DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Marijan Brezinšćak: HRVATSKA INŽENJERSKA UDRUGA - Svezak prvi
Prilog proslavi 115. obljetnice 1878-1993, Zagreb, 1993.


1. Francuska revolucija s kraja
XVIII. stoljeća prag je preko kojeg nije
mogao prijeći feudalni socijalno-gospodarski
sustav, pa nastupa novo doba u
svim područjima društvenih i gospodarskih
djelatnosti. U Hrvatskoj, uz ostalo,
to se očituje i u 1841. godine osnovanom
Horvatsko-slavonskom gospodarskom
družtvu, kao organizaciji za
unapređivanje gospodarstva u Hrvatskoj.
Ono nije bilo staleško društvo,
kako su naznačili agronomi obilježavajući
150. godišnjicu njegovog osnutka,
jer su u popisu članova na dan 1. srpnja
1843. godine kao agronomi navedena
samo dva člana. Ivan Ohledal, upravitelj
gospodarstva Bosiljevo i Karlo Fabianić,
špan Ludbreške gospoštije. U
prvoj godini postojanja odnosno 25.
VIII. 1842. od ukupno 163 člana 52
bili su časnici, mahom Vojne krajine,
45 svećenika, 16 grofova i vlastelina
itd. U Gospodarsko društvo učlanjivali
su se i šumari, koji su se krajem 1846.
godine osjetili dovoljno snažnim da se
okupe unutar društva u »šumarsku sekciju
«, nukleusa Hrvatskog šumarskog
društva. Inicijator grupiranja članstva
prema strukama, šumar Draguti n
Kos, predvidio je i sekciju »za tehnički
obrt«, ali ona nije ostvarena, tako da
prvo organiziranje tehničara nebioloških
struka datira iz 1878. godine. Kako
»današnji inženjer ne zna ništa o hrvatskim
inženjerskim korjenima
1878—1955. (jer se) na tehničkim fakultetima
takvi kolegiji ne predaju«, a
kako je spomen-knjiga izdana u povodu
stote godišnjice Kluba inžinirah i arhitekatah
»ideološki obojena« M. Brezinšća
k odlučio je iznijeti »dokumentarne
podatke o počecima i prošlosti
hrvatske inženjerske udruge« (u navodnim
znakovima tekst M.B-a). U ovom
svesku objavljen je dio materijala pripremljen
za spomen-knjigu k 115. godišnjici
prvog inžinjerskog društva, a izdalo
ga je Hrvatsko mjeriteljsko društvo,
jer Hrvatski inženjerski savez kao
nositelj proslave »nije mogao zaključiti
financijsku konstrukciju«.
2. Naslov ove knjige Hrvatska inženjerska
udruga »skupni je naziv za raznoimena
društva u koja se već 115 godina
udružuju hrvatski inženjeri različitih
struka: Klub inžinirah i arhitektah
(1878), Društvo inžinira i arhitekata
(1894), Hrvatsko društvo inžinira i arhitekata
(1904), Društvo inženjera
(1940), Hrvatsko društvo inžinjera
(1941) itd. (Brezinšćak u Uvodnim napomenama),
ltd. Stoga ovaj svezak s
Hrvatskim društvom inženjera i završava,
jer je »dana 14. siječnja 1946. izvršena
primopredaja imovine i prijelaz
članstva Hrvatskog društva inženjera u
novi organizacijski oblik« (str. 138). Do
prvog svjetskog rata članovi su u malim
iznimkama bili građevinski inženjeri, pa
su npr. u popisu članova iz 1903. godine
poimence navedena samo dva
strojarska inženjera iako je bio možda
još koji naveden prema radnom mjestu
(nadzornik kr. ug. drž. željeznica i si.).
U tom popisu je i Franjo Šandor,
po struci kemičar, ali tada profesor mineralogije
i petrografije, od 1906. i pedologije
na Šumarskoj akademiji u Zagrebu
i jedan šumar, Martin Starce
vi ć, ali tada ovlašteni civilni mjernik.
Tek poslije prvog svjetskog rata
raznolikost struka članstvo jedinstvenog
Društva djelovalo je preko klubova, te
ih je 1938. bilo šest (građevinski, strojarsko-
elektrotehnički, kemije, arhitekture,
geodetsko i kulturno-tehnički te
gradskih inženjera).


3. Sadržaj ovog sveska povijesnog
priloga o hrvatskom inženjerskom društvu
ili inženjerskoj udruzi po Brezenšćaku
podijeljen je na:
Uvodne napomene i molba,
Oblikovanje hrvatske inženjerske
udruge (1878-1883),
Glasilo inženjerske udruge prije sto
godina (1893),
Stota obljetnica metrički normirane
opeke u Hrvatskoj,
Prva spomen-knjiga inžinjerske
udruge (1878-1903),
Zajedničko glasilo hrvatske i slovenske
inžinjerske udruge,
Uspostavljanje zagrebačke Visoke
tehničke škole (1891 - 1919),
Prestanak HDIA i nastanak UJIA
1919. godine,
Druga spomen-knjiga inženjerske
udruge (1878-1928),
Statuti hrvatske inžinjerske udruge
(1),
Ovlašteni inžinjeri i hrvatske inženjerske
komore
Bukl i Dabac - temeljni tehnički
rječnici,
Zadružna izgradnja inženjerskog
doma u Zagrebu,
Drugi put ugušena samostalnost hrvatske
inženjerske udruge (1945),
Pogovor prvome svesku.


4. K pregledu sadržaja tri pojedinosti.
Pod naslovom »Bukl i Dabac — temeljni
tehnički rječnici« saznajemo, da
je riječ o sakupljačima stručnog inžinjerskog
nazivlja i glavnih urednika
tehničkih rječnika. Sjepan Buckl
(Gora kod Petrinje 1855 — Zagreb,
1925) građevinski je inžinjer s inž. J o sipom
Altmanom kao koautorom
izdao je 1881. godine Rječnik njemačko-
hrvatskog tehnologičkog nazivlja,
a Vlatko Dabac (Nova Raca
kraj Bjelovara, 1902 - Zagreb, 1988),
elektrostrojarski inžinjer 1952. godine
Njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački
rječnik te 1969—1970. također dvojezični
Tehnički rječnik.


Druga je pojedinost osvrt na funkciju
Inženjerske komore i zaštite prava
ovlaštenih inženjera za svoje radove.


Prema §-u 40. Zakona o ovlaštenim
inženjerima od 30. augusta 1937. godine2
zadatak je Inžinjerskih komora:


— »da prate razvoj tehničke nauke i
njene primene, sarađuje na unapređenju
narodne privrede i čine predloge
u tom smislu;
— da se staraju o unapređenju tehničke
delatnosti;
— da se staraju o ugledu i časti ovlaštenih
inžinjera, da vode računa da oni
savesno vrše svoje dužnosti i da štite
njihova prava.«
Prema §-u 29. »Projekti i elaborati
ovlaštenih inženjera su umne svojine i
ne mogu se bez njihovog pristanka iskorišćivati
ni u koju drugu svrhu, sem
radi one radi koje su otkupljene«. —
Ovlašćenja dodjeljivana su prema pojedinim
tehničkim granama, a između
njih 12 bila je i šumarska (stoga je i
Jugoslavensko šumarsko udruženje
imalo udjela u pripremi tog Zakona).
Za obavljanje poslova ovlašćeni inženjeri
bili su obavezni učlaniti se u Inžinjersku
komoru i prema stanju od na
dan 31. XII. 1939. godine bilo je 13
ovlašćenih inženjera i dva pripravnika
šumarske struke. Dodajmo i to, da za
upravu s privatnim šumama, ukoliko
dotični nije bio u državnoj službi, morao
je imati status ovlašćenog inženjera.


1 HDIA - Hrvatsko društvo inžinjera i
tehničara,


UJIA — Udruženje jugoslavenskih inžinjera
i arhitekata, dakle analogno kao što
je, ali tek 1922. godine, Hrvatsko šumarsko
društvo sa šumarskim društvima Slovenije,
Bosne i Hecegovine te Srbije ušlo u Jugoslavensko
šumarske udruženje (JŠU).


2) Zadržan je jezik Zakona prema Službenom
listu.