DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 20 <-- 20 --> PDF |
tri crkve: sv. Leonarda (s. Leonardus de Commercario), sv. Katarina (s. Catharina de Comercario) i sv. Franjo (s. Fransciscus de Comercario). Uz sv. Katarinu postojala je i ubožnica (hospitale), koja je po svoj prilici služila za gubavce. Uz crkvu sv. Katarine, čini se, da su se prvi nastanili Franjevci, koji su došli na Rab. Odavde ih je (1278.) Grgur de Hermolais, biskup rapski, činio doći u grad, gdje im je, kako smo već vidjeli poklonio samostan i crkvu sv. Ivana Evanđeliste. God. 1491. sagradio je na Komrčaru neki fra Matej Zadranin (de Jadra) trećoredac Franjevac crkvu i samostan za svoju braću. Samostan je bio napušten od redovnika (1823.). Još se i danas vide ruševine. Stara samostanska crkva danas služi za grobišnu kapelu. Građena je iz lijepog tesanog vapnenca, a prekrivena je bačvastim gotskim svodom. Osobito je lijepo velikim mramornim školjkama ukrašeno pročelje. Lijepi portal ukrašen je grbom lateranskih kanonika. Na njemu je također uklesan ovaj natpis: DEBILE PRINCIPIVM - MELIOR - FORTVNA SEQVETUR MCCCCLXXXX IVNII. Crkva i samostan bio je pod pokroviteljstvom lateranskih kanonika. Nad samostanskim vratima čita se u kraticama ovaj natpis: A(d) M(ajorem) D(ei) B(eatae) V(irgini) A(tque) S(antci) P(atris) F(rancisci) G(loriam) E(t) H(norem) MDCLVII. God. 1828. jedan dio samostanskog vrta bio je pretvoren u gradsko groblje Komrčar, koji je sve do prije 50 godina bio pusto pasište, zaslugom je pok. Jurja Belia, bivšeg općinskog nadšumara, bio zašumljen i obrašten lijepom borovom šumom. Kao takav, je pravi ures grada Raba, koji u njemu posjeduje park kakova nema ni jedan drugi dalmatinski grad«. Prema podacima HAR-JU-21 iz Turk (1989.), vidimo da su na mjestu današnje park-šume »Komrčar« oko 1841. godine, na ondašnjoj pašnjačkoj površini zasađeni bili dudovi (Morus sp.). Također se govori o zabrani držanja stoke. Ta sadnja dudova bila je sigurno vezana za uzgoj svilene bube i proizvodnje svile, po kojoj je Rab nekada bio poznat. U Kronici franjevačkog samostana u Kampom o »Komrčaru« nalazimo ovaj zapis: 1890, str. 808. Ove godine počeo je rapski nadšumar Justus Belia s borićima pošumljavati Komrčar. (Komrčar ima 14 ha. Tal. Campo Marzia, Njem. Marspld.) Zanimljivo je kako je Belia to izveo! Uvaživši razumijevanje masa i općine za tako odličnu stvar da se pošumi goli Komrčar, najmio je Belio 25 radnika i naredio im da već u 4 sata jutrom budu na licu mjesta. Upitan zašto tako rano, reče: Znat ćete izjutra (Dalekovidni Justus htio je to izvesti tako da mu načelnik ne omete naum). Ljudi dođu i zasade toga mnogo po brdašcu. Tijekom dana k njima i Ante Jerića, načelnika. On Justi: Zašto ste to učinili bez dozvole? To ja ne dopuštam! Belia: Ako vam ovo nije drago, naredit ću da pogube. Načelnik dalje ne reagira, nego se je pobrao kući, a marljivi Justa proslijedio rad. I radilo se tu i kasnije dugo, marljivo i mnogo. Bdjelo je Justovo oko da mu životinje, ruke i noge ne čupaju .. . I tijekom godina čitav stari, pusti goli Komrčar od mora do mora, od Skvera do varoša obukao se trajno zelenim kaputom, visokim, divnim. O kako ublažuje oči pogled u naše dane na ovu šumu! A ispod nje ono duboko zeleno more, kao da govori o zaštiti od bure! »Omoro alitus verum secretunque muzeion quam multa invenitis quam multa dictatis!« Kada je vremenom umro prezaslužni Justa, kojega poznavahu sve grančice rapskih šuma, postavi mu općina na podnožju šume u varošu spomenik. Sve u svemu taj je spomenik morao biti veličanstveniji i trebao je biti smješten posred Komrčara! - 29. IX. 1939. reče mi dentist, gospodin Konstantin (koji je pred njem.-francuskim ratom pred par dana došao u Rab, bježeći iz francuske rivijere): Zbog ljepote, pozicije . . . ovoga parka ne vidjeh takva ni po francuskoj rivijeri. (O pošumljavanju vidi: Gunter: Die Insel Arbe, Graz 1912, 20.) 16. 7. 1923, str. 254. Umro je Pravdoje (Justus) Belia, nadšumar rapske općine. Danas ga ukopaše. Općina mu korporativno bila na sprovodu. Jedan od općine održao mu oprosni govor. Tu stoji da je Belia 1882. došao na Rab, ter je preko 40 godina bio općinskim nadšumarom. »Počivaj u miru tamo gore u borovoj šumi . . . koju si ti zasadio i koju si svojim znojem natopio«, stoji u onom govoru. Govor se čuva u arhivu od ove godine. Dana 26. 8. 1926. godine Sreski poglavar Općinske Ispostave Rab piše »Inspektoratu za pošumljavanje krša i goleti i uređenje bujica« da pomogne u financiranju radova u Komrčaru. Predviđa se popravak puteva i pošumljavanje. S obzirom na mogućnost općine Rab da ukupnim troškovima sudjeluje s 15000 Dinara, općina Rab moli da se cjelokupni troškovnik s popisom i opisom radova prihvati i pripomogne u financiranju. U troškovniku je dataljno razrađeno skicama i opisano uz točno naznačeni cjenik što se predviđa. Troškovi svih radova predviđeni su na 49 832 Dinara. Tako vidimo da je predviđeno uređenje jaraka (žljebova uz cestu), gradnja nekih novih puteva, razni popravci, podsađivanje kraj popravljenih puteva i to s 3000 grmlja jabučice ili lemprike (Viburnum tinus) i planike (Arbutus unedo). Biljke će se vaditi u šumi Kalifront i prenijeti u »Komrčar«. Ministarstvo šuma i rudnika Kraljevine SHS u Beogradu odobrilo je općinskom poglavarstvu u Rabu pomoć u sumi od 5000 Din. Iz dopisa, koji je pisan ćirilicom i srpskim jezikom, vidi se koliko je Beograd bio darežljiv za biser hrvatskog Jadrana kakav je »Komrčar« (Arhiv Jugoslavije, 68-78-260, Beograd). 10. 9. 1929., str. 393. Sreski nadšumar Vinko Novak općini glede temeljitog preuređenja rapskog parka (Komrčara) koji je zadnje zime u veljači ove godine nemilo nagrdilo. Predlaže: U parku instalirati staklenjake za uzgoj nježnog |