DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Skoplje tj. vezu s Grčkom; s Kosova
predviđen je i pravac za Niš i na prugu
u pravcu Istanbula. Tako bi sadašnja
pruga bila sabirna i povezivala Istok sa
zapadom Europe. To povezivanje bilo
bi ostvareno gradnjom željezničke
pruge iz Zenice preko Travnika do Banja
Luke odakle je već postojala pruga
do Sunje. Dakako da bi te pruge bile
normalnog kolosjeka pa su stoga i svi
objekti (donji stroj, mostovi, tuneli) na
pruzi Sarajevo—Višegrad i Uvac građeni
za normalni kolosjek.


Hlavinka (str. 46) naglašava »ogromnu
važnost, koja bi takav spoj
imao za Hrvatsku i za njen glavni grad
Zagreb, koji bi postao ne samo kulturnim
nego i ekonomskim središtem
slavenskog juga, a za zemlje zapadne
Europe bila vrata u orijent i njegova
središta Solun i Carigrad« (spacionirano
Hlavinka).


U ovom predavanju Hlavinka je razmatrao
i mogućnosti povezivanja Balkana
i istočnog prekodunavlja s Jadranskim
morem s alternativnim izlascima
u Baru i Allassiju u Albaniji. Kako je
u predavanju naveo, da je proputovao
sjeverne krajeve Albanije i o tome održao
predavanje u Tehničkom klubu u
Sarajevu, koje i objavljeno u Izvješću
tog kluba za 1904. i 1905. godinu, može
se zaključiti, da je na putovanje i istraživanje
bio upućen od nadležnih vlasti
i kao priznat stručnjak i osoba kojemu
se mogla povjeriti tako delikatna zadaća.


3. U Šumarskom listu, 1906, godine,
objavljen je članak Reambulacija međa
na osnovu katastralnih mapa. Ujedno
bilježimo da je Hlavinka bio član Hrvatsko-
slavonskog šumarskog društva
od 1902. do 1916. godine.
4. Posljednji članak u Hrvatskoj Hlavinke
je 1925. godine objavljen u zagrebačkom
dnevniku Jutarnji list br. 4885.
pod naslovom »Iz Nehaj-grada« tj.
iz Senja. U njemu upozorava na ljepote
Senjske drage, a za »odsječak ceste od
Vratnika do Senja« kaže »da spada
među najumnija inžinjerska djela prošlog
stoljeća«, koju je konačno oblikovao
major Knežić.8 Nedvojbeno ga je
na pisanje ovog članka potakao i rezultat
njegovog rada na uređenju bujica u
Senjskoj dragi o čemu svjedoči i tekst:
»Prije 35 godina, kada sam radio na
uređenju Senjske drage u svrhu pošumljavanja
krša i osiguranja grada od poplava,
bijaše u dragi većinom goli krš.


8 O J. K. Knežiću vidi Vice Ivančević:
Josip Kaetan Knežić. Šumarski list CV
(1981), str. 163.


Danas je predjel Senjske drage pokriven
lijepom šumom sa bujnom vegetacijom
i puno izvora, jer je tlo ovdašnje
vulkanskog porijekla, za skupljanje
podzemnih voda vrlo prikladno . . . Pošumljeni
predjel Senjske drage je danas
prirodnim biserom i zahvalna atrakcija
svakog turista i svakog prijatelja prirodnih
ljepota.«


Projekt željezničke pruge Senj — Otočac


— Plitvička jezera
— Bihać
Taj projekt opisan je u publikaciji,
»Željezničke veze pristaništa Kvarnera
s osobitim obzirom na željeznicu Senj


— Otočac — Plitvička jezera — Bihać«,
koju je »uz suradnju željezničkog odbora
napisao Prof. Ing. V. HLAVINKA
«, a izašla je 1927. godine u »nakladi
grada Senja«. Odgovor na pitanje,
kako to Hlavinka dvadesetih godina
izrađuje idejni projekt za navedenu
prugu nalazimo u činjenici da je
bio oženjen Senjankom iz obitelji Mladineo.
U Predgovoru prof. V. Rivoschi,
tajnik željezničkog odbora, piše, da se
»po prvi put javlja ideja o spoju zaleđa
s Jadranskim morem, Siska sa Senjom,
već god. 1829., kada je major Kajetan
vitez Kneži ć potaknuo, da se uspostavi
konjska željeznica kroz Krajinu
od Siska do Senja.« Knežić je
izradio »potpunu građevnu osnovu«, ali
gradnja se ne ostvaruje nadolaskom
burne 1848. godine. Jednako tako propala
je i ideja povezivanja Senja od Sv.
Jakov na pruzi Zagreb — Rijeka. Povezivanje
sjeverozapadne Bosne sa senjskom
lukom pokrenuto je nakon okupacije
Austrije Bosne 1878. godine, a
bila je i u dokumentu o potrebama željezničkih
pruga objavljenom 1920- godine
u Beogradu. Po toj anketi dio
pruge Bihać — Senj kao peta od
ukupno 28 bila je dionica Senj — Vrhovine,
dakle povezivanjem s ličkom prugom.
Senjani nisu mirovali i VI. Ollivieri,
gradski načelnik i predsjednik Željezničkog
odbora dobio je pretkoncesiju
za trasiranje pruge, a elaborat je izradio
»prijatelj ovoga grada« ing. V. Hlavinka
« piše prof. Rivosecchi.


Iz Hlavinkina opisa trase izdvajamo
da je: »kod trase uzet obzir na to, da
se željeznicom stvori što više izlaznih
točaka za šumske ceste, (spac.
Hlavinka)., željeznice i žičare u svrhu
eksploatacije državnih i imovinskih
šuma u Senjskom Bilu, kod Melnice,
Vrzić sela i Švice, šuma u Maloj Kapeli
kod Doljana i Škara, šuma u Plješivici
kod Babinpotoka, Korenice, Petrovog
sela, Zavalja te šuma kod Priboja i Lje


skovca na Plitvičkim jezerima.« (str.


24).


Prosperitet ove željezničke pruge povisio
bi se njezinom elektrifikacijom sa
strujom iz hidroelektrana na Gacko j
kod Švice, na Crnoj Rijeci kod Ljeskovca
i na Uni kod Bihaća. Istodobno
bi se osigurala i opskrba vodom
iz željezničke vodovodne mreže okolnih
sela, a »električnom energijom iz spomenutih
hidrocentrala moglo bi se riješiti
važno poljoprivredno pitanje nata panje
livada i oranica na Gackom
polju vodom iz Gacke koja bi
se u tu svrhu umjetno dizala« (str. 13).


A što bi bilo s Plitvičkim jezerima?
Prema uzdužnom profilu pruga ne bi
išla uz jezera, jer se nalazi od 30 m,
na donjem dijelu, a preko 100 m na
gornjem iznad kota jezerskih površina.


Uzevši i ostala obrazloženja o projektiranoj
trasi može se zaključiti, da je
Hlavinka ostao vjeran svom osnovnom
obrazovanju, obrazovanju za kulturnog
inžinjera.13


PROF. ING. VINKO HLAVINKA
U BRNU


Hlavinka odlazi iz Zagreba u Brno
da na tamošnjoj Visokoj tehničkoj školi
preuzme kolegije melioracija, vodnog
gospodarstva i kanalizacije pa s tog
područja izdaje tri knjige, koje su »prva
cjelovita i sustavna tiskom izdana djela
u češkoj književnosti«, kako piše Zavadil.
9 Djeluje i kao predsjednik Odbora
za kulturno i graditeljsko inžinjerstvo
a šk. god. 1919/20. rektor je visoke
tehničke škole. Osam godina je član
gradskog zastupstva Brna posvećujući
posebnu brigu gradskom vodovodu.
Aktivan je član Narodnogospodarskog
vodogospodarskog saveza za jugozapadnu
Moravu i projektira uređaje za
sanaciju otpadnih voda tvornica Bata
u Zlinju, koža Budišovski i dr. Biran
je za člana Moravsko-šleskog saveza za
zaštitu prirode i domovine. Surađuje u
stručnim časopisima i novinama. Za
vrijeme boravka u Zagrebu bio je predsjednik
Češke besede, a u Brnu je
osnovao i bio predsjednikom Čehoslovačko-
jugoslavenske lige i brinuo se za
hrvatska sela u Južnoj Moravskoj. Za
taj rad dobio je Orden sv. Save, dakle
visoko odlikovanje.


»Bihać — Senj« naslov je članka Josipa
Balena, upravitelja Nadzorništva za pošumljivanje
Krasa u Senju, objavljenog u listu
Jugoslavenska šuma 1921. godine, br. 21.
Balen se posebno osvrće na važnost te pruge
za iskorišćivanje šuma kroz koje bi prolazila
(Kapela, Plješivica) kako je to, kasnije, naglasio
i V. Hlavinka.


9 Kao pod ´