DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Ivica podmeće svoje rame ne za plakanje već rame i leđa pod opožarene crne i čađave borove trupce do pojasa u moru, pomažući otpremu ovih brodovima s otoka Šćedra ili uvala Hvara: Duboke, Dubovice, Zavale i Sv. Nedilje. Sve radi s voljom i ljubavlju, savješću i moralnim načelima usađenih u dušu već generacijama svojih predaka. Radi i stišće zube u moru teškoća da bi Šumsko gospodarstvo Hvar postojalo i egzistiralo. 23. studenog 1984., podržan i štovan od svojih suradnika, upravlja gospodarstvom i vodi ga uspješno kao direktor. Prije sudbonosnih događaja u Hrvatskoj i za Hrvatsku 1989. godine, naš Ivica osjeća prve tegobe kobne bolesti. Ne vjeruje i prkosi joj svojim optimizmom, vedrinom i voljom, unoseći želju za životom, bodri svoje najbliže, svoje suradnike, prijatelje i znance. Sje ćaju ga se ovakovim i s plodovima sa svoje zemlje darovani im i Vukovarci Hvara. Nema šumara, radnika ili sjekača, kolege ili našeg znanstvenika koji je došao u Hvar, a da ga naš Ivica nije »provukao« kroz svoju obitelj i dom te na rastanku »ugurao« u ruke vrećicu zrelog voća iz svog vrta za sretan put. Uspostavom samostalne Republike Hrvatske i donošenjem Zakona o šumama 1991. godine te prvom pravom i znakovitom reorganizacijom šumarstva Hrvatske u Javno poduzeće »Hrvatske šume«, Ivica je novom sistematizacijom postavljen za pomoćnika upravitelja Šumarije Hvar, Uprave šuma Split, gdje nas šumare Dalmacije ostavlja tužnim ali ponosnim što smo ga imali za suradnika, šefa, direktora, pomoćnika upravitelja, ali još više za iskrenog prijatelja, dragog kolegu i čovjeka. Tog smiraja sunca od prije godinu dana Ivica nije ostavljen uzvišenju mira iznad grada Hvara, molitve traju ovlažene suzama njegove supruge Marije, marljivog sina Nikše i brižne kćeri Ranke. Otac Nikola zašao u devedesetu godinu života s nevjericom svakodnevno odlazi preko Pjace Sv. Stjepana do svog vinograda. Naše sjećanje završili bi riječima oproštaja u smiraju, ... Hvala Ti u ime šuma, ovih već poodavno stasalih i onih koje tek stasaju na Tvom otoku, a u koje si ulio svoju skrb kao šumar i ljubav kao čovjek ovog otoka. I one su danas, na svoj poseban način, ovdje s nama nazočne i opraštaju se od svog Ivice ... Hvar je danas siromašniji, a nebo bogatije za jednog Ivicu. Dipl. inž. Porin Schreiber |