DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 31 <-- 31 --> PDF |
funkcionalno, estetski i bioekološki. Kroz dodatne sadržaje park-šume »Komrčar« može i mora naći svoje mjesto u imidžu Raba i njegovoj turističkoj-gospodarskoj prezentaciji. Što se tiče biološko-ekološke valorizacije treba samo napomenuti da se s obzirom na veličinu parkšume ovdje isključuje bilo koji rad koji bi se obavljao na većoj površini. Svi zahvati moraju biti što manji po obimu i prostoru. Tako moraju biti isplanirani i izvedeni. Svako visoko stablo, grm ili grupa stabala čine u parku jedinstvenu bio-ekološku i estetsko-pejzažnu cjelinu. To nam mora biti smjernica za svaki zahvat. Tako koncipiranim programom možemo biti sigurni da će se napraviti kvalitetan program za njegovo gospodarenje. Doprinos tome dati će svakako i to što je prema Programu gospodarenja za G. J. Kamenjak park-šume »Komrčar« sastavni dio te G. J. i čini odjel 51a. Dakle šumarska struka preuzima potpuno gospodarenje tim zelenim biserom Raba. Krajnje je vrijeme da se za park-šumu »Komrčar« napravi jedna kvalitetna studija obnove i gospodarenja koja bi polazila od poznavanja biološko-ekoloških zahtjeva vrste, pa sve do projektantsko-arhitektonskihgrađevinskih zahvata. Kada se jednom postigne takav cilj onda on zahtjeva da se od postavljenih zadataka ne odstupi. To znači da na objektu treba neprekidno raditi, da se dotjeruje, uređuje i da mu se osigura adekvatna čuvarska služba. Sve to podrazumijeva znanje onih koji o njemu brinu, kadrove i financijska sredstva. LITERATURA - Literature 1. Arhiv Jugoslavije, 68—78—260, Beograd. Republički zavod za zaštitu prirode (arhiva) 2. Fra Badurina, O., 1936—1956: Kronika franjevačkog Šimičić, J., 1968.: Izviješće o stanu šteta u park-šumi samostana u Kamporu, Rab (rukopis) Komrčar na Rabu (rukopis) 3. Brusić, V., 1926.: Otok Rab. Franjevački samostan Šimičić, J., & Rauš, D., 1975.: Otkrivanje spomen Kampor, Rab. biste šumaru Pravdoju Beliji na Rabu 16.9. 1974. Hortikultura 1:26, Split. 4. Gospodarska jedinica Kamenjak. Program gospodarenja 1. 1. 1994. - 31. 12. 2003. Turk, H., 1989.: Otok Rab — uvjeti i rezultati turističke valorizacije, Rab. 5. Rauš, D., 1981.: Park Komrčar na Rabu - Hortikulturno, estetsko i turističko značenje. Hortikultura 10. Wolf, S. 1994.: Park Komrčar — sadašnje stanje i ob3: 3—11, Zagreb. nova. Šumarski fakultet, (Diplomski rad), Zagreb. SUMMARY: Once a deserted pasture, the Komrčar forest on the island of Rab started to be afforested in 1890 thanks to the Rab chief forester Pravdoje Belia. By the bill of Law issued on March 15. 1965, the Institute of environmental protection in Zagreb registered the forest in the Records of protected nature areas under number 187 and in the category of nature reserves. According to the current Law of nature protection (TV. N. No. 3011994), the forest is today listed in the category of park forests. In spite of the neglected vegetation in some places and the necessity of sanctions in the devastated parts, today´s status of the park is such that landscape architectural work would be desirable in order to exploit the great potentials of the park. The authors did a detailed research in 1992 and 1993. It first encompassed the greater area which, besides the 8.3 ha Komrčar forest, also included the adjoining nature areas along the promenade Fra Odorik Badurina up to the 0.6 ha large Trg Slobode square. There is also the terraced 1.9 ha surface below the town cemetery and the 0.5 ha graveyard itself. Each part was dendrologically completely investigated, i.e. all tree species were recorded. The paper presents the standpoint in the from of the guidelines for revitalization, improvement and proposed amanagement of each of the areas separately, regarding the whole nature area as a unique biological and environmental landscape. The Komrčar park forest itself is divided into three zones as to he space, function and biological I environmental diversity—protecional zone, park forest zone and park zone. This division enables creative operations in all three zones, particularly I and II. Besides improvements of the devastated areas, landscape-architectural |