuša
sanirati prividan gubitak. Polovica
radnog osoblja sa svim osnovnim sredstvima
— poslovnom zgradom, garažama,
destilerijom smole, brod i druga
sredstva po »nalogu« odlaze, odnosno
prelaze u vlasništvo hotelskog poduzeća,
a dio u službe Skupštine općine
Hvar.


Naravno, slijedi pokora Ivici i postavlja
ga se lugarom pri općini Hvar
sve do 31. prosinca 1969. godine. Od


1. siječnja 1971. godine raspoređuje se
za referenta šumarstva do 31. prosinca
1981. godine. Od 1. siječnja 1982. godine
u skladu s tadašnjim Zakonom o
šumama i unošenjem poboljšica u ovu
djelatnost na području Dalmacije, Ivica
prelazi na radno mjesto revirnika u
Šumsko gospodarstvo Hvar, kojeg vodi
ne svojom krivnjom nastavnik, kao v.d.
direktora Stjepan Olujić. I tada naš
135