DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 56 <-- 56 --> PDF |
šuma ili za 40%. U tijeku je izrada programa na 17.000 ha dok je 260.000 ha šuma još neuređeno. Taj podatak je najbolje opravdanje za prvu točku prijedloga koju je izrekao u svom referatu doministar J. Vukelić. Drugi dio referata iznio je s vrlo instruktivnim dijapozitivima T. Starčević. On je pokazao neke ilegalne sječe u pojedinim privatnim šumama gdje na taj način vlasnici izbjegavaju obvezu da uplate odgovarajuća novčana sredstva za jednostavnu biološku reprodukciju. Dakako, ima iznimaka. Kao primjer T. Starčević je naveo privatne šume Gorskog kotara gdje je odnos čovjek-šuma drukčiji nego u drugim krajevima i gdje je suradnja šumarskih stručnjaka sa šumoposjednicima bolja. Četvrti referat nosi naslov: Slavko Matić: Ekološke i gospodarske značajke revitalizacije privatnih šuma u Hrvatskoj, str. 39—63. Matićev referat odnosi se na gotovo sve probleme Helsinške konferencije s posebnim težištem na drugi problem, tj. na obnovu šuma. U svome uvodu S. Matić je rekao koje je osnovno polazište za naše šumarske radove: treba poznati stojbinu, utvrditi cilj i odrediti put kako u određenim uvjetima postići zacrtani cilj. Držeći se tih načela S. Matić je obradio problem revitalizacije šuma, najprije u kontinentalnom a potom u mediteranskom i submediteranskom području Hrvatske uzimajući u obzir sve šumskouzgojne oblike, i njihove degradacijske oblike, počevši od sjemenjača, tj. visokog uzgojnog oblika do šikara i gariga. Za svaki šumskouzgojni oblik S. Matić je dao konkretne prijedloge koji se uglavnom mogu sažeti u ovih nekoliko šumskouzgojnih intervencija: čišćenje, intenzivno prorjed ivanje, formiranje sastojina, obnova sastojina, respektiranje autoktonih vrsta drveća i uspostava i održavanje stabilnih ekosustava. Posebno je naglašena potreba obogaćivanja rijetkih sastojina pionirskim vrstama drveća, a čiste sječe — kao mjeru obnove privatnih šuma — treba trajno izostaviti. S. Matić je na temelju svojih istraživanja svoje zaključke potkrijepio sa 6 tablica šumarske intervencije, koje je on obavio u šumskoj kulturi alepskog bora na Rabu, u jednoj makiji crnike također na Rabu, u jednoj panjači hrasta medunca na Krku, te u panjači hrasta kitnjaka i bukve u šumariji Gospić i na kraju u bukovoj sastojini na području šumarije Ivanec. Konkretni primjeri na spomenutim šumskim objektima ilustriraju kako treba obaviti revitalizaciju šume. Ti primjeri pokazuju velike mogućnosti u postizanju gospodarskih i ekološih učinaka u našim šumama. S. Matić je također pokazao na primjeru gospodarske jedinice Zagrebačka gora — Kulmarica, kako udruženi privatni šumoposjednici mogu uz pomoć šumarskih stručnjaka uzorno urediti svoju šumu. Riječ je o površini od 230,86 ha prebornih šuma bukve i jele s prosječnom drvnom zalihom na panju od 344 m3/ha i godišnjim etatom od 5,2 nrVha. Slijedi peti referat: Dušan Klepac: Različiti modeli potrajnog gospodarenja u malenim privatnim šumama, str. 63—75. D. Klepac je težište svog izlaganja postavio na treći problem Helsinške konferencije. To je potrajnost prihoda. Opisao je 10 modela potrajnog šumskog gospodarenja i to njih 6, koji omogućuju privatnom vlasniku da u svojoj šumi ima i proizvodnju drva i pašu ili samo proizvodnju drva bez paše, te 4 modela koji se odnose samo na proizvodnju kvalitetne drvne mase, ali u ta je 4 modela isključena paša, a površina šuma treba da je barem 1 hektar. Prva grupa modela obuhvaća panjaču, prebornu panjaču, pedalenje, poljozaštitne i vjetrobrane pojase, pašnjačke šume, nasade nitrogenih i višekorisnih šumskih vrsta drveća i srednju šumu. S obzirom da su 70% svih privatnih šuma panjače — dakle oko 380.000 ha - D. Klepac preporuča pretvorbu panjača u srednje šume i daje kao smjernicu francuske norme za stabla iz sjemena u gornjoj etaži za šume hrasta kitnjaka. Druga grupa modela odnosi se na sjemenjače, tj. na šume visokog uzgoja. U njima se može postignuti potrajnost prihoda samo na temelju povoljnog (uravnoteženog) sastava debljinskih stupnjeva stabala. D. Klepac navodi modele za bukove i kitnjakove preborne šume grupimične smjese citirajući primjere vlastita iskustva ali ponajviše iz Belgije, Francuske i Italije. Što se tiče prebornih šuma jele i bukve ili čiste jele D. Klepac podsjeća na svoje normale iz takozvanog »novog sustava uređivanja prebornih šuma«. Zadnji referat bio je: Rudolf Sabađi: Gospodarske implikacije unapređenja privatnih šuma, str. 77-96. R. Sabadi je obradio prvu točku helsinške konferencije koja se odnosi ´na šumarsku politiku. Da bi sudionici savjetovanja bili informirani o privatnim šumama, on je tabelarno i grafički prikazao stanje tih šuma prije 2. svjetskog rata i od kraja 2. svjetskog rata do naših dana. Ti su podaci vrlo vrijedni. Unatoč tome što nije provedena denacionalizacija šuma u Hrvatskoj, R. Sabadi ističe da ukupni privatni šumski posjed s površinom od 21% hrvatske šumske površine predstavlja veliki potencijal, ali koji je danas zbog degradacije i usitnjenosti slabo iskorišten. R. Sabadi zalaže se za poticajnu šumarsku politiku, koja bi se sastojala u tome da se privatnom šumskom posjedniku pomogne udjelom u efektivnim šumskim troškovima, u davanju besplatnih sadnica, sjemena i stručnih savjeta te eventualnom oslobođenju od poreza. Što se tiče gospodarenja privatnim šumama u Hrvatskoj R. Sabadi izražava svoje rezerve kad je u pitanju isključiva nadležnost državnog šumskog poduzeća, no o tom pitanju ostavlja vrata otvorenim za diskusiju. R. Sabadi podsjeća na europska iskustva gdje su se pokazala najuspješnije individualna gospodarstva s površinom od 45—55 ha obradivog poljodjelskog zemljišta i s oko 15—30 ha šume u kojima je drvna zaliha oko 300 m3/ha. Dakako, da je stanje u Hrvatskoj daleko od toga. Ipak R. Sabadi na kraju svog izlaganja ostaje optimist, jer preko 1/10 sveukupnog izvoza dolazi iz šumske i drvnoindustrijske proizvodnje. Nakon završenih referata bila je plodna diskusija u kojoj su sudjelovali: A. Krstinić, Šumarski fakultet Zagreb, F. Šabić, Uprava šuma Split, B. Pleše, Uprava šuma Delnice, D. Topić, Institut za jadranske kulture Split, B. Prpić, D. Rauš, Šumarski fakultet Zagreb, G. Fabijanić, J.P. »Hrvatske šume« i Š. Meštrović, Šumarski fakultet Zagreb. Izdvajamo diskusiju G. Fabijanića, koju u cijelosti ovdje donosimo. »Privatne šume u našoj zemlji zapremaju oko 19% od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta. U pravilu su one znatno lošije od državnih šuma, što nam govore manje ili više pouzdani podaci, a ponajviše njihov izgled. Kad kažemo u pravilu, onda mislimo da može biti izuzetaka. Baveći se, naime, u posljednje vrijeme intenzivnije uređivanjem šuma u Dalmaciji, uočava se razlika između privatnih i državnih šuma. Privatne šume, naime, u mnogo slučajeva su kvalitetnije. To je uočeno na području šumarije Sinj, gdje se trenutno najviše radi na uređivanju šuma u Dalmaciji. |