DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 55     <-- 55 -->        PDF

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


SAVJETOVANJE
»PRIVATNE ŠUME U HRVATSKOJ U OZRAČJU REZOLUCIJA
HELSINŠKE KONFERENCIJE O ZAŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH ŠUMA«


15. lipnja 1994. godine održano je
savjetovanje pod gornjim naslovom u
palači Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu na Zrinskom trgu
11. To savjetovanje organizirao je
Znanstveni savjet za poljoprivredu i šumarstvo
(Sekcija za šumarstvo), a suorganizatori
bili su Ministarstvo poljoprivrede
i šumarstva Hrvatske i J.P. »Hrvatske
šume«. Pokrovitelj savjetovanja
su Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Razred za prirodne znanosti.
Savjetovanje je otvorio akademik
Mirko Vidaković, predsjednik Savjeta
za poljoprivredu i šumarstvo HAZU. U
ime Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
Hrvatske savjetovanje je pozdravio
ministar ing. Ivan Tarnaj, a akademik
Vladimir Meyer je to učinio u ime Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti,
Razreda za prirodne znanosti.


Nakon što su sudionici savjetovanja
(njih oko stotinu) primili tiskani materijal
o tom savjetovanju u formi reprezentativne
knjige koja nosi naslov
»Zbornik radova savjetovanja: privatne
šume u Hrvatskoj u ozračju Helsinške
konferencije o zaštiti i očuvanju europskih
šuma«, rad savjetovanja je počeo
izlaganjem referata kako slijedi:


Vukelić, J., Harapin, M.: Međunarodna
deklaracija o očuvanju i zaštiti
šuma i njihova primjena u gospodarenju
privatnim šumama u Republici Hrvatskoj,
str. 1 — 16.


S obzirom na to da su u posljednje
tri godine održani značajni međunarodni
skupovi (Strasbourg 1990, Rio de
Janeiro 1992 i Helsinki 1993) na kojima
je sudjelovala Hrvatska država, domini-
star prof. dr. Joso Vukelić je u svom
referatu upoznao hrvatsku znanstvenu
i stručnu javnost o deklaracijama i zaključcima
na tim skupovima, koji nas
obvezuju — kao potpisnike — da se
njih pridržavamo i da ih provodimo u
djelo. U tom smislu J. Vukelić svoje
je izlaganje usredotočio na ova četiri
važna problema: državna potpora privatnim
šumoposjednicima, obnova šuma,
potrajnost, savjetodavna služba s
promičbom te zaštita šuma. Instruktivni
i vrlo lijepi dijapozitivi J. Vukelića


uvjerili su sudionike ovog savjetovanja


o lošem stanju privatnih šuma u većini
slučajeva, pogotovo glede na postojeće
degradacije nekih privatnih šuma. Zbog
toga, a u namjeri poboljšanja tih šuma,
J. Vukelić je u zaključku svog referata
predložio konkretne mjere koje hrvatsko
šumarstvo treba poduzeti u ozračju
spomenutih međunarodnih zasjedanja i
naših vlastitih hrvatskih saznanja. Evo
tih prijedloga u cjelini:
» — potpuna ili djelomična subvencija
u izradi i provedbi programa za
gospodarenje privatnim šumama;


— državna subvencija u izgradnji cesta
i otvaranju kompleksa privatnih šuma;
— besplatno osiguranje sadnica s orijentacijom
na pionirske vrste koje se
koriste kao ogrjevno drvo, tj. listače;
— provedba učinkovite edukativne i
savjetodavne službe;
— poticanje javne svijesti i razumijevanja
ispravnog gospodarenja šumama;
— obrazovanje šumskih praktičara i
vlasnika šuma na konceptu i metodama
potraj nog gospodarenja;


— korištenje sredstava informiranja i
javnih medija u specijaliziranim emisijama
namijenjenima ponajprije stanovništvu
u ruralnim sredinama;
— jedinstven sustav zaštite šuma protiv
štetnika i požara;
— na većim privatnim kompleksima
moraju se probijati protupožarne prosjeke,
urediti osmatračnice i organizirati
opažačka i dojavna služba;
— pašu, žirenje, brst i streljarenje
treba ograničiti i u privatnim šumama
u skladu s programima za gospodarenje
šumama, koji će predvidjeti intenzitet,
vrijeme i način korištenja, stavljajući
taj oblik iskorištavanja šuma pod kontrolu
da ne dođe do degradacije, što
se ovim međunarodnim deklaracijama
izričito sprečava;
— jedinstvena politika prodaje drveta
i nastupa na tržištu;
— intenziviranje znanstvenih istraživanja
u privatnom šumoposjedu i primjena
dosadašnjih znanstvenih i stručnih
spoznaja;
— slične aktivnosti od globalnog interesa,
a istovjetne za sve šume, bez obzira
na vlasništvo;
— nastojati preko međunarodne zajednice
osigurati nova i dodatna financijska
sredstva za zemlje u razvoju da
bi im se omogućilo trajno upravljanje,
zaštita i razvoj njihovih šumskih resursa.
«
Drugi referat:


Mirko Vidaković i Joso Gračan: Čuvanje
i povećanje biološke raznolikosti
naših šuma, str. 17—28.


Referat je održao akademik Mirko
Vidaković. On je ukazao na zakonitosti
do kojih se u znanosti došlo s obzirom
na drugi i četvrti spomenuti problem
naveden u Helsinškoj deklaraciji (sastav,
obnova i zaštita šuma). U tom
smislu M. Vidaković je istaknuo ovu
značajnu spoznaju: »Što je genotipska
konstitucija između individua u populaciji
varijabilnu´a, veća je šansa za populaciju
da se reproducira i preživi ili da
se adaptira na promijenjene uvjete«. U
tom smislu M. Vidaković preporuča da
se pri šumskouzgojnim intervencijama
utječe na povećanje genetske varijabilnosti.
Pored toga, on ukazuje na potrebu
konzervacije genofonda dajući
prioritet ovim vrstama: jela, hrast lužnjak,
dalmatinski crni bor, crna topola,
nizinski brijest i šumska trešnja.


Treći referat:


Šime Meštrović i Tomislav Starčević:
Današnje stanje i razvoj privatnih šuma,
str. 29-38.


Taj su referat održala obojica autora.
Prvi je govorio Š. Meštrović; On je
prikazao stanje privatnih šuma u Republici
Hrvatskoj; ono se može obilježiti
ovim brojkama:


1. Ukupna površina 458.342 ha
2. Obrasla površina 457.362 ha
3. Broj posjednika oko 600.000
4. Broj čestica oko 1,200.000
5. Prosječna veličina čestica 0,38 ha
6. Prosječna veličina posjeda 0,76 ha
Š. Meštrović je istaknuo da je da
sada izrađeno šumskogospodarskih programa
samo za 183.000 ha privatnih




ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 56     <-- 56 -->        PDF

šuma ili za 40%. U tijeku je izrada
programa na 17.000 ha dok je 260.000
ha šuma još neuređeno. Taj podatak
je najbolje opravdanje za prvu točku
prijedloga koju je izrekao u svom referatu
doministar J. Vukelić.


Drugi dio referata iznio je s vrlo instruktivnim
dijapozitivima T. Starčević.
On je pokazao neke ilegalne sječe u
pojedinim privatnim šumama gdje na
taj način vlasnici izbjegavaju obvezu da
uplate odgovarajuća novčana sredstva
za jednostavnu biološku reprodukciju.
Dakako, ima iznimaka. Kao primjer T.
Starčević je naveo privatne šume Gorskog
kotara gdje je odnos čovjek-šuma
drukčiji nego u drugim krajevima i gdje
je suradnja šumarskih stručnjaka sa šumoposjednicima
bolja.


Četvrti referat nosi naslov:
Slavko Matić: Ekološke i gospodarske
značajke revitalizacije privatnih
šuma u Hrvatskoj, str. 39—63.


Matićev referat odnosi se na gotovo
sve probleme Helsinške konferencije s
posebnim težištem na drugi problem,
tj. na obnovu šuma. U svome uvodu


S. Matić je rekao koje je osnovno polazište
za naše šumarske radove: treba
poznati stojbinu, utvrditi cilj i odrediti
put kako u određenim uvjetima postići
zacrtani cilj. Držeći se tih načela S.
Matić je obradio problem revitalizacije
šuma, najprije u kontinentalnom a potom
u mediteranskom i submediteranskom
području Hrvatske uzimajući u
obzir sve šumskouzgojne oblike, i njihove
degradacijske oblike, počevši od
sjemenjača, tj. visokog uzgojnog oblika
do šikara i gariga. Za svaki šumskouzgojni
oblik S. Matić je dao konkretne
prijedloge koji se uglavnom mogu sažeti
u ovih nekoliko šumskouzgojnih intervencija:
čišćenje, intenzivno prorjed
ivanje, formiranje sastojina, obnova sastojina,
respektiranje autoktonih vrsta
drveća i uspostava i održavanje stabilnih
ekosustava. Posebno je naglašena
potreba obogaćivanja rijetkih sastojina
pionirskim vrstama drveća, a čiste sječe
— kao mjeru obnove privatnih šuma —
treba trajno izostaviti.
S. Matić je na temelju svojih istraživanja
svoje zaključke potkrijepio sa 6
tablica šumarske intervencije, koje je
on obavio u šumskoj kulturi alepskog
bora na Rabu, u jednoj makiji crnike
također na Rabu, u jednoj panjači hrasta
medunca na Krku, te u panjači hrasta
kitnjaka i bukve u šumariji Gospić
i na kraju u bukovoj sastojini na području
šumarije Ivanec. Konkretni primjeri
na spomenutim šumskim objektima
ilustriraju kako treba obaviti revitalizaciju
šume. Ti primjeri pokazuju
velike mogućnosti u postizanju gospodarskih
i ekološih učinaka u našim šumama.
S. Matić je također pokazao na
primjeru gospodarske jedinice Zagrebačka
gora — Kulmarica, kako udruženi
privatni šumoposjednici mogu uz
pomoć šumarskih stručnjaka uzorno
urediti svoju šumu. Riječ je o površini
od 230,86 ha prebornih šuma bukve i
jele s prosječnom drvnom zalihom na
panju od 344 m3/ha i godišnjim etatom
od 5,2 nrVha.


Slijedi peti referat:
Dušan Klepac: Različiti modeli potrajnog
gospodarenja u malenim privatnim
šumama, str. 63—75.


D. Klepac je težište svog izlaganja
postavio na treći problem Helsinške
konferencije. To je potrajnost prihoda.
Opisao je 10 modela potrajnog šumskog
gospodarenja i to njih 6, koji omogućuju
privatnom vlasniku da u svojoj
šumi ima i proizvodnju drva i pašu ili
samo proizvodnju drva bez paše, te 4
modela koji se odnose samo na proizvodnju
kvalitetne drvne mase, ali u ta
je 4 modela isključena paša, a površina
šuma treba da je barem 1 hektar. Prva
grupa modela obuhvaća panjaču, prebornu
panjaču, pedalenje, poljozaštitne
i vjetrobrane pojase, pašnjačke šume,
nasade nitrogenih i višekorisnih šumskih
vrsta drveća i srednju šumu. S obzirom
da su 70% svih privatnih šuma
panjače — dakle oko 380.000 ha - D.
Klepac preporuča pretvorbu panjača u
srednje šume i daje kao smjernicu francuske
norme za stabla iz sjemena u
gornjoj etaži za šume hrasta kitnjaka.
Druga grupa modela odnosi se na sjemenjače,
tj. na šume visokog uzgoja.
U njima se može postignuti potrajnost
prihoda samo na temelju povoljnog (uravnoteženog)
sastava debljinskih stupnjeva
stabala.
D. Klepac navodi modele za bukove
i kitnjakove preborne šume grupimične
smjese citirajući primjere vlastita iskustva
ali ponajviše iz Belgije, Francuske
i Italije. Što se tiče prebornih šuma jele
i bukve ili čiste jele D. Klepac podsjeća
na svoje normale iz takozvanog »novog
sustava uređivanja prebornih šuma«.
Zadnji referat bio je:


Rudolf Sabađi: Gospodarske implikacije
unapređenja privatnih šuma, str.
77-96.


R. Sabadi je obradio prvu točku helsinške
konferencije koja se odnosi ´na
šumarsku politiku. Da bi sudionici savjetovanja
bili informirani o privatnim
šumama, on je tabelarno i grafički prikazao
stanje tih šuma prije 2. svjetskog
rata i od kraja 2. svjetskog rata do
naših dana. Ti su podaci vrlo vrijedni.
Unatoč tome što nije provedena denacionalizacija
šuma u Hrvatskoj, R. Sabadi
ističe da ukupni privatni šumski
posjed s površinom od 21% hrvatske
šumske površine predstavlja veliki potencijal,
ali koji je danas zbog degradacije
i usitnjenosti slabo iskorišten. R.
Sabadi zalaže se za poticajnu šumarsku
politiku, koja bi se sastojala u tome da
se privatnom šumskom posjedniku pomogne
udjelom u efektivnim šumskim
troškovima, u davanju besplatnih sadnica,
sjemena i stručnih savjeta te eventualnom
oslobođenju od poreza. Što se
tiče gospodarenja privatnim šumama u
Hrvatskoj R. Sabadi izražava svoje rezerve
kad je u pitanju isključiva nadležnost
državnog šumskog poduzeća,
no o tom pitanju ostavlja vrata otvorenim
za diskusiju. R. Sabadi podsjeća
na europska iskustva gdje su se pokazala
najuspješnije individualna gospodarstva
s površinom od 45—55 ha obradivog
poljodjelskog zemljišta i s oko
15—30 ha šume u kojima je drvna zaliha
oko 300 m3/ha. Dakako, da je stanje
u Hrvatskoj daleko od toga. Ipak


R. Sabadi na kraju svog izlaganja ostaje
optimist, jer preko 1/10 sveukupnog izvoza
dolazi iz šumske i drvnoindustrijske
proizvodnje.
Nakon završenih referata bila je
plodna diskusija u kojoj su sudjelovali:


A. Krstinić, Šumarski fakultet Zagreb,
F. Šabić, Uprava šuma Split, B. Pleše,
Uprava šuma Delnice, D. Topić, Institut
za jadranske kulture Split, B. Prpić,
D. Rauš, Šumarski fakultet Zagreb, G.
Fabijanić, J.P. »Hrvatske šume« i Š.
Meštrović, Šumarski fakultet Zagreb.
Izdvajamo diskusiju G. Fabijanića,
koju u cijelosti ovdje donosimo.


»Privatne šume u našoj zemlji zapremaju
oko 19% od ukupne površine
šuma i šumskog zemljišta.


U pravilu su one znatno lošije od
državnih šuma, što nam govore manje
ili više pouzdani podaci, a ponajviše
njihov izgled.


Kad kažemo u pravilu, onda mislimo
da može biti izuzetaka.


Baveći se, naime, u posljednje vrijeme
intenzivnije uređivanjem šuma u
Dalmaciji, uočava se razlika između
privatnih i državnih šuma. Privatne šume,
naime, u mnogo slučajeva su kvalitetnije.
To je uočeno na području šumarije
Sinj, gdje se trenutno najviše
radi na uređivanju šuma u Dalmaciji.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Degradirane državne medunčeve šume,
nerijetko graniče s veoma lijepim
privatnim šumama medunca i duba.


Navedenu tvrdnju potkrepljuje i podatak
iz osnove područja gdje se vidi
da u privatnim šumama uopće nema
makije, gariga i kamenjare.


Pošto su to šume mahom neuređene,
nema o njima preciznijih podataka osim
već spomenutih procjena, pa bi trebalo
pronaći mogućnost da se prilikom uređivanja
državnih šuma urede i ove privatne
šume, jer podaci o privatnim šumama
koliko su potrebni za izradu programa,
potrebni su i kao saznanja o
cjelovitosti ekosustava, te valorizaciji
općekorisnih funkcija šuma.


Novi pravilnik o uređivanju šuma
koji propisuje formiranje integralnih
gospodarskih jedinica, tome će znatno
pripomoći.


Preporuka uređivačima privatnih
šuma u Dalmaciji neka bude:


— dobra kartografska podloga
— popis posjedovnog stanja
— što aktuelniji fotogrametrijski
snimci
— opisi sastojina i procjena nultog
stanja
U relativno uhodanom mehanizmu
uređivanja šuma u Hrvatskoj programe
i neće biti baš teško napraviti.


No problem će se javiti kod sprovođenja
propisa, što je prisutno i u drugim
krajevima gdje se programi provode
s velikim poteškoćama ili se praktički
i ne provode, pa se za dosljednije
provođenje programa predlaže:


— da uređivači smjernice gospodarenja
određuju ne samo po svojoj stručnoj
savjesti, već i po želji vlasnika šume
ako to nije u suprotnosti sa šumarskom
naukom
— da se uvede rigoroznija kontrola
provođenja propisa
— i da se dosljedno kontrolira promet
drveta na cesti, što je po našem
mišljenju ključna stvar.«
TJ ime komisije za zaključke (D. Klepac,
S. Matić, J. Vukelić, T. Starčević
i J. Gračan) S. Matić je pročitao ovo:


ZAKLJUČCI


sa savjetovanja »PRIVATNE ŠUME U
HRVATSKOJ U OZRAČJU REZOLUCIJA
HELSINŠKE KONFERENCIJE
O ZAŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH
ŠUMA« održanog 15. lipnja
1994. godine u organizaciji Znanstve


nog savjeta za poljoprivredu i šumarstvo
— sekcije za šumarstvo, Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.


O U Hrvatskoj je 457.362 ha ili 19%
privatnih šuma. Na toj se površini nalazi
drvna zaliha od oko 37,5 milijuna
kubičnih metara drva što čini 13%
drvne zalihe u Hrvatskoj. Prosječna
drvna zaliha u privatnim šumama iznosi
oko 82 m3/ha. Trenutačno se stanje u
privatnim šumama Hrvatske može ocijeniti
devastiranim. Bez stručnog nadzora,
sa stalnom mijenom ili nepostojanjem
djelotvorne propisnosti privatne
se šume danas mogu opisati ovim značajkama:
(a) usitnjenošću (prosječna
veličina jednog posjeda iznosi 0,76 ha),


(b) devastiranošću, (c) narušenošću
strukture.
0 Gospodarenje malenim privatnim
šumama je specifično prvo, zbog toga
što su šumske parcele u Hrvatskoj malene,
drugo, što njihov vlasnik ima
određene potrebe vezane za poljodjelstvo,
a u odnosu na ogrijev, sitno tehničko
drvo, pašarenje, listinac i si.


To određuje koji oblik gospodarenja
treba izabrati uzimajući u obzir ekološke
uvjete i biljnu zajednicu u kojoj se
dotična šuma nalazi.


S obzirom na raznolikost privatnog
vlasništva, ekoloških, gospodarskih i
šumskouzgojnih okolnosti, preporučamo
različite modele za gospodarenje
u malenim privatnim šumama uz izbjegavanje
uniformnosti u gospodarenju i
omogućavanje raznolikosti vrsta drveća
i oblika gospodarenja koji će odgovarati
vlasniku šume, imajući pred očima
načela šumarske znanosti i iskustva šumarske
prakse kako u Hrvatskoj tako
i u Europi.


0 Izučavanje genetske varijabilnosti
i adaptabilnosti vrsta šumskog drveća
u nas od velikog je značenja za uzgajanje
šuma i za poboljšanje stabilnosti
prirodnih i degradiranih šumskih populacija.
Neophodno je da se u narednom
petogodišnjem razdoblju provedu takva
istraživanja.


S obzirom da je genetska struktura
pojedinih vrsta šumskog drveća jako
ugrožena i da postoji opasnost da takve
vrste izgube dobar dio svoje genetske
varijabilnosti, potrebno je pristupiti organiziranom
čuvanju genetskih resursa.


Predlažemo osnivanje komisije u
okviru Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
koja će imati ingerenciju nad
tom djelatnošću.


O Potrebno je da Država formira
konzistentnu šumarsku politiku glede


privatnog šumskog posjeda, posebno
malog. Čitavim nizom mjera podsticaja
ubrzavati stvaranje kombiniranih poljodjelskih
šumarskih gospodarstava većih
površina, sposobnih da odgovore suvremenim
zahtjevima Europske zajednice.


Ondje gdje poljodjelsko zemljište
zauzima površinu i kvalitetu ispod graničnih
prinosa valja podsticati pošumljavanje
takvih površina uz intenzivno
sudjelovanje Države.


Država treba, putem Ministarstva za
poljoprivredu i šumarstvo i »JP Hrvatske
šume«, trajno sudjelovati činom i
savjetom u unapređivanju privatnog
šumskog posjeda na potrajnoj osnovi.
S tim u svezi neophodno je poduzeti
ove aktivnosti:


a) — Organizirati edukativne i savjetodavne
službe na nivou Županija,
Uprava šuma i Šumarija. Na taj bi se
način poticala javna svijest i razumijevanje
o šumi i potrajnom gospodarenju
koje bi vlasniku osiguravalo gospodarsku
sigurnost i napredak.


b) — Omogućiti primjenu rezultata
znanstvenih istraživanja u gospodarenju
privatnim šumama. Organizirati jedinstven
sustav zaštite šuma protiv štetnika
i šumskih požara. Posebno je nužno
osigurati organizirani postupak prodaje
drva i nastup na tržištu. Isto tako nužno
je osigurati subvenciju u izgradnji šumskih
cesta zbog otvaranja većih kompleksa
privatnih šuma.


(c) — Ustrojiti odgovarajuće stručne
službe u Ministarstvu poljoprivrede i
šumarstva i »JP Hrvatske šume« a istovremeno
osnivati asocijacije privatnih
samopredsjednika zbog zajedničke aktivnosti
kod gospodarenja šumama, zaštiti
privatnog interesa i nastupa na tržištu.
0 »JP Hrvatske šume« treba raditi
na jedinstvenom prostornom uređivanju
svih šuma neovisno o vlasništvu
zbog osiguranja temeljnih stručnih
odrednica neophodnih za svaki šumski
ekosustav s tim da se uvažavaju principi
vlasništva i specifičnosti strukturnih
osobina svakog privatnog posjeda. Kod
toga je neophodno osigurati financijska
sredstva imajući u vidu pravičnost kod
opterećenja svakog šumoposjeda. Naše
je mišljenje da bi se uvođenjem neposrednog
poreza iz katastarskog prihoda
svakog vlasnika postigla neophodna
pravednost i jednakost u opterećenju.


0 Neophodno je odmah započeti s
opsežnim, korisnim ah i skupim radovima
na revitalizaciji privatnih šuma u
Hrvatskoj. Da bi radovi postigli svoju
svrhu i mogli nesmetano teći moraju
se založiti:


191