DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 7 <-- 7 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... varijabilitet prirodnih šuma. Specijalizirani arboretumi koji svoju aktivnost usmjeravaju na genetička istraživanja i oplemenjivanje unutar pojedinog roda ili vrste imaju u svom sastavu veći broj predstavnika ili čak i posebne pokuse u kojima se proučava genetička varijabilnost populacija iz šireg područja (provenijenčani pokusi). Dobar primjer za to je Eddyjev arboretum u kojem je prema publikaciji iz 1960. godine, već bilo sakupljeno 50 provenijencija žutog bora {Pinus ponderosa Laws.), a isto tako i Arboretum Lisičine u Hrvatskoj u čijem sklopu je velik broj raznih genetičkih pokusa (Vidaković i dr. 1986.). — Živi arhivi su specijalni nasadi koje oplemenjivači šumskog drveća osnivaju u okviru istraživačkih instituta, eksperimentalnih postaja, kako bi sebi olakšali rad i učinili ga što dostupnijim i ekonomičnijim. Interes je svakog istraživača da na jednom mjestu skupi vrijedan genetički materijal iz šireg područja pa čak i različitih država kao ishodište za vlastita istraživanja. U živom arhivu uzgajaju se klonovi različitih vrsta iz različitih populacija šumskog drveća dobiveni vegetativnim razmnožavanjem superiornih fenotipova (plus stabla), koji pretpostavljeno predstavljaju najkvalitetniji dio genofonda. Takve klonske kolekcije mogu se upotrijebiti za raznovrsna istraživanja i oplemenjivački rad kao što su hibridizacije, proučavanje cvatnje i plodonošenja, osjetljivosti na bolesti i štetnike i dr. Osim toga živi arhivi su značajna reprodukcijska osnova za osnivanje novih sjemenskih plantaža jer su grančice za cijeljenje (plemke) uzete iz klonova u arhivu, mnogo kvalitetnije nego one koje se uzimaju s izvornih plus stabala u šumama. Oni mogu sadržavati klonirani materijal iz hibridizacija, manje sjemenske plantaže, a isto tako i generativni materijal od posebnog značenja. Klonske zbirke u arhivu oblikovane su u linijskom rasporedu klonova u kojem je svaki klon zastupljen obično s 5-10 biljaka (rameta). Na sličan način može se fiksirati i generativni materijal, s time da je poželjno imati veći broj biljaka od jedne kombinacije križanja ili od jednog roditelja ili pak od jedne rase (provenijencije), dok se sjemenske plantaže osnivaju već po ustaljenom slučajnom rasporedu. - Klonski arhivi ili banke klonova su zbirke vrlo slične živim arhivima u kojima se prvenstveno kolekcioniraju klonovi dobiveni vegetativnim razmnožavanjem najboljih predstavnika populacija (plus stabla) dakle onih iz početne selekcije. U njima se fiksira klonirani materijal iz križanja najboljih predstavnika potomstava prve generacije za osnivanje sjemenskih plantaža druge generacije. Klonski arhivi kao i živi arhivi imaju isti značaj za očuvanje genofonda, koji može biti i ponešto sužen u odnosu na matičnu populaciju, zbog favorizirane selekcije određenog tipa (kao što su npr. uskokrošnjati tipovi kod Pinus sylvestris ili Picea abies). Klonski arhivi i živi arhivi su tipične oplemenjivačke zbirke, koje svoj vlastiti razvoj zahvaljuju napretku oplemenjivanja šumskog drveća. U klonskim se arhivima fiksira i uzgaja materijal isklju Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 čivo iz vegetativnog razmnožavanja, za razliku od živih arhiva koji sadrže i generativni materijal. — Sjemenske plantaže su objekti za proizvodnju genetički poboljšanog sjemena, a osnivaju se na dva načina; klonski i generativno. Klonske sjemenske plantaže sastoje se od kolekcije selekcioniranih klonova (20—50), koji potječu od, cijepljenjem razmnoženih, superiornih fenotipova jedne ili više populacija prirodnih šuma ili kultura. Specijalne sjemenske plantaže u kojima se favorizira jedno ili dva svojstva mogu imati vrlo malen broj (dva i više) klonova. Generativne sjemenske plantaže uzgojene su iz sjemena najboljih predstavnika potomstava koja potječu od plus stabala (potomstva polusrodnika). Oba tipa sjemenskih plantaža osnivaju se po statističkim načelima, a glavna je razlika da se klonalne plantaže sade gotovo u definitivnom rasporedu, a generativne u mnogo gušćem rasporedu koji omogućuje kasnije prorede. Sjemenske plantaže kao i arhivi značajne su riznice najkvalitetnijeg genofonda u kojem se zbog eventualne favorizirane selekcije može izgubiti jedan dio genetičke raznolikosti. — Pokusi provenijencija su pokusi u kojima se proučava genetički varijabilitet populacija jedne vrste iz šireg područja pa čak i različitih država sa svrhom da se definiraju njihove razlike u adaptivnosti, rastu, otpornosti na bolesti i štetnike, i dr., što je osnova za izbor sjemenskih izvora u pošumljivanju pojedinih područja. Provenijenčni pokusi postavljaju se po statističkim načelima na više različitih lokaliteta. Oni su dobar način za očuvanje genskog bogatstva, prirodnih i umjetnih populacija, pogotovo ako su zastupljene s dovoljnim brojem predstavnika izabranih po slučajnom kriteriju. Takvi se nasadi osnivaju na više lokaliteta, u većoj gustoći sadnje, da bi se kasnijim proredama razmaci povećali, čime se isto tako gubi jedan manji dio genetičke raznolikosti. — Testovi potomstava osnivaju se sa svrhom da se kroz njihove nasljedne karakteristike ocjenjuju vrijednosti roditeljskih stabala. U testovima potomstava klonalnih sjemenskih plantaža ocjenjuju se vrijednosti selekcioniranih klonova u raznim svojstvima, na osnovi kojih se odstranjuju nepoželjni klonovi iz sjemenske plantaže, čime se povećava genetička dobit u slijedećoj generaciji. Testovi potomstava mogu se osnivati i izravno sa sjemenom od plus stabala, što je vrlo korisna informacija prije kloniranja takvih stabala za sjemenske plantaže. Kroz testove potomstava u sjemenskim sastojinama može se ocijeniti velik broj sjemenskih stabala i usmjeriti sakupljanje na ona stabla koja daju najbolji doprinos slijedećoj generaciji. Sve ove vrste testova značajne su za očuvanje vrlo kvalitetnog genofonda izabranih populacija, jer se jednako kao i pokusi provenijencije osnivaju po statističkim načelima i na više lokaliteta. Zbog veće gustoće sadanje i kasnijih proreda gubi se jedan manji dio genofonda. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 12 <-- 12 --> PDF |
F. MrVa: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 U zbirku je unijeto ukupno 228 biljaka (Fotografija 3 i Plan 3). SI. 3. Zbirka klonova crnog bora (Pinus nigra Arnold). Fig. 3. Clonal collection of Austrian pine (Pinus nigra Am.). Photo: F. Mrva. KLONSKI NACRT CRNOG BORA ( Pinus nigra Arn.) - CLONE LAY-OUT 63 klons , 228 biljaka; 63 clones, 228 plants Plar 3 V-140-4b V-139-4b V -138 -4b V-137-5b V-136-2b V-135-4b V-133-5b V-141-5b V-142-5b V- 143-5b V-145-2b V-146-3b V-148-1b V-14 4-5b V-156-4b V -155 - 5b V-154-5b V-151 -5b V-150-5b V-149-3b V-147-5b V -152 - 5b V-153-4b V-163-4b V-167-2b V-169-3b V-178-5b V -177 - 4b V-176-4b V-175-2b V - 173 - 2b V-171 -4b V-170-2b V-15 1 -2b V -134 - 4b V-183-5b V-182-5b V-181 -5b V-180-2b V-179-5b V-158-4b V -159 - 4b V-160-0 V-161 -5b V-162-5b V-164-1b V - 332 - 5b V - 331 - 5b V - 330 - 5b V - 329 - 5b V - 328 - 5b V - 166 - 5b V-165-5b V - 333 - 5b V - 334 - 5b V - 335 - 5b V -336 - 5b V - 337 - 5b V - 338 - 5b V - 345 - 5 b V - 344 - 5 b V - 343 - 5 b V - 342 - 5 b V - 341 - 5 b V - 340 - 5 b V - 339 -5b Sadnja: proljeće 1971 .godine. Popunjavanje: 12 mjesec 1975. godine. Razmak sadnje: 6 x 4 m. b = biljka Europski ariš (Larix decidua Mili.). U arhivu U arhiv je posađeno ukupno 279 biljaka (Fotograje 59 klonova od plus stabala koja potječu s dva lokafija 4 i Plan 4). liteta u Hrvatskoj, jednog makrolokaliteta iz Slovenije (Gornja Radgona - Negova), koji obuhvaća 7 mikrolokaliteta, 4 lokaliteta iz Češke (Donji Sudeti). Brojčana zastupljenost klonova po lokalitetima je slijedeća: Lokalitet, gosp.jed., država Br. klonova Nadm. vis. Jagarica — G. Međimurje, Čakovec (Hrvatska) 1 klon 200-250 m Varaždin Breg - Kresovica (Hrvatska) 30 250-300 m Kogl, Negova - G. Radgona (Slovenija) 250-280 m Bukovje, Negova - G. Radgona (Slovenija) 250-280 m Kunovska dubrava, Negova, G. Radgona (Slovenija) 250-280 m Ivanševska dubrava, Negova, G. Rad. (Slov.) 250-280 m Ivanševski gaj, Negova, G. Radgona (Slovenija) 1 250-280 m Veliki Kunovski, Negova, G. Radgona (Slovenija) Grad nad Marofom, Negova, G. Radgona (Slovenija) 250-280 m SI. 4. Zbirka klonova europskog ariša (Larix decidua Mili). Sudeti (više lokaliteta) Fig. 4. Clonal collection of European larch (Larix decidua Mill.). (Češka) 366-890 m Photo: F. Mrva. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 13 <-- 13 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIV > U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 KLONSKI NACRT EUROPSKOG ARIŠA ( Larix decidua Mill.) - CLONE LAY-OUT 59 klonova, 279 biljaka 59 clones, 279 plants Plan 4 V-13-5b V-10-5b V-9-5b V-8-5b V-7-4b V-4-4b V-3-4b V-14-5b V-15-4b V-17-5b V-18-5b V- 19-5b V - 20 - 3 b V-21 7-4b V - 27 - 5 b V - 26 - 5 b V - 25 -5 b V - 24 - 5 b V - 22 - 5 b V-21 -5 b V - 29 - 6 b V-2-5b V-5-5b V - 207 - 5 b V-211 -5 b V-212-4b V - 230 - 5 b V - 227 - 5 b V - 224 - 3 b V - 223 - 5 b V-218-5b V-213-5b V - 232 - 5 b V - 285 - 5 b V - 286 - 5 b V - 290 - 5 b V - 291 - 5 b V - 301 -5b V - 306 - 5 b V - 305 - 5 b V - 304 - 5 b V-6-5b V - 302 - 5 b V-30 7-4b V - 308 - 5 b V-12-5b V-16-4b V - 23 - 5 b V-210-5b V - 221 - 5 b V - 220 - 5 b V-216-4b V-215-5b V-214-4b V - 222 - 2 b V - 225 - 5 b V - 226 - 5 b V - 228 - 5 b V - 229 - 5 b Sadnja: 1971 .godine. Dosadnja: 1975. godine. Razmak sadnje: 6 x 4 m, 5 biljaka u plohici b = biljka Japanski ariš (Larix leplolepis /Sieb. et Zucc./ Gordon). U zbirci je 12 klonova japanskog ariša koji potječu iz jedne vrlo kvalitetne kulture u Sloveniji (Ruše kraj Maribora) nepoznatog izvora sjemena. U istočnom dijelu makroplohe arhiva, locirana je i rezervna zbirka s 11 klonova japanskog ariša koji su svi do jednog već zastupljeni u prethodnoj zbirci. Ova je rezervna zbirka bila namijenjena za proizvodnju cvjetnog praha (polena) kod međuvrsnih hibridizacija kontroliranim oprašivanjem. Oznake klonova potječu iz evidencije vegetativnog razmnožavanja (V-registar) koja je vodena na Šumarskom fakultetu u Zagrebu (katedra za dendrologiju i Šumarsku genetiku). U re SI. 5. Zbirka klonova japanskog ariša (Larix leptolepis/5/efe. et ZuccIGordon). dovitoj je zbirci 60 biljaka, a u rezervnoj 215 kom Fig. 5. ´ >nal collection of Japanese larch (Larix leptolepis/Sieb. etbiljaka (Fotografija 5, Plan 5a i 5b). ^acc./Gordon). Photo: F. Mrva. KLONSKI NACRT JAPANSKOG ARIŠA ( Larix leptolepis | Sieb.et Zucc.|Gordon ) CLONE LAY-OUT 11 klonova, 215 biljaka 11 clones, 215 plants Plan 5a V-176 28 b V -174 26 b V-176 2b V-75 13b V-174 15b V-184 2b V-173 14b V-175 12b V-184 28 b V-184 25 b V-184 3b V-182 27 b V-183 1b V-180 27 b V-182 1b V-172 1b V-179 24 b V-180 1b V-177 11 b V-178 17b Sadnja : proljeće 1976 godine. Razmak: 2x2 m b = biljka |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 22 <-- 22 --> PDF |
J. Karavla: DENDROLOŠKA I SUMSKO-UZGOJNA VAŽNOST STARIH PARKOVA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 221-233 This work was written in the form of scientific monography including a short hystory, pedological characteristics, general and local climate conditions, ecological microdistribution of species, localities of plus trees with their number, clonal lay-out for each species and color photographs (10). Importance of living archive in a gene pool preservation and possibility of selected seed production was discussed from the aspect of genetic diversity in relation to the other natural and artificial resources. Key words: gene pool, clonal archive, conifers, Persian walnut, seed orchards, selected seed. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 21 <-- 21 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA.. Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994). 203-220 of desirable forest populations. Internacionalni simpoRadovi Šumarskog instituta, Vol. 25, br. 2, 277-284, zij I.U.F.R.O. Zagreb 1965. Šumarski list 1/2, 88-95, Zagreb. Zagreb. Prpić, B., (1989): Propadanje šuma u SR Hrvatskoj i JugoLiddicoet, A. R., Righter, F. I., (1960): Trees of the slaviji, Šumarski list, br. 6—8, 233—242, Zagreb. Eddy Arboretum. U.S. Dept. of Agriculture, Forest Soegard, B., (1979): The Arboretum in Hohrsholm. The service, Miscellaneous paper, 43, 1—41. Royal veterinary and agricultural university, 1—24. Jeglič, C, (1956): Arboretum Volčji potok, Kmečka knjiga To da, R., (1966): Preservation of gene pool in forest tree Ljubljana, 1-195. populations. Internacionalni simpozij I.U.F.R.O. Zagreb 1965, Šumarski list 1/2, 72-75, Zagreb. Mrva, F., (1986): I.U.F.R.O. konferencija, zajednički sastanak radnih grupa za teoriju oplemenjivanja, testiranje Vidaković, M., Žufa, L., (1966): Preservation of gene potomstava i sjemenske plantaže u SAD (Williampool in natural stands for genetical research. Internasburg — VA) — stručni izvještaj. Dokumentacija Šum. cionalni I.U.F.R.O. simpozij, Zagreb 1965. Šumarski instituta, Jastrebarsko, 20—21. list 1/2, 55-71, Zagreb. Mrva, F., (1990): Teškoće u selekciji plus stabala smreke Vidaković, M. i sur. (1986): Arboretum Lisičine. Roš. u populacijama oštećenim od zračnog zagađivanja. Slavonska šuma, Vinkovci, str. 1—87. SUMMARY: Gene pool of forest tree species can be preserved in natural and artificial populations such as nature reserves, seed stands, seed generative plantations and in special purpose plantations (arboreta, clonal archives, seed orchards, provenance trials, progeny tests and clonal tests). Clonal archives as breeding populations have an important role in the preservation of the best part of gene pool of selected forest populations of indigenous and non-indigenous tree species. Living archive in Jastrebarsko, as mainly a clonal archive was founded on an area of (7.435 ha) on land owned by Forest Research Institute, total area 23 ha. The majority of clonal collections was introduced into the archive an a 1971—1975 period. Two smaller seed orchards are within the archive; one composed of Omorika spruce, the other one of Colorado spruce founded in 1983—1984 period. Living archive contains clonal collections of 8 conifer species and one broad-leaved species in the following species structure: Pinus strobus: 40 clones — 200 grafts Pinus sylvestris: 34 clones — 143 grafts Pinus nigra: 63 clones — 228 grafts Larix decidua: 59 clones — 279 grafts Larix leptolepis: 12 clones — 275 grafts Picea abies: 13 clones — 63 grafts Picea omorika: 19 clones — 287 grafts Picea pungens: 25 clones — 297 grafts Juglans regia: 22 clones — 75 grafts There are 23 progenies with 399 genotypes in the generative collection Juglans regia. In the additional dislocated part of the archive which was founded much earlier (1962), a collection of 13 clones of Sudeten larch with 23 grafts and 4 clones of Japanese larch with 6 grafts is situated. In living archive and in the additional part of the archive there is a total of 301 clone with 1976 grafts. Clonal collections in the archive represent an important basis for the intensification of the seed orchards establishment because they can be useful as a source for high quality scions in clonal reproduction. Clones of all species in the archive show good fructification and could be used for the obtaining of selected seed the variability of clonal collections is higher than in seed orchards. One research carried out in the clonal archive of European larch showed that the average germinability of clonal seed samples from 1989 crop was 45% higher, and the growth of seedlings was very good. Living archive offers the possibility of complementing clonal collections for more than 100%. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 20 <-- 20 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA.. taže. Sekundarne plemke iz arhiva općenito su bolje nego one s plus stabala u sjemenskim sastojinama. Velika je prednost što je relativno velik broj klonova iz različitih područja (lokaliteta) koncentriran na malom prostoru i dostupan gotovo u svako vrijeme. U Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 klonskim se zbirkama mogu vidjeti razlike u cvatnji i plodonošenju klonova u osjetljivosti prema bolestima i štetnicima, a mogu se izvoditi radovi na hibridizacijama kao što je to bio slučaj 1968. godine sa sudetskim arišem u dodatnom dislociranom dijelu arhiva. MOGUĆNOST ARHIVA ZA PROIZVODNJU SELEKCIONIRANOG SJEMENA POTENTIALS OF ARCHIVE FOR SELECTED SEED PRODUCTION Šumarski genetičari i oplemenjivači svjesni su značenja genetičke raznolikosti u oplemenjivanju šumskog drveća, a naročito kod osnivanja sjemenskih plantaža. Težnja da se broj klonova od 20—25, koliko ih je bilo u prvim sjemenskim plantažama u različitim zemljama svijeta poveća, odraz je bojazni da se u takvim selekcioniranim populacijama (breeding populations) gubi jedan dio varijabilnosti. Stalno prisutna dilema da se povećanjem genetičke raznolikosti smanjuje genetička dobit kao jedan od ciljeva osnivanja sjemenskih plantaža može se pojasniti jedino s aspekta ciljeva oplemenjivanja. Sjemenske plantaže koje se osnivaju isključivo za produkciju drvne mase u kraćim ophodnjama mogu imati malen broj klonova koji daju veliku genetičku dobit. Takav je slučaj sa sjemenskim plantažama Pinus taeda u SAD koje služe za osnivanje industrijskih nasada na velikim površinama i ophodnjom od 30 godina. Tu nije važna prirodna regeneracija jer se sve siječe golom sječom i onda ponovno pošumljava. U takvim sjemenskim plantažama od prvobitno znatno većih klonskih kolekcija ostavlja se nakon eliminacije nepoželjnih klonova samo 8 klonova, a zahtjevi su kompanija koje financiraju takav program, još veća dobit, što se može postići s najmanje 4 najbolja klona. Za sjemenske plantaže koje se pak osnivaju radi obnavljanja prirodnih populacija ili pak njihovog širenja u kul ZAKLJUČCI 1. Klonski arhivi kao selekcionirane populacije imaju značajnu ulogu u očuvanju najkvalitetnijeg dijela genofonda izabranih šumskih populacija autoktonih i aloktonih vrsta potrebnog za njihovu reprodukciju. 2. Živi arhiv u Jastrebarskom, kao pretežno klonski arhiv s 8 vrsta četinjača i jednom vrstom listače, u svojim klonskim kolekcijama sadrži 301 klon dobiven vegetativnom reprodukcijom superiornih fenotipova prirodnih i umjetnih populacija Hrvatske, Slovenije, te Bosne i Hercegovine. To je značajan resurs kvalitetnih gena za oplemenjivanje šumskog drveća. 3. Klonske kolekcije u arhivu predstavljaju značajnu osnovicu za intenziviranje programa osnivanja turama potrebna je veća varijabilnost koja pretpostavlja i mogućnost prirodne regeneracije. No ta varijabilnost zavisi od raširenosti i sačuvanosti vrste koja određuje i širinu selekcije odnosno broj klonova u plantaži. U našim sjemenskim plantažama gospodarskih vrsta broj klonova se kreće od 28—42. U živom su arhivu veće klonske kolekcije nego u plantažama, što znači da je pretpostavljena veća varijabilnost. Klonovi su u linijskom rasporedu u parcelicama od 5 rameta, za razliku od sjemenskih plantaža gdje je raspored klonova slučajan. Klonovi u arhivu dobro rode i ta je okolnost bila povod da se u klonskom arhivu europskog ariša 1989. godine sakupe uzorci češera od većeg broja klonova, istrusi sjeme, ispita klijavost i rast sadnica. O tome će se napisati poseban rad, a za sada navodimo ohrabrujući podatak da je prosječna naturalna klijavost klonskih uzoraka sjemena bila veća od 45%, a rast sadnica vrlo dobar. Vrijedno je istaknuti da je klonska kolekcija (59 klonova) europskog ariša locirana u blizini potoka što omogućuje veću vlažnost zraka i dobro oprašivanje. Zbog genetičke raznolikosti mogle bi se gotovo sve zbirke klonova koristiti za proizvodnju selekcioniranog sjemena na osnovi fenotipske karakterizacije, a kasnije i verificirati kroz testove potomstava. CONCLUSION sjemenskih plantaža. Plemke su u arhivu bolje nego one s izvornih plus stabala, te dostupne u svako vrijeme što pojeftinjuje rad na oplemenjivanju i čini ga fleksibilnijim. 4. Klonske kolekcije svih vrsta u arhivu dobro rode i po svojoj varijabilnosti koja je veća nego u sjemenskim plantažama, pružaju mogućnost za dobivanje kvalitetnog, selekcioniranog sjemena. 5. Istraživanja provedena u klonskom arhivu europskog ariša pokazala su da je prosječna klijavost klonskih uzoraka sjemena (urod 1989.) bila veća od 50%, a rast sadnica vrlo dobar. LITERATURA-- REFERENCES Bialobok, S., (1966): Conservation of natural forest popuFalconer, D. S., (1967): Introduction to quantitative genelations in Poland. Internacionalni simpozij tics. Oliver and Boyd, Edinburgh i London, 5—8. I.U.F.R.O. Zagreb 1965. Šumarski list 1/2, 76-87, Giertych, M. M., (1966): Adapting provenance trials toZagreb. wards the most efficient selection and preservation |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 11 <-- 11 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 Običan bor (Pinus sylvestris L.). U zbirci su 34 klona od razmnoženih plus stabala sa 7 lokaliteta. Većina od 28 klonova pripada autoktonim planinskim populacijama Bosne i Hercegovine (25 klonova, 3 lokaliteta), te Hrvatske (3 klona). Preostalih 6 klonova potječe iz nizinskog područja Hrvatske (Čakovec) tj. iz populacija nizinskog običnog bora koji po svojim morfološkim i drugim obilježjima pripada tipu relikantnog panonskog bora, ali se pouzdano ne zna za izvor sjemena. U kolekciji je zastupljeno 8 različitih lokaliteta, a brojčana zastupljenost klonova po lokalitetima je slijedeća: Lokalitet, gosp. jed., država Br. klonova Nadm. vis. Komarnica — Samar, Vrhovine (Hrvatska) Sastavci — Palež, Donji Janj, Jajce (BiH) Smiljevac — Gornji Janj, Jajce (BiH) Ravna Glavičica -Klekovača, Bos. Petrovac, Drinić (BiH) Kartača -Čakovec (Hrvatska) Križoputje -Čakovec (Hrvatska) Zelena — Čakovec (Hrvatska) Neidentificirani lokalitet 3 klona 820-860 m 6 > >> 900 m 8 ;» 1000 m 10 830 m >i 4 >; 200 m 1 >) 200 m 1 )) 200 m 1 ? ali jedan od 7 prije navedenih najvjerojatnije Bos. Petrovac (nema formulara od plus stabla) U nasad bilo je ukupno posađeno 143 kom biljaka, i to u dva navrata; 1975. godine 19 klonova s 90 biljaka i 1982. godine 15 klonova s 53 biljke (Fotografija 2 i Plan 2). SI. 2. Zbirka klonova običnog bora (Pinus sylvestris L.). Fig. 2. Clonal collection of Scotch pine (Tinus sylvestris L.). Photo: F. Mrva. KLONSKI NACRT OBIČNOG BORA ( Pinus sylvestris L.) -CLONE LAY-OUT 34 klona, 143 biljke 34 clones, 143 plants Plan V -80 -5 b V -73 -5 b V -69 -5 b V -68 -5 b V -67 -5 b V -64 -5 b V-61 -5 b V -83 -5 b V -84 -5 b V -88 -5 b V -89 -5 b V -95 -5 b V -86 -5 b V -254 -5 b V -250 -5 b V -243 -5 b V -239 -5 b V -238 -5 b V-23 4-5b V -60 -3 b V-66-5 b V -70 -5 b V -75 -5 b V -78 -4 b V -79 -4 b -81 -5 b V-94 -5 b V -93 -5 b V -92 -5 b V-91 -5 b V -90 -5 b V -87 -5 b -85 -5 b V-97 -5 b Sadnja : jesen 1975. godine. Dosadnja: 1982. godine. Razmak: 6 x 4 m, 5 biljaka u plohici; b = biljka Crni bor (Pinus nigra Arnold). U zbirci su 63 klona od kojih 47 potječe od plus stabala sa 6 lokaliteta. Tri su autoktona, jedan u Hrvatskoj (Samar - Komarnica, Vrhovine), a dva u BiH (Donji Janj - Jajce), a tri su kvalitetne kulture u Hrvatskoj nepoznatog izvora sjemena. Iz jedne od tih kultura u Istri na lokalitetu Smolići kraj Labina potječu dva klona koji pripadaju podvrsti crnog bora tj. korzičkom boru (Pinus nigra ssp. Laricio, v. corsicana). Preostalih 16 klonova potječe od boljih test stabala. Brojčana zastupljenost klonova po lokalitetima je: Lokalitet, gosp. jed., država Br. klonova Nadm. vis. Samar -Komarnica, Vrhovine (Hrvatska) Sastavci -Palež, Donji Janj, Jajce (BiH) Jašev -Begova kosa, Donji Janj, Jajce (BiH) Brdo -Dletvo, Klana (Hrvatska) Škalnica -Dletvo, Klana (Hrvatska) Smolići -Ripenda, Labin (Hrvatska) Park Jastrebarsko 31 klon 700-820 m 4 „ 8004 ,, 8003 ,, 5003 ,, 5002 ,, 16 ,, -900 m -900 m -600 m -550 m 200 m 100 m |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 10 <-- 10 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA.. rike osnovane su još na manjim razmacima 2,5 x 2 m. Rezervne kolekcije klonova europskog i japanskog ariša raspoređene su u razmacima 4 x 3 m. U generativnom nasadu oraha razmaci su najuži 2,5 X 2,5 m, radi eventualnih proreda. Klonski nasad kasnog oraha, smješten u priobalnoj depresiji potoka Reka, ima raspoređene biljke na razmacima 5 x 5 m. Razdioba vrsta s brojem klonova dana je u preglednom shematskom planu arhiva. Sastav i porijeklo klonskih kolekcija. Klonovi u arhivu potječu od plus stabala, selekcioniranih na većem broju najboljih prirodnih staništa ili pak u dobro adaptiranim kulturama koje su isto tako zbog svojih fenotipskih karakteristika bile izabrane kao sjemenske sastojine. Klonske kolekcije domaćih vrsta kao što su običan i crni bor, obuhvaćaju osim staništa u Hrvatskoj, i neka vrlo kvalitetna prirodna staništa u Bosni (Bosanski Petrovac i Jajce). Kod vrsta koje nisu prirodne u Hrvatskoj kao što je europski i japanski ariš klonske kolekcije potječu od plus stabala iz najboljih kultura Hrvatske i Slovenije, a vajmutovog bora isključivo iz Hrvatske. Klonske kolekcije običnog oraha, raspoređene na dva mjesta u arhivu, potječu od najboljih stabala pretežno s područja Hrvatske. Brojčana zastupljenost klonova u pojedinih vrsta, neposredna je posljedica istraživačkih programa oplemenjivanja. Oni su u vremenu osnivanja arhiva više favorizirali brzorastuće vrste (ariš, vajmutov bor i zelenu duglaziju koja nije u arhivu) pred domaćim vrstama kao što je npr. smreka, pa i običan bor, koje su zbog toga ostale slabije zastupljene. Klonovi u arhivu zastupljeni su u pravilu sa po pet članova-rameta, a njihove nevelike razlike u starosti proizlaze iz kontinuiteta progama vegetativnog razmnožavanja. Višak klonskog materijala bio je nakon osnivanja sjemenskih plantaža deponiran u živi arhiv. Klonske zbirke pojedinih vrsta dane su u detaljnim nacrtima prema njihovom redosljedu u arhivu, a njihove su glavne karakteristike slijedeće: Vajmutov bor (Pinus strobus L.). Zbirka sadrži 40 klonova dobivenih od plus stabala izabranih u naj Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 boljim kulturama ove vrste u Hrvatskoj. U zbirci je zastupljeno 8 lokaliteta od kojih je većina u Hrvatskom Zagorju. Broj klonova po lokalitetima je slijedeći: Lokalitet - gosp. jedinica Bučice - Pregrada Dubrava - Stubičko Pogorje Bela - Željeznica Zelendvor Trakošćan Brdo - Klana, Dletvo Begovica - Južni Psunj, N. Gradiška Strmac - Južni Psunj, N. Gradiška Broj klonova Nadm. visina 4 4 3 klona 180 m ?) 250 m 3 300 m 71 10 100 m 71 8 250 m 71 5 600 m 71 6 380 m 17 1 350 m 11 U zbirku je posađeno ukupno 400 biljaka (Fotografija 1 i Plan 1). SI. 1. Zbirka klonova vajmutovog bora (Pinus strobus L.) Fig. 1. Clonal collection of eastern white pine fPinus strobus L.). Photo: F. Mrva. KLONSKI NACRT VAJMUTOVOG BORA (Pinus strobus L.) - CLONE LAY-OUT 40 klonova, 200 biljaka 40 clones, 200 plants Plan 1 V-37 V - 36 - 5 b 5b V - 98 - 5 b V - 38 - 5 b V-4"/ ?-5b V - 46 - 5 b V-48-5b V - 49 - 5 b V - 59 - 5 b V - 58 - 5 b V - 277 - 5 b V-278 - 5 b V - 35 - 5 b V - 34 - 5 b V - 33 - 5 b V - 32 - 5 b V-3 " -5 b V - 97 - 5 b V - 39 - 5 b V - 40 - 5 b V-41 5 b V - 45 - 5 b V - 99 - 5 b V - 44 - 5 b V - 43 - 5 b V-42 !-5 b V - 50 -5 b V - 51 - 5 b V - 52 - 5 b V - 53 -5 b V-5 4 V - 57 - 5 b V - 56 - 5 b V - 55 - 5 b V - 299 - 5 b 5 b V-279 - 5 b V - 280- 5 b V-281-5 b V - 282 - 5 b V-2 8 3-5 b Sadnja: jesen 1970. godine. Dosadnja 1975. godine. Razmak: 6 x 4, 5 biljaka u plohici b = biljka |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 9 <-- 9 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... vanjem. Reakcija tla je u oba profila slabo alkalna (7,6-8,1 u H20 i 6,9-7,4 u KC1) s nešto varijabilnijim vrijednostima u profilu na prijelaznoj kosini. Opskrbljenost NPK hranivima u oba profila zadovoljava s nešto povoljnijim vrijednostima u profilu na prijelaznoj kosini. Pedološke analize izrađene su u laboratoriju Odjela za ekologiju Šumarskog instituta Jastrebarsko, Temperature zraka, oborine, relativna vlažnost zraka u i Air temperatures, precipitation, relative air humidity in Jastrebarsko Mjesec Mounth I II III IV V Temp, zraka °CAir temp. sred. max. min. -0,9 19,0 -23,5 1,5 21,0 -20,5 5,5 25,0 -18,0 9,9 29,0 -4,5 14,8 31,0 -2,0 Oborine m/m Precipitation 55,6 54,5 68,2 74,6 80,0 Rel. vlaga zraka % Relative air humidity 88,3 84,2 78,8 74,6 75,4 Vrijednosti u tablici svrstavaju klimu ovog kraja u kontinentalnu. Prema Koppenovoj klasifikaciji to je topla kišna klima oznake »Cfwbx«, karakteristična za područje sjeverozapadne Hrvatke. Ljeta su topla, nerijetko vruća, zime uglavnom blage s kraćim razdobljima jačih zahlađenja i relativno malo snijega. Gotovo redovita je pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazova. Prosječne vrijednosti oborina pokazuju njihov raspored kroz sve mjesece u godini s maksimumom u mjesecu lipnju i ne mnogo manjim maksimumom u kolovozu. Najsuši dio godine su zimski mjeseci, iako je u zadnjem desetljeću sve češća pojava duljih ljetnih sušnih razdoblja. Površina pod arhivom leži na najnižoj terasi ukupne površine institutskog posjeda i njezin je najhladniji dio. Redovita pojava magle u kasnim proljetnim i ranim jesenskim mjesecima koja se nerijetko proteže i do polovice plohe arhiva daje tom dijelu obilježje tipičnog mrazišta. Zbog toga su na tom dijelu locirani pokusi i arhiv kasnog oraha, kojih je glavna zadaća ispitivanje otpornosti na nisku temperaturu i mrazove. Plan živog arhiva. Cijela površina arhiva podijeljena je u dva polja nejednake veličine odnosno dvije makro-plohe podijeljene središnjim putem u pravcu glavnog nagiba terena od sjevera prema jugu. Okomito na taj put prostiru se sa jedne i druge strane plohe pojedinih vrsta. Izbor ploha za klonske kolekcije pojedinih vrsta učinjen je prema pedološkim i mikroklimatskim značajkama lokacije respektirajući što je više moguće ekološke zahtjeve vrsta. Meliorativne popravke terena baulacijom, okomito na smjer pada zemljišta, doprinijele su poboljšanju fizikalnih svojstava tla naročito vodozračnog režima. Redosljed vrsta u arhivu započinje na pseudoglejnoj terasi slabokisele reakcije tla s klonskim kolekcijama Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 a interpretaciju rezultata izradio je dr. se. Branimir Mayer. Glavne klimatske značajke. Prema podacima meteorološke postaje I reda u Jastrebarskom, postavljene unutar užeg okoliša Instituta, glavne značajke klime za razdoblje od 26 godina prikazane su u sljedećoj tablici: azdoblju od 1965—1990. godine 1965-1990. period 26 god. (year) VI VII VIII IX X XI XII God. (year) 17,933,53,5 19,7 36,8 6,0 18,8 34,5 3,0 15,2 33,5 -2,0 10,0 29,5 -5,6 4,5 22,2 -14,5 0,6 22,5 -22,6 9,8 36,8 -23,5 97,5 82,7 95,3 93,4 72,0 90,8 66,0 930,6 76,9 76,2 79,6 83,3 84,1 87,7 89,7 81,6 vajmutovog bora (P. strobus L.). Na to se nastavlja ploha običnog bora (P. sylvestris L.). U donjem dijelu koji prelazi u aluvijalno-koluvijalno tlo slabo alkalne reakcije locirane su kolekcije crnog bora (Pinus nigra Arnold), a na priobalnoj terasi potoka Reka s većom vlagom zraka kolekcije europskog ariša (Larix decidua Mili.) i japanskog ariša {Larix leptolepis /Sieb. et Zucc./ Gordon). Jednu malu iznimku čini ploha s klonskom kolekcijom običnog oraha (Juglans regia L.), koja je naknadno interpolirana na slobodnoj površini kraj plohe crnog bora. Plohe glavnih vrsta četinjača dovoljno su velike, te omogućavaju proširenje arhiva novim kolekcijama. Na drugoj manjoj makro-plohi koja se prostire istočno od središnjeg puta arhiva smještene su kolekcije Pančićeve omorike (Picea omorika /Pančić/ Purkyne) i obične smreke (Picea abies L. Karst.). Na njih se nastavljaju dvije manje klonske sjemenske plantaže od kojih je jedna od srebrne smreke (Picea pungens Engelm.), a druga od Pančićeve omorike. Neposredno iza njih smještene su rezervne kolekcije klonova europskog i japanskog ariša na koje se nastavlja generativni nasad potomstava polusrodnika običnog oraha. Ploha u tom dijelu postepeno prelazi u aluvijalno-koluvijalni tip tla. U priobalnom dijelu terase kojeg karakterizira izrazita depresija, smještena je manja kolekcija klonova pretežno kasnog oraha, radi ispitivanja otpornosti na mrazeve. Razmaci između redova kao i između biljaka bili su prilagođeni potrebama vrsta, što je bilo respektirano već kod same izvedbe slogova (baula). Za klonove svih triju vrsta borova, te za europski i japanski ariš, razmak između redova je 6 m, a između biljaka 4 m. Klonske kolekcije Pančićeve omorike i obične smreke posađene u razmacima redova od 4 m, a biljaka 3 m. Sjemenske plantaže srebrne smreke i Pančićeve omo |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 8 <-- 8 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVHI (1994), 203-220 - Klonski testovi sastavljeni su od većeg broja klonova, prvenstveno razmnoženih iz reznica izabranih genotipova ili njihovih križanaca, koji se isto sade po statističkim shemama na nekoliko lokaliteta. Jednako tako kao i testovi potomstva imaju važnu ulogu u očuvanju najkvalitetnijeg genofonda u kojem se zbog favoriziranja jakog kriterija selekcije gubi isto tako jedan dio prirodne raznolikosti populacija. ŽIVI ARHIV ŠUMARSKOG INSTITUTA U JASTREBARSKOM LIVING ARCHIVE OF FOREST RESEARCH INSTITUTE IN JASTREBARSKO Ideja za podizanje arhiva s klonskim materijalom javlja se u okviru prvog istraživačkog programa 1961 — 1965: »Oplemenjivanje i selekcija šumskog drveća četinjača«. Ovaj istraživački program predstavlja početak organiziranih istraživanja na oplemenjivanju šumskog drveća ne samo u Hrvatskoj, već i na području cijele bivše Jugoslavije. Program obuhvaća rad na selekciji plus stabala, vegetativnom razmnožavanju, osnivanju sjemenskih plantaža, hibridizacijama, živom arhivu i citološkim istraživanjima. Na ovom medurepubličkom programu uspješno surađuju svi šumarski instituti tadašnjih republika. Odsjek za genetiku i selekciju prijašnjeg Zavoda za kulturu četinjača u Jastrebarskom (sada Šumarski institut), kao nositelj i koordinator istraživanja potiče i razvija ideju o osnivanju središnjeg arhiva četinjača na području Instituta u Jastrebarskom. Prema toj zamisli bilo je predviđeno da istraživači-suradnici iz drugih instituta šalju selekcionirani klonski materijal u arhiv. Ali, to se na žalost nije ostvarilo. Prve sadnje u arhivu s vlastitim klonskim materijalom plus stabala obavljaju se nedaleko od Instituta, u blizini sela Hrastje na lokalitetu Gović. Parcela veličine 1 ha izabrana je na šumskoj površini (sječina). U arhiv je posađeno 10 klonova japanskog ariša (0,5 ha), koji se održao do danas i 27 klonova zelene duglazije koja se nije održala. Ova lokacija pokazala se nepodesnom radi male površine i teškoća u održavanju i ubrzo je napuštena. Novi poticaj za osnivanje živog arhiva dan je u istraživačkim programima koji se financiraju iz sredstava Republike Hrvatske, poglavito iz Fonda Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske. Taj fond od 1964. godine financira temu: »Oplemenjivanje i selekcija brzorastućih četinjača u Hrvatskoj«, koja omogućava da se rad na individualnoj selekciji, vegetativnom razmnožavanju i sjemenskim plantažama nastavi, što stvara mogućnost i za nastavak rada na živom arhivu. U razdoblju od 1968-1970. godine, isti fond kroz financiranje zadatka: »Osnivanje živog arhiva četinjača«, omogućuje da se ideja živog arhiva počinje ostvarivati. Izbor nove lokacije i priprema zemljišta. Nova lokacija za arhiv izabrana je na poljoprivrednom zemljištu u sklopu objekata Instituta. Na sjevernoj strani ona graniči sa šumskim rasadnikom Instituta, dok je u južnom dijelu omeđena potokom Reka. Prirodni reljef zemljišta je ravničast u većem dijelu, s blagim prirodnim padom od sjevera prema jugu (cea 5 m visinske razlike ili 1,4% na najduljoj strani). Oblik parcele je nepravilni trapez. Parcela je geodetski izmjerena, a njezina površina iznosi 7,435 ha. Zemljište je bilo na većem dijelu površine isplanirano teškim strojevima, a potom uzdignuto naoravanjem tla u slogove (baulacija) da se izbjegne, zbog teškog tla, negativni utjecaj padavinskih voda. Jarci između slogova bili su povezani na nešto dublje jarke na kraju slogova, koji su prirodnim padom odvodili suvišnu vodu iz ploha. Pedološke značajke tla. Zemljišni posjed Instituta na kojem su smještene zgrade i svi drugi istraživačkogospodarski objekti zajedno s rasadnikom i živim arhivom zauzima površinu od 23 ha. U najvećem dijelu te površine razvijen je antropogenizirani pseudoglej zaravni s pretežno srednje dubokim, teško propusnim Bg horizontom na 40—50 cm i dublje. Lokacija za arhiv nalazi se u završnom - topografski najnižem dijelu pleistocenske terase u doticaju s aluvijalnim nanosima iz potoka Reka. Prilikom osnivanja sjemenskih plantaža Pančićeve omorike i srebrne smreke 1983/84. godine, objavljeni su u najgornjem — sjevernom dijelu arhiva hidromeliorativni zahvati; duboko oranje na slogove, kopanje međuslogovnih jaraka do 50 cm dubine i ručno formiranje slogova. Na pedološkom profilu koji je u tom melioriranom dijelu iskopan, analizirane fizikalne i kemijske osobine tla pokazuju popravke vodozračnog režima u odnosu na kontrolni profil koji je bio iskopan na samo uzoranom dijelu izvan plohe. Reakcija tla je bila u oba profila slabo kisela: — na melioriranom dijelu pH u HzO se kreće prema dubini od 0-100 cm od 6,7—7,2, a u KC1 je od 6,3-6,4, — na samo uzoranom dijelu izvan plohe, pH u H20 je od 6,5-6,9, a u KC1 je od 6,1-6,3. Opskrbljenost NPK hranivima u površinskom horizontu je u oba profila dobra, a u dubljem srednja. U dijelu parcele arhiva koja se proteže uz potok Reka namijenjenom za podizanje prvog klonskog nasada običnog oraha, iskopana su 1979. godine 2 pedološka profila; na prvoj priobalnoj terasi potoka Reka širine dvadesetak metara iskopan je jedan profil, a na prelaznoj kosini prema povišenoj terasi drugi. Pedološkim analizama uzoraka utvrđeno je da oba profila pripadaju rangu varijeteta: aluvijalno-koluvijalno oglejeno karbonatno tlo, čija je geneza i dinamika vezana uz fluvijalno djelovanje potoka Reka. Na istraživanoj površini potočni nanosi su već smireni i obuhvaćeni procesima gleizacije. U priobalnom profilu prevladava pjeskovita glinasta tekstura, a na prelaznoj kosini ilovasta tekstura s izraženijim ogleja |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 6 <-- 6 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 PRIRODNI I UMJETNI RESURSI U OČUVANJU GENOFONDA (GLAVNE KARAKTERISTIKE) NATURAL AND ARTIFICIAL RESOURCES IN GENE POOL CONSERVATION Gensko bogatstvo prirodnih šuma može se očuvati na više načina u: — prirodnim šumskim rezervatima, — sjemenskim sastojinama, — sjemenskim generativnim nasadima, iz kojih će se razviti buduće sjemenske sastojine, i u — nasadima posebne namjene. Prirodni šumski rezervati obuhvaćaju veće komplekse izabranih dijelova šuma pa čak i cijela područja s prirodnim ljepotama, kao što su nacionalni parkovi u kojima su dobro očuvane u svoj svojoj raznolikosti ne samo pojedine vrste, već i cijele biljne zajednice. U njima drveće živi prirodnim životom doživljavajući fiziološku starost. Rezervati su izuzeti iz redovitog režima gospodarenja, a poduzimaju se samo one minimalne zaštitne mjere kojima se podupire prirodna stabilnost populacije. U rezervatima je očuvan genofond u najpotpunijoj varijabilnosti jer se ne provode mjere negativne selekcije. Oni pružaju veliku mogućnost za svestrana znanstvena istraživanja, nastavno-pedagoški rad, a isto tako zadovoljavaju turističko rekreacijske potrebe društva. Neki od tih rezervata mogu služiti i potrebama šumskog sjemenarstva, a jedan od primjera je Nacionalni park u Kalabriji. Sjemenske sastojine su najljepši dijelovi prirodnih i umjetno osnovanih šuma (kulture) domaćih i stranih vrsta, kojima je glavna namjena proizvodnja kvalitetnog šumskog sjemena. One su polazna osnova za proučavanje genetičke varijabilnosti populacija (provenijenčni pokusi), te izbor superiornih fenotipova (plus stabala) koji se, nakon vegetativnog razmnožavanja cijepljenjem koriste za osnivanje sjemenskih plantaža. Sjemenske sastojine su isto tako objekti izvan režima redovitog gospodarenja u kojima se provode ograničene sječe, prvenstveno sanitarne kao i one koje se odnose na uklanjanje stabala slabe kvalitete. Sjemenske sastojine sadrže nakvalitetniji dio genofonda, ali se zbog izražene negativne selekcije gubi jedan dio genetičke varijabilnosti. Sjemenski generativni nasadi ili buduće sjemenske sastojine osnivaju se sa ciljem da se u njima očuva što širi genetički varijabilitet postojećih sjemenskih sastojina, a koje, bilo zbog svoje starosti i opadanja fiziološke snage, rijetkih i slabih uroda, bilo zbog ugroženosti i propadanja uslijed štetnih polutanata, ne mogu udovoljiti proizvodnji kvalitetnog sjemena. Nasadi posebne namjene su arboretumi, klonski arhivi, živi arhivi, sjemenske plantaže, pokusi provenijencija, testovi potomstava i klonski testovi. — Arboretumi su žive zbirke drveća i grmlja većinom uređene po botaničkim ili dendrološkim načelima ili pak po geografskim, s velikim brojem vrsta, rasa, varijeteta, često iz različitih država i kontinenata koji su zastupljeni u manjim ili većim grupama ili pojedinačno. Arboretske su kolekcije oblikovane u prirodnom krajoliku ili nekom drugom sistematičkom rasporedu. Veliki arboretumi kao što su Kew Gardens kraj Londona, ili Nacionalni arboretum u Les Barresu kraj Orleansa u Francuskoj, kao i mnogobrojni drugi u Europi i SAD u svojim, gotovo univerzalnim kolekcijama, čuvaju i po nekoliko tisuća predstavnika različitih vrsta, rasa i varijeteta (Jegli č 1956.). Oni imaju značajnu ulogu u očuvanju genofonda nudeći velike mogućnosti za znanstvena i praktična istraživanja širokom krugu različitih specijalista kao i za pedagoško-nastavni rad, a služe i drugim ciljevima. Neki manji arboretumi specijalizirali su se za stvaranje kolekcija u kojima se najveća pozornost posvećuje samo jednom rodu predstavljenom s velikim brojem vrsta. Takav (jedan) je Eddyjev arboretum u Placervilleu u Kaliforniji s najpotpunijom zbirkom vrsta borova njihovih varijeteta i hibrida u svijetu (Liddicoet, Righter I960.). Osnovan je u sklopu eksperimentalne postaje za oplemenjivanje šumskog drveća iz koje se kasnije razvija Institut za šumarsku genetiku. Ponešto sličan je Jenkinsov »Hemlock Arboretum« u Germantownu u okolici Philadelphije s najvećom kolekcijom vrsta iz roda Tsuga. Jednako tako mogli bi se navesti i drugi primjeri arboretuma koji u svojoj kolekcionarskoj i istraživačkoj aktivnosti više pozornosti posvećuju jednom rodu ili manjem broju rodova kao što je Magnolia Gardens u Charlestonu u Južnoj Karolini, ili pak Highland Park Arboretum u Rochesteru (New York) s možda najvećom kolekcijom topola i vrsta iz roda Syringa. Specijalnom zbirkom mnoštva tipova iz roda Ilex raspolaže arboretum eksperimentalne postaje u New Brunswichu u državi New Jerseyu. National Arboretum u Washingtonu sakupio je veliku zbirku tipova iz roda Lagerstroemia i bavi se intenzivnim radom na njihovom oplemenjivanju. U sklopu tog arboretuma su velike zbirke iz rodova Ilex i Magnolia, koje se koriste za oplemenjivanje. Zanimljiv je i Arboretum Horsholm u Danskoj koji osim svoje dendrološke aktivnosti veliku pozornost posvećuje istraživanjima iz šumarske genetike. Upravo u tom arboretumu nastavio je svoj rad na hibridizacijama između europskog i japanskog ariša Syrach Larsen, koji je jedan od glavnih utemeljitelja šumarske genetike, ne samo u Europi već i u svijetu. Genetičkim istraživanjima i oplemenjivanju šumskog drveća posvećen je Arboretum Tannenhoft kraj Hamburga, kao već i prije spomenuti Eddyjev arboretum u Placervilleu. Nije namjera ovoga rada da se podrobno opisuju sve značajke arboretuma, već da se na nekoliko primjera istaknu glavne karakteristike i razlike u njihovom sastavu, aktivnostima, te njihova uloga u očuvanju genofonda. Za većinu arboretuma, poglavito onih starijih koji sadržavaju velike kolekcije drvenastog bilja predstavljenog bilo pojedinačno bilo s manjim grupama predstavnika (vrsta, rasa i varijeteta), možemo reći da oni ne obuhvaćaju potpuno široki |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 165.62.001/2 Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA I OPLEMENJIVANJU ŠUMSKOG DRVEĆA SIGNIFICANCE OF CLONAL ARCHIVES IN GENE POOL CONSERVATION AND FOREST TREE BREEDING Franc MRVA* SAŽETAK: U ovome radu repliciraju se opće poznati pojmovi o genofondu sa šumarskog aspekta i aspekta kvantitativne genetike u uvjetima stabilnosti populacija kao i promjenama koje nastaju u populacijama zbog selekcijskih pritisaka čovjeka (globalno i lokalno zagađivanje zraka, tla i voda, hidromeliorativni zahvati i dr.). Prirodni i umjetni resursi u očuvanju genofonda prikazani su njihovim glavnim karakteristikama. Osobita pozornost posvećuje se živom arhivu u Jastrebarskom s podrobnim opisom, izvorima i nacrtima klonskih kolekcija 8 vrsta četinjača i jedne listače. Prikazan je značaj živog arhiva u očuvanju genofonda, osnivanju sjemenskih plantaža i mogućnost dobivanja selekcioniranog sjemena. Kolekcije u živom arhivu i dodatnom dislociranom dijelu, danas sadrže 301 različit klon i generativni materijal — 23 potomstva običnog oraha. Ključne riječi: genofond, klonski arhivi, četinjače, obični orah, sjemenske plantaže, selekcionirano sjeme. UVOD - INTRODUCTION Pod genofondom podrazumijevamo ukupno genskobogatstvo svih živih organizama u prirodi, nastalih upovijesnom procesu evolucije. U šumarskom smislugenofond šuma predstavlja sveukupnu raznolikost genai individua u populacijama koje su se mehanizmimaselekcije, mutacije i izolacije izdiferencirale u posebnevrste, podvrste, rase, varijetete i dr. Sa stanovišta populacije to je konačni broj gena, odnosno njihovihfrekvencija, koje pripadnici populacije slučajnomoplodnjom međusobno izmjenjuju, prenoseći ih gametama u sljedeće generacije (Falcone r 1967.) U velikim populacijama gdje svaka individua imapodjednaku šansu dati ili primiti gene od drugih individua putem slučajne oplodnje (random mating) frekvencije gena i genotipova su konstantne iz generacijeu generaciju. Ova se ravnoteža može promijeniti procesima mutacije, migracije i selekcije. Iz šumarskogaspekta najvažnije je očuvanje gospodarski najvrijednijeg genofonda šuma radi njegove reprodukcije u sije * Dr. Franc Mrva, Šumarski institut Jastrebarsko. dećim generacijama. U populacijama šumskog drveća u našem vremenu, promjene genofonda najčešće su izazvane selekcijskim pritiscima ljudske populacije, Promjene u globalnoj klimi uzrokovane općim zagađivanjem atmosfere (učinak staklenika) kao i one izazvane lokalnim zagađivanjem zraka, tla i voda, snažan su selekcijski pritisak na genofond šuma. Jednako tako genofond remete u njegovoj ravnoteži veliki hidromeliorativni i drugi zahvati kao što su regulacije rijeka i vodotoka, iskopavanje kanala, izgradnja hidrocentrala, cestogradnje, urbanizacija i dr. Recentni procesi sušenja i propadanja šuma i to onih najvrednijih, alarmantna ugroženost pojedinih vrsta kojima prijeti gotovo istrjebljenje, očigledan su dokaz značajnog gubitka genofonda (Prpi ć 1989.). To je ujedno i poziv šumarskim stručnjacima i znanstvenicima da u najrazličitijim oblicima svog djelovanja, zaštite postojeći genofond stvarajući nove populacije, relevantne za njegovu reprodukciju i očuvanje. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 19 <-- 19 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA.. Šumarski list br. 7-8, CXVI1I (1994), 203-220 1. Pinus strobus: 2. Pinus sylvestris: 3. Pinus nigra: 4. Larix decidual 5. Larix leptolepis: 6. Picea omorika: 1. Picea abies: 8. Picea pun gens: 9. Juglans regia: Ukupno: 40 klonova -200 biljaka 34 ? ? -143 „ 63 > i -228 ,, 59 > 7 -279 „ 12 > 1 -275 „ 19 <> -287 „ 13 25 )> > i -63-297 ,, ,, 22 > > -75 „ 287 klonova 1.847 biljaka /. regia (gener.): 23 potomstva —399 genotipova (2 nasada). U dodatnom dislociranom dijelu arhiva je 14 klonova sudetskog ariša s 23 biljke, od čega su 3 klona već zastupljena u živom arhivu, i 4 klona japanskog ariša sa 6 biljaka. U poglavlju Plan živog arhiva istaknuto je da se zbirke pojedinih vrsta mogu proširiti novim klonovima na rezervirane površine arhiva. Slobodne površine (uključivši rezervnu zbirku) (uključivši biljke iz sjem. plantaže — u sjemenskoj plantaži su isti klonovi kao i u klonskom arhivu) (sjemenska plantaža) (dva klonska nasada) omogućuju da se kolekcije nekih vrsta povećaju za više od 100%. U postupku su cijepljenja i uzgoj biljaka korzičkog crnog bora, smreke, nekih novih klonova sudetskog ariša, a u bližoj perspektivi dopunit će se i kolekcija običnog bora. Na posebnoj plohi fiksirat će se i neki novi hortikulturni kultivari prvenstveno domaćih vrsta četinjača. Ovaj arhiv programiran je za četinjače, a tu svoju usmjerenost zadržat će i u perspektivi. ZNAČAJ ŽIVOG ARHIVA U OPLEMENJIVANJU I OČUVANJU GENOFONDA SIGNIFICANCE OF LIVING ARCHIVE IN TREE BREEDING AND CONSERVATION OF GENE POOL Živi arhiv u Jastrebarskom pretežno je klonski arhiv većine naših gospodarskih vrijednih četinjača. To je ujedno i jedini arhiv takve vrste četinjača, ne samo u Hrvatskoj već i na prostoru bivše Jugoslavije. U usporedbi s arhivima nekih zemalja, u kojima šumarstvo ima veći gospodarski značaj, nego kod nas, taj arhiv nije velik, ali je bogat, jer u svojim zbirkama sadrži najvrijedniji dio genofonda četinjača. U njemu su zastupljeni na osnovi fenotipske selekcije, najbolji predstavnici autoktonih i aloktonih populacija iz Hrvatske i susjednih država (Slovenija, BiH). Ako se uzme u obzir da izabrani dijelovi populacije (sjemenske sastojine) u sadašnjoj veličini ne zadovoljavaju jedan genetički objektivni kriterij individualne selekcije, to se je u tim populacijama izabralo čak i više plus stabala nego što bi to bilo dopustivo. Prema tome sve što je najbolje koncentrirano je u arhivu. Velika je važnost ovog arhiva u očuvanju genofonda jer su neke sjemenske sastojine ozbiljno ugrožene od zračnog zagađivanja i potrebno ih je posjeći u bliskoj budućnosti (Mrv a 1990.). Druge su već djelomično zahvaćene gospodarskim sječama, a jedna od njih je i pod zdravstvenom karantenom. U daljnjoj budućnosti sve te sjemenske sastojine bit će potrebno zamijeniti. To se može postići na dva načina: izlučivanjem novih u boljim dijelovima gospodarskih šuma, ukoliko takvih ima, ili pak sustavnim osnivanjem mladih rezervnih sjemenskih sastojina, što se prakticira u nekim zemljama Europe (Češka, Slovačka). Na taj način može se očuvati široka varijabilnost genofonda postojećih populacija. Razmatrajući odnos između potencijalnih mogućnosti za selekciju kvalitetnog genofonda »in situ« tj. u izabranim sjemenskim sastojinama na području Hrvatske i genofonda zastupljenog »ex situ«, tj. u klonskim arhivima u Jastrebarskom može se reći da kolekcija klonova u živom arhivu ne predstavljaju završnu fazu u osnivanju genofonda. Kod nekih vrsta kao što je obična smreka, te mogućnosti još ni izdaleka nisu iscrpljene. Od 265 ha postojećih sjemenskih sastojina selekcijom superiornih fenotipova moglo bi se izabrati još najmanje 50—70 stabala i fiksirati u arhivskim kolekcijama. Kod austrijskog crnog bora mogućnosti za selekciju su gotovo iscrpljene osim kod dalmatinskog crnog bora gdje bi se na površini od 393 ha sjemenskih sastojina moglo izabrati najmanje 50 superiornih fenotipova. U sjemenskim sastojinama običnog bora zbog male površine sjemenskih sastojina (34 ha) moglo bi se izabrati ponajviše još 20 plus stabala. Za vrste koje nisu autoktone u Hrvatskoj kao europski ariš i vajmutov bor mogućnosti za individualnu selekciju su u potpunosti iskorišćene. Proces selekcije kvalitetnog genofonda treba gledati dinamički što znači da bi se izborom novih sjemenskih sastojina zamijenile stare i fiziološki iscrpljene sastojine što bi stvorilo nove mogućnosti na individualnu selekciju i popunjavanje klonskih kolekcija u živom arhivu. Živi arhiv ima veliko značenje za oplemenjivanje šumskog drveća. Klonske zbirke omogućuju kvalitetnu i jeftinu reprodukciju klonova za nove sjemenske plan |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 18 <-- 18 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA.. Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 SHEMA ŽIVOG ARHIVA SCHEME OF LIVING ARCHIVE PINUS SYLVESTRIS - obični bor 34 klona -143 biljke ——— i JUGLANS REGIA - obični i orah 21 Won - 62 biljke PINUS NIGRA - crni bor 63 klona - 228 biljaka LARIX DECIDUA - europski ariš 59 klonova - 279 biljaka M = 1:1830 PICEA OMORIKA - omorika 19 klonova - 95 biljaka PICEA ABIES - obična smreka LARIX 13 klonova-63 biljke LEPTOLEPIS japanski ariš KLONSKE PLANTAŽE 15 klonova > 15 biljaka PICEA EA PUNGENS-OMORIKA rebma smreka omorika nova - 297 biljaka 15 klonova 192 biljke M wBSSBi JUGLANS REGIA obični orah 5 klonova -13 biljaka 5 potomstva -10 biljaka JUGLANS REGIA - obični orah 23 potomstva - 389 biljaka Pinus Strobus: 40 klonova - 200 biljaka PiriUS sylvestris: 34 klona - 143 biljke Pinus nigra: 63 klona - 228 biljaka Larix decidua: 59 klonova - 279 biljaka Larix leptolepis: 12 klonova - 275 biljaka (2 lokacije) Picea abies: 13 klonova - 63 biljke Picea omorika: 19 klonova - 287 biljaka Picea pungens: 25 klonova - 297 biljaka Junglans regia: 22 klona - 75 biljaka (2 lokacije) Junglans regia: 23 potomstva - 399 biljaka (2 lokacije) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 17 <-- 17 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSK1H ARHIV, U OČUVANJU GENOFONDA.. Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 DODATNI KLONSKI ARHIV SUDETSKOG ARIŠA ADDITIONAL CLONAL ARCHIVE OF SUDETEN LARCH U sklopu institutskog posjeda od 23 ha, izvan lokacije glavnog arhiva smještena je u vrtu Odjela za oplemenjivanje i sjemenarstvo zbirka od 14 klonova sudetskog ariša (Larix decidua, sudetica) s ukupno 23 biljke i 4 klona japanskog ariša sa 6 biljaka. Kolekcija klonova sudetskog ariša (cijepljenje 1961.) pribavljena je 1962. godine iz Mengeša u Sloveniji (Semesadike — Mengeš), koji je te klonove dobio, posredstvom tadašnjeg Jugoslavenskog centra za poljoprivredu i šumarstvo u Beogradu, iz Češke. Zbirka je presađena na sadašnje mjesto 1966. godine. Klonovi japanskog ariša dobiveni su iz Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani (dr. se. M. Brinar). U vremenu unošenja većine klonskih kolekcija u glavni arhiv, 1970—1975. godine, biljke klonova sudetskog ariša bile su prevelike za presadnju, pa je stoga ta vrijedna klonska kolekcija ostala na odijeljenoj lokaciji gdje se i sada nalazi (Fotografija 10 i Plan 10). SI. 10. Zbirka klonova sudetskog ariša (Larix decidua sud.). Fig. 10. Clonal collection of Sudeten larch (Larix decidua sudetica). Photo: F. Mrva. KLONSKI NACRT SUDETSKOG I JAPANSKOG ARIŠA ( DODATNI ARHIV U A - polju) CLONE LAY-OUT OF SUDETEN AND JAPANESE LARCH (A´ TIONAL ARCHIVE IN A - FIELD ) L. decidua sudetica: 14 klonova, 23 biljke i L. leptolepis: 4 klona 6 biljaka Plan 10 V - 202 1 b V - 206 3 b V-195 2 b V-191 2b S-61b 1 V-205 1 b V-456 1 b S-60 3 b S-47 b V-100 1 V201 V-194 2 V-190 1 V- 210 V-204 1 V-196 1 V-198 V-192 V-203 V-202 1 b 1b b b 1 b b b 1 b 4b 3b b Sadnja. 8.11. 1966. godine. Razmak: 4,5 x 3,5 m b = biljka SADAŠNJE STANJE I PERSPEKTIVA ŽIVOG ARHIVA PRESENT CONDITION AND PERSPECTIVE OF LIVING ARCHIVE Klonske kolekcije pojedinih vrsta u arhivu su od Manji broj biljaka bio je oštećen i osušio se kod vremena osnivanja arhiva do danas u velikoj mjeri održavanja arhiva posebice pri košnji trave, a isto tako dobro očuvane, zahvaljujući prethodnim hidromeliora-manji su gubici nastali i zbog iskopavanja trase za tivnim zahvatima i dobrom mikrolociranju vrsta na kanalizacijski kolektor iz susjednog naselja. makroplohama. Pojedinačna sušenja pojavila su se u nekim klonskim parcelama bilo zbog mjestimično slaU živom arhivu je uključivši obje sjemenske planbije oblikovanih slogova (baula) tj. u mikrodepresija-taže 8 vrsta četinjača s 265 klonova i jedna vrsta listača ma, bilo zbog nekih bioloških razloga kao što je rana s 22 klona, te 23 generativna potomstva (polusrodniili kasna inkompatibilnost cjepova u nekih vrsta. ka). Struktura po vrstama je slijedeća: |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 16 <-- 16 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 KLONSKI NACRT OBIČNOG ORAHA (Juglans regia L.) - CLON LAY-OUT 21 klon, 62 biljke 21 clones, 62 plants Plan 8 Š - Šeinovo: 9 biljaka D - Drenovo: 6 biljaka D Š D Š D 519 521 Š D Š D Š D Š D Š D Š D Š D Š D Š J - 522 -1 b J - 523 -1 b J -524 J - 525 - 4 b J-526 J-519 J -511 -3b J-512-4b J-513-4b J-514-5b 518 520 J - 522 - 3 b J-214-3b J - 302 - 2 b 304 J-416-2b 420 449 J - 506-2b J - 509 - 4 b J-511 -3 b Sadnja: 1986. godine. Razmak: 6 x 5 m b = biljka Generativni nasad običnog oraha (Juglans regia L.). U ovom su nasadu 23 potomstva polusrodnika (half sib progeny) s ukupno 389 genotipova. Gotovo polovica od ovog broja biljaka pripada kasno tjerajućem orahu -5 potomstava. Glavna je svrha ovog pokusa identifikacija željenih genotipova kasnog oraha otpornih na niske temperature i mrazeve, i s dobrom produkcijom kvalitetnih plodova. Sva potomstva potječu od selekcioniranih roditeljskih stabala u Hrvatskoj (Fotografija 9 i Plan 9). SI. 9. Generativna zbirka običnog oraha (Juglans regia L.). Fig. 9. Generative collection of Persian walnut (Juglans regia L.J. Photo: F. Mrva. GENERATIVNA KOLEKCIJA OBIČNOG ORAHA (Juglans regia L.) GENERATIVE COLLECTION OF PERSIAN WALNUT 23 potomstva, 389 biljaka: 23 progenies, 389 plants Plan 9 [s -1 -1 b S-2-2b |S-3 -2b S-4-3b |S-5-1b |s-6-2b S-9-6b I S- 11 -16b S-9-16b S - 11 -15b |S-9-2b S-10-3b S-11 -10b I S-11 -14b I S-11 -14b S-11 -14b I S-11 -13b |S - 12 - 1 b S-11 12b S-13-2b S-3-4b |s -15 1 b S-16 3b S-17- 6b I S-13-4b S-18-9b S-18-8b S-2-5b I S-18-2b | S - 20 -11 b S-2-6b S-11 -7b S-20-12 b S-11 -5b S-16-7b I S - 22 -11 b S-16-5b S-19-6b I S-22-10 b S-19-10b S - 25 - 9 b S-19-8b | S - 20 - 1 b S - 25 - 8 b S - 20 - 5 b S - 22 - 4 b I S - 25 - 8 b S - 22 - 4 b S-23 -4b S - 25 - 8 b | S - 23 -1 b S - 24 - 7 b S - 25 - 5 b | S-24-2b S - 24 - 6 b I | S-24-2b | S-23 -1 b S-21 -3 b S - 24 - 4 b S-25 -3b S-21 -5b S-19-1 b | S - 25 -1 bS - 19-1 b S-11 -3b S-2 1 b S-2-1 b ČERVENI-2b Sadnja: proljeće i jesen 1984. godine. Razmak sadnje: 3 x 7 m b = biljka |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 15 <-- 15 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 MMHMi wamam SI. 7. Sjemenske plantaže bodljikave, srebrne smreke (Picea pun- gens Engelm.) — s lijeva i Pančićeve omorike (Picea omorika/ Pančić/Purkyne) — s desna. Fig. 7. Seed orchards of Colorado spruce (Picea pungens Engelm.) — left and Pančić spruce (Picea omorika/´Pančići´Purkyne) — right. Photo: F. Mrva. SJEMENSKE PLANTAŽE PANCICEVE I SREBRNE ( BODLJIKAVE ) SMREKE SEED ORCHARDS OF PANČIĆ SPRUCE AND COLORADO SPRUCE Picea pungens 7 4 1 8 5 2 9 6 3 Picea pungens: Broj klonova (No. of clones):25 Broj biljaka (No. of plants):272 Broj blok-ponvljanja: 9 (No. of block-replications) Razmak sadnje (space of plant.):2,5x2 m Godine sadnje (year of plant.):1983/1984. Običan orah (Junglans regia L.). Jedna nešto veća klonska kolekcija obuhvaća 21 klon sa 62 biljke. 20 klonova potječe iz Hrvatske, a dva su klona strana, bugarske selekcije. Kolekcija biljke locirana je na prvoj, većoj makroplohi kraj klonske kolekcije crnog bora. Drugi manji klonski nasad lociran je na izrazitom mrazištu u depresiji na priobalnoj terasi potoka Reka. U tom je nasadu 5 klonova pretežno kasnog oraha iz Hrvatske s 13 biljaka (4 klona su već zastupljena u prijašnjem nasadu). U sklopu ovog nasada je 5 potomstava kasnog oraha s 10 biljaka. Klonske i generativne kolekcije u ovom nasadu potječu od roditeljskih stabala selekcioniranih na području Hrvatske. Svrha ovih nasada je proučavanje otpornosti genotipova u uvjetima mrazišta i eventualne selekcije genotipova (sorti) otpornih na niske temperature i mrazeve, te kvalitetu i obilnost plodonošenja (Fotografija 8 i Plan 8). Plan 7 Picea omorika 10 7 6 1 11 8 5 2 12 9 4 3 Picea omorika: Broj klonova (No. of clones):15 Broj biljaka (No. of plants):192 Broj blok-ponvljanja: 12 (No. of block-replications) Razmak sadnje (space of plant.):2,5x2 m Godine sadnje (year of plant.):1983/1984. SI. 8. Zbirka klonova običnog oraha (Juglans regia L.). Fig. 8. Clonal collection of Persian walnut (Juglans regia L.). F. Mrva. Photo: 213 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 14 <-- 14 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 KLONSKI NACRT JAPANSKOG ARIŠA ( Larix leptolepis | Sieb. et Zucc.| Gordon) CLONE LAY-OUT 12 klonova, 60 biljaka 12 clones, 60 plants Plan 5b Sadnja: proljeće 1971. Razmak sadnje: 6x 4 b = biljka Pančićeva omorika (Picea omorika /Pančić/ Purkyne). Ova je vrsta zastupljena s 19 klonova. 14 klonova potječe od plus stabala s jednog od najvećih prirodnih nalazišta te vrste u BiH (Veliki Stolac iznad Višegrada), a pet klonova je selekcionirano u parku Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Klonska zbirka Pančićeve omorike osnovana je u okviru istraživanja na Američkom projektu koji se je uz ostalo bavio i hibridizacijama ove vrste s američkim vrstama smreka (Fotografija 6 i Plan 6). Obična smreka (Picea abies /L./Karst./). Ova je naša domaća vrsta zastupljena samo s 13 klonova. Pet klonova potječe od plus stabala iz Gorskog Kotara (lokaliteti: Kender i Gerovska Rebar), 4 klona su iz SI. 6. Zbirka klonova obične smreke (Picea abies/L./Karst.) -5 Trakošćana (Križišje), a preostala 4 klona pripadaju lijeva i Pančićeve omorike (Picea omorika/PančićlPurkyne) - s desna. boljim stablima (nisu plus stabla) iz parka u Jastrebar- Fig. 6. Clonal collection of Norway spruce (Picea abies/L.IKarst.) skom namijenjenim za pokuse cijepljenja. U zbirci je - left and Pančić spruce (Picea omorika/ Pančićl Purkyne) ukupno 63 kom. biljaka (Fotografija 6 i Plan 6). right. Photo: F. Mrva. KLONSKI NACRT PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika |Pančić|Purkyne) I OBIČNE SMREKE (Picea abies |L| Karst.) - CLONE LAY-OUT Picea omorlka:19 klonova, 95 biljaka; Picea abies: 13 klonova, 63 biljke Plan 6 H-24 - 5 b H-25 - 5 b H-26 - 5 b H-27 - 5 b H-28 - 5 b V-346 - 5 b V-349 - 5 b V-350 -5 b V-351 V-359 - 5 b V-358 - 5b V-357 - 5b V-356 - 5b V-355 -5 b V-354 - 5b V-353 - 5 b V-352 - 5 b 5b V- 360 - 5 b V- 361 - 5 b H-43 H-42 V- 201 - 5 b V - 202 5 b V - 203 5 b V-204- 5b V-365 V - 364 - 5 b V- 363 - 5 b V-362 - 5 b V- 275 - 5 b V - 274 - 5 b V - 273 - 5 b V - 272 - 5 b V - 271 -5b 5b Sadnja : 1975, godine. Razmak: 4 x 3 m, 5 biljaka u plohlcl b - biljka Klonske sjemenske plantaže. Na plohama klonova i 192 biljke i druga od srebrne (bodljikave) živog arhiva osnovane su 1983. i 1984. godine, prvensmreke (Picea pungens Engelm.) s 25 klonova i 272 stveno za hortikulturne potrebe dviju manjih sjemencijepljene biljke. Obje su plantaže namijenjene za proiskih plantaže i to jedna od Pančićeve omorike s 15 zvodnju selekcionog sjemena (Fotografija 7 i Plan 7). |