DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 34 <-- 34 --> PDF |
ubijenih vukova značajno se smanjio (Frković i sur. 1988, Frković i Huber 1993). Stav ljudi prema vukovima ispitan je 1983. (Gyorgy 1984) i 1986/87. (Huber i sur. 1992) u Hrvatskoj i 1992. u Makedoniji (Huber i sur. 1992) kao usporedbu sa stabilnijom populacijom vukova koja još tamo živi. Javno mišljenje stranih posjetitelja Nacionalnog parka Plitvačka jezera u Hrvatskoj o medvjedima i vukovima ispitano je 1985. (Morić i Huber 1989). Naša je namjera bila istražiti sadašnji stav ljudi prema vukovima u Hrvatskoj i utvrditi moguće promjene u posljednjih 6 do 10 godina, kao i usporediti stavove ljudi koji žive u staništu vuka s onima koji žive u gradovima. Svrha ove studije je da se prepoznaju oni čimbenici koji bitno utječu na stav ljudi kao i mogući putevi za promjenu negativnog stava. METODA Ispitano je ukupno 106 osoba: 53 koje žive u području koje je stanište vuka u Gorskom kotaru (»ruralni « u kasnijem tekstu) i 53 iz gradskih područja Karlovca i Zagreba (»urbani« u kasnijem tekstu). Svaka anketa sadrži po 12 skupina pitanja, a rađena je na temelju razgovora koji su obavili drugi i treći autor. Odgovori su analizirani za svako pitanje za sve ispitanike zajedno, a zatim po skupinama ispitanika. Slijedeći uvjeti su mjesto stanovanja, bavljenje lovom, razina obrazovanja, spol i dob. Odgovori na neka pitanja proučeni su u odnosu na jedan ili više odgovora u istoj anketi. Postoci su izračunati od ukupnog broja odgovora dobivenih na svako pojedino pitanje. Za određivanje statistički značajnih razlika medu skupinama ispitanika i njihovih odgovora korišten je Hi kvadrat (Hi2) test. Za razgraničenje razlika koje smo smatrali statistički značajnima (signifikantnim), za razliku od onih manjih za koje smatramo da su samo rezultat slučaja, postavljen je prag za vjerojatnost P < 0.05. Za tu je vjerojatnost granična vrijednost Hi kvadrata Hi2 > 3.841, a uz 1 stupanj slobode (IDF). REZULTATI I RASPRAVA Apsolutni brojevi odgovora na neka proučavana pitanja prikazani su u Tablici 1, a ti su podaci u ovom poglavlju korišteni samo kao postoci. Devedeset posto svih ispitanika slaže se da se populacija vukova u zadnjih 20 godina u Hrvatskoj smanjila, i u tome nije bilo razlike između ruralnih i urbanih ispitanika (Hi2 = 0.33). 58% ruralnih i samo 2% urbanih ispitanih ljudi izjavilo je da vuk živi u njihovom području (Hi2 = 37.6), dok ga je 66% nasuprot 25% vidjelo (Hi2 = 16.8), 60% nasuprot 26% je čulo kako vuk zavija (Hi2 = 11.1), a 6% nasuprot 0% je ubilo jednog ili više vukova (Hi2 = 13.9) (Tablica 1). Zbog tako značajne razlike u izloženosti kontaktu s vukom, za pitanja u svezi s biologijom vuka, u obzir su uzeti samo odgovori ruralnog stanovništva. Treba zabilježiti da je samo 5 od 35 ruralnih osoba koje su jednom u životu ili više puta vidjele vuka, imalo takovo iskustvo i u posljednjih 12 mjeseci. Ukupno 14 anketiranih osoba ubilo je 95 vukova: u prosjeku 6.8 (raspon 1 —20) vukova po lovcu. Činjenica je da 40% (14 od 35) osoba koje su vidjele vuka, ujedno najmanje po jednoga i ubilo, pokazuje kako je po vuka opasan susret s čovjekom. Od ukupno 54 prijavljena viđenja vuka u 30 (55%) slučajeva vuk je bio sam, u 8 (15%) u paru, a u 16 (30%) slučajeva u čoporu od 3—17 (prosjek 5.5) jedinki. Ovakva raspodjela gotovo je ista |