DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Rauš, D. - Vukelić, J.: Program za gospodarenje šumama nastavnopokusnoga šumskog objekta Rab 1986-2005. * * * U hrastovim šumama uz rijeku Odru, Turopoljski lug i Kalje, prije dvadesetak godina početak je sušenja, najprije pojedinačnih stabala, a potom cijelih sastojina. Prva zabilježba u Glasniku za šumske pokuse nalazi se u br. 25 (1989)1 a druga slijedi u br. 29 (1993).2ai2b Ova pak, trideseta, knjiga Glasnika o toj problematici donosi tri navedena rada, a očekivati je i nove. Nove, s jedne strane, jer se u njima, prema navodu na 418. stranici, razmatra stanje do 1984. godine, a s druge strane stoga, što je u Turopoljskom lugu »radi daljeg praćenja propadanja, obnove i stabilnosti nizinske šume Turopoljski lug osnovano 8 trajnih pokusnih površina u kojima ćemo dalje istraživati « (str. 194). Značaj radova pokazuje podatak da drvna masa osušenih stabala tijekom 10 godina iznosi oko 400.000 m3 (str. 194). D. Diminić obavio je opsežna istraživanja mikoza na borovima u Istri, ali crtež rasporeda lokaliteta ne može zadovoljiti i orijentaciju o nadmorskoj visini istih. Doduše za one na obali dilema je samo za one kod mjesta Barbana, ali i za one kod Pazina, posebno tko ne pozna Istru, a isto tako lokacija kod mjesta Vranje te one poviše Buzeta. Nadmorska visina je jedan od ekoloških činitelja, što priznaje i sam autor navodeći, na str. 54, da se »pri podizanju kultura trebaju poduzeti preventivne mjere zaštite (te) ponajprije bi trebalo voditi računa o odabiru staništa koja zadovoljavaju optimalne uvjete za razvoj određene vrste bora«. Ako je crni bor najviše stradao na lokalitetima Kanegra, Marina i Prklog proizlazi da mu nadmorska visina i blizina mora ne odgovara. To dokazuje i primjer iz Rovinja, na dnu uvale prema bolnici, da 1 Prpić, B., 1989: Sušenje hrasta lužnjaka (Quercusrobur L.) u Hrvatskoj u svjetlu ekološke konstitucije vrste. Glasnik za Šumske pokuse, Vol, 25. 21 Mati«, S. i Skenderović, J., 1993: Studija bioekološkog i gospodarskog rješenja šume Turopoljski lug ugrožene propadanjem (uzgojna istraživanja). Ibid., Vol. 29 I. Vukelić, J. i Rauš, D., 1993: Fitocenološki aspekt sušenja šuma u Turopoljskom lugu. Ibid., Vol. 29. je crni bor »pokazao vrlo slab uspjeh ... a česta su i jača sušenja«.3 Aktualan je članak Jure Č a v 1 o v i ć a o »uređivanju šuma niskog uzgojnog oblika (panjača) na području Hrvatskog Zagorja« iako bi sadržaj bolje odgovarao »g. j . Ravna gora I i II« tj. za državne šume (I) i privatne (II). Kako pokazuje ova gospodarska osnova postoje i kompleksi privatnih šma, koji se bitno ne razlikuju od državnih, jer godišnji tečajni prirast u privatnim šumama iznosi 6,15 m3/ha a državne 6,30 m3/ha. I drugi podatak: drvna zaliha po ha utvrđena je dvostruko višom nego ona u Programu za gospodarenje privatnim šumama iz 1986. godine, odnosno na osnovu procjene. Za članak Ante Tomaševića »Meliorativni utjecaj kulture alepskog bora ...« valja naglasiti, da je to prvi koji dokumentarno utvrđuje taj utjecaj. Breza bi trebala zauzeti značajnije mjesto u našem šumskom gospodarstvu nego ga ima do sada smisao je članka Dure Rauš a i Slavka Matica »Istraživanja vegetacijskih i uzgojnih oblika obične breze (Betula pendula Roth.) na području Požege i Slatine«. Značajnija, jer je u porastu potražnja za brezovinom, te je »danas mnogi istraživači svrstavaju u drvo budućnosti (imajući) u vidu kvalitetu drvne mase za preradu, otpornost na štetne polutane u zraku, relativno mali broj prirodnih štetnika te relativno dobar prirast u prirodnim sastojinama i kulturama«. Autori procjenjuju da u Hrvatskoj za uzgajanje breze »ima oko 100.000 hektara neobraslih šumskih površina i napuštenih poljoprivrednih tala, koje treba privesti šumskoj proizvodnji«. Konkretno, rad je vezan na istraživanjima sastojina s učešćem breze na nešto preko 1000 ha u g. j . Zapadni Papuk u kojima su izdvojena dva uređajna razreda breze. Na 680 ha udio breze veći je od 20%, a na 330 ha, vjerojatno, manji od 20%. Priložene su fitocenološke snimke u acidofilnoj kitnjakovoj šumi te u šumi bukva - jela nove asocijacije -Betulo- Fagetum ass. nova. Autori su analizirali i tri srednjesastojinska stabla breze prema kojima debljinski prirast kulminira i dvostruko prije nego visinski, time da za debljinski prirast to iznosi i 7-8 godina. Kulminacija volumnog prirasta nije nastupila ni u 40-oj godini. 3 Piškorić, O., 1946: Četinjače u okolini Rovinja. Šumarski list 70 (1946), decembar, str. 215-218. Za uzgoj brezovih sadnica u članku nailazimo na rezultate autorovih istraživanja koja su vršena u različitim uvjetima. Da breza zahtijeva kisela tla kakva su i u opisanim gospodarskim jedinicama, nalazimo potvrdu i u Šumarskoj enciklopediji, ali za podatke o prirastu u novom izdanju, ili novoj enciklopediji, trebat će koristiti podatke iz ovoga rada. U »Programu za gospodarenje šumama nastavno-pokusnog šumskog objekta Rab« nalazimo podatak da je na otoku Rabu do 1984. godine podignuto ukupno 791 ha borovih kultura, od čega poslije 1945. godine 601 ha; u privatnom posjedu nalazi se 49 ha. Kako su se svojedobno podaci iskazivali po upravnim kotarevima, dio površina nalazi se i na otoku Pagu, koji je do nedavno s otokom Rabom bio jedan kotar. U NP objektu nalazi se samo 3,4 ha, što je i razumljivo, jer je to objekat nastavno-pokusni zbog crnikinih sastojina. Iz konteksta izdvajamo propis da se »na panju postupno treba smanjivati broj izbojaka« (str. 435) kao nejasan. Nejasan zbog toga jer nije rečeno u kojoj godini nakon sječe na panj treba početi smanjivati broj izbojaka. Ako se misli na (po prilici) prvih deset godina, tada je smanjivanje broja izbojaka nepotrebno, jer taj zahvat ne utječe bitno na intenzitet visinskog prirasta, kako su pokazali rezultati smanjivanja na pokusnom objektu Kaočina gaj kod Splita.4, a osobito ako se uzmu u obzir i troškovi samog zahvata.3 Rezultate iz Kaočina gaja potvrdili su i rezultati analognog rada i u Francuskoj. 6 * * * Jedno neispravljeno slovo u riječi redovno nije prepreka za razumijevanje što se htjelo reći. Međutim, gdjekada je nepremostiva prepreka razumijevanju onog što se htjelo reći. Tako u ovom broju čitatelj ne može znati da li je dotična osoba Dundek ili Dunđer (str. 157/157). Također jedino onaj koji zna za autora D. Šafara, moći će zaključiti da se citiraju njegovi članci pod prezimenom Šafer i Šafar. Oskar Piškorić 4 Piškorić, O,, 1963: Dinamika visinskog prirasta izbojaka iz panjeva česmine (Quercus ilex L.). Šumarski list 86 (1963), br. 3-4, str. -12-132. 5 Piškorić, O., Podaci o normiranju radova mjerenja i trijebljenja tanjih izbojaka u sastojini makijskog tipa. Ibid. 82 (1962), br. 5, 5-6, str. 206-207. 6 Piškorić, O., 1992: Iz Revue forestiere francaise. Ibid., 116 (1992), br. 9-10, str. 483-485. |