DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 21 <-- 21 --> PDF |
bilja. Uredio bi se u zidinama bivšeg samostana sv. Franje. Zato bi se upotrijebile već postojeće zidine. Neka se provede u park vodovod. Predlaže: Po južnom obronku Komrčara prema moru, od Galjarde do Škvera ne bi se imalo saditi visoka stabla (borove), jer svojom težinom pospješuju klizanje zemlje. Može se dogoditi da se jednog dana oklizne sve u more i zemlja i šuma. Za ovaj je teren podesno saditi samo grmlje i nisko drveće s dubokim i razgranjenim žilama, koje vezuju zemlju. Površina Komrčara od Škvera (gdje je zgrada Jadran i Vila Sofia) do gradskih zidina iznosi 7 ha i 20 ara. Novak tu prilaže tlocrt u mjerilu 1:2000 (Rab: Općin. arhiv ove god.). Baš ništa nije se ostvarilo od tih Novakovih projekata. Narodni odbor kotara Rijeka, Sekretarijat za komunalne poslove i građevinarstvo pod brojem 11-222/11958 od 26. 05. 1958. godine odobrio je investicijski program za uređenje i popravak parka »Komrčar«. Njime su predviđeni tehnički i kulturnouzgojni radovi. Dok tehnički radovi nisu u potpunosti realizirani, kulturno uzgojni radovi izvedeni su u potpunosti. I danas se radovi na održavanju i zaštiti parka izvode na temelju dobivenih smjernica u tom Programu. U park-šumi »Komrčar« orkanski vjetrovi juga i bure u više navrata su učinili manje ili znatnije štete na vegetaciji i na vrtno-arhitektonskim objektima. Tako u Izvješću o stanju štete u park-šumi »Komrčar« na Rabu, upravitelj šumarije Josip Šimičić (1968.) izvješćuje: »Šteta u park-šumi »Komrčar« na Rabu rezervatu prirodnog predjela, prouzrokovana orkanskim burnim nepogodama dana 12. 3. 1967. godine, zatim 8. 1. 1968. te 20. 11. 1968. godine ogromna je i neprocjenjiva. Izgubljeno je 713 komada visokih najljepših stabala i 426 komada mladih stablašica i grmlja, porušeno je 70 m2 parkovnih staza s betonskim rigolama i rubnim linijama od klesanog kamena, tlo je oštećeno izvalama, pričinjene su i druge štete na građevinskim objektima.« Veliku je štetu na drveću u park-šumi »Komrčar« bura učinila od 2. do 4. 12. 1983. Kako iz povijesnih zapisa vidimo, park »Komrčar« počeo se podizati 2. studenog 1890. godine, da bi završetak pošumljavanja bio 1905. godine, sve pod stručnim i nepokolebljivim rukovodstvom Pravdoja Belie. Njegov glavni zadatak bio je ozeleniti cjelokupnu površinu (12 ha; nadmorske visine 27 m) i tek kasnije dati joj parkovnu formu. Znao je već tada, kao veliki poznavalac šumarske struke, što će za buduća pokoljenja značiti ozelenjen »Komrčar«, kao ukras okolice grada, dakle kao gradsko zelenilo neposredno uz kupalište i lječilište u talasoterapiji. Ozelenio je park alepskim i primorskim borom, a poslije je počeo u monotipsku borovu kulturu unositi autoktonu vegetaciju. Postigavši željeno rješenje ozelenivši cijelu po- Sl. 1: Bista najzaslužnijem za zelenilo ropskog »Komrčara« šumaru Pravdoju Belii Fig. 1: The bust Pravdo je Belija, who has the merit of plan ting the vegetation of Rab Komrčar vršinu »Komrčara«, on ga u drugoj fazi hortikulturno i estetski rješava. Osim ubacivanja autoktonih vrsta: crnika, planika, zelenika, veliki vrijes, lovora i dr., po zamisli Pravdoja Belie projektiraju se glavne staze i putevi, čija dužina iznosi 6500 m, a širina im se kreće od 1,3 do 4,0 m. Staze su u početku bile posipane sitnim materijalom (pržinom), da bi kasnije bile betonirane s rubnim kamenjem i kanalićima za odvod oborina duž cijele dužine. Prilagođavajući se terenu, Belija je cijelu površinu od 12 ha podijelio stazama na manje parcele i na taj način omogućio sebi hortikulturno i estetsko rješavanje pojedine parcele. Poslije smrti P. Belie 1923. godine njegov rad na postepenom privođenju borove kulture u park šumu s autoktonim vrstama nastavljaju dalje oni koji su parkom gospodarili, posebno rapski šumari. Spomenuta rekonstrukcija »Komrčara« prema projektu iz 1958. godine nije narušila njegov osnovni stil i hortikulturno rješenje. Projektant je prihvatio osnovnu zamisao osni |