DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 7     <-- 7 -->        PDF

F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA...
varijabilitet prirodnih šuma. Specijalizirani arboretumi
koji svoju aktivnost usmjeravaju na genetička istraživanja
i oplemenjivanje unutar pojedinog roda ili vrste
imaju u svom sastavu veći broj predstavnika ili čak i
posebne pokuse u kojima se proučava genetička varijabilnost
populacija iz šireg područja (provenijenčani
pokusi). Dobar primjer za to je Eddyjev arboretum u
kojem je prema publikaciji iz 1960. godine, već bilo
sakupljeno 50 provenijencija žutog bora {Pinus ponderosa
Laws.), a isto tako i Arboretum Lisičine u Hrvatskoj
u čijem sklopu je velik broj raznih genetičkih
pokusa (Vidaković i dr. 1986.).


— Živi arhivi su specijalni nasadi koje oplemenjivači
šumskog drveća osnivaju u okviru istraživačkih
instituta, eksperimentalnih postaja, kako bi sebi olakšali
rad i učinili ga što dostupnijim i ekonomičnijim.
Interes je svakog istraživača da na jednom mjestu skupi
vrijedan genetički materijal iz šireg područja pa čak i
različitih država kao ishodište za vlastita istraživanja.
U živom arhivu uzgajaju se klonovi različitih vrsta iz
različitih populacija šumskog drveća dobiveni vegetativnim
razmnožavanjem superiornih fenotipova (plus
stabla), koji pretpostavljeno predstavljaju najkvalitetniji
dio genofonda. Takve klonske kolekcije mogu se
upotrijebiti za raznovrsna istraživanja i oplemenjivački
rad kao što su hibridizacije, proučavanje cvatnje i plodonošenja,
osjetljivosti na bolesti i štetnike i dr. Osim
toga živi arhivi su značajna reprodukcijska osnova za
osnivanje novih sjemenskih plantaža jer su grančice za
cijeljenje (plemke) uzete iz klonova u arhivu, mnogo
kvalitetnije nego one koje se uzimaju s izvornih plus
stabala u šumama. Oni mogu sadržavati klonirani materijal
iz hibridizacija, manje sjemenske plantaže, a
isto tako i generativni materijal od posebnog značenja.
Klonske zbirke u arhivu oblikovane su u linijskom
rasporedu klonova u kojem je svaki klon zastupljen
obično s 5-10 biljaka (rameta). Na sličan način može
se fiksirati i generativni materijal, s time da je poželjno
imati veći broj biljaka od jedne kombinacije križanja
ili od jednog roditelja ili pak od jedne rase (provenijencije),
dok se sjemenske plantaže osnivaju već po
ustaljenom slučajnom rasporedu.
- Klonski arhivi ili banke klonova su
zbirke vrlo slične živim arhivima u kojima se prvenstveno
kolekcioniraju klonovi dobiveni vegetativnim
razmnožavanjem najboljih predstavnika populacija
(plus stabla) dakle onih iz početne selekcije. U njima
se fiksira klonirani materijal iz križanja najboljih predstavnika
potomstava prve generacije za osnivanje sjemenskih
plantaža druge generacije. Klonski arhivi kao
i živi arhivi imaju isti značaj za očuvanje genofonda,
koji može biti i ponešto sužen u odnosu na matičnu
populaciju, zbog favorizirane selekcije određenog tipa
(kao što su npr. uskokrošnjati tipovi kod Pinus sylvestris
ili Picea abies). Klonski arhivi i živi arhivi su
tipične oplemenjivačke zbirke, koje svoj vlastiti razvoj
zahvaljuju napretku oplemenjivanja šumskog drveća.
U klonskim se arhivima fiksira i uzgaja materijal isklju


Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220


čivo iz vegetativnog razmnožavanja, za razliku od živih
arhiva koji sadrže i generativni materijal.


— Sjemenske plantaže su objekti za proizvodnju
genetički poboljšanog sjemena, a osnivaju se na
dva načina; klonski i generativno. Klonske sjemenske
plantaže sastoje se od kolekcije selekcioniranih klonova
(20—50), koji potječu od, cijepljenjem razmnoženih,
superiornih fenotipova jedne ili više populacija
prirodnih šuma ili kultura. Specijalne sjemenske plantaže
u kojima se favorizira jedno ili dva svojstva mogu
imati vrlo malen broj (dva i više) klonova. Generativne
sjemenske plantaže uzgojene su iz sjemena najboljih
predstavnika potomstava koja potječu od plus stabala
(potomstva polusrodnika). Oba tipa sjemenskih plantaža
osnivaju se po statističkim načelima, a glavna je
razlika da se klonalne plantaže sade gotovo u definitivnom
rasporedu, a generativne u mnogo gušćem rasporedu
koji omogućuje kasnije prorede. Sjemenske
plantaže kao i arhivi značajne su riznice najkvalitetnijeg
genofonda u kojem se zbog eventualne favorizirane
selekcije može izgubiti jedan dio genetičke raznolikosti.
— Pokusi provenijencija su pokusi u kojima
se proučava genetički varijabilitet populacija jedne
vrste iz šireg područja pa čak i različitih država sa
svrhom da se definiraju njihove razlike u adaptivnosti,
rastu, otpornosti na bolesti i štetnike, i dr., što je
osnova za izbor sjemenskih izvora u pošumljivanju pojedinih
područja. Provenijenčni pokusi postavljaju se
po statističkim načelima na više različitih lokaliteta.
Oni su dobar način za očuvanje genskog bogatstva,
prirodnih i umjetnih populacija, pogotovo ako su zastupljene
s dovoljnim brojem predstavnika izabranih
po slučajnom kriteriju. Takvi se nasadi osnivaju na
više lokaliteta, u većoj gustoći sadnje, da bi se kasnijim
proredama razmaci povećali, čime se isto tako gubi
jedan manji dio genetičke raznolikosti.
— Testovi potomstava osnivaju se sa svrhom
da se kroz njihove nasljedne karakteristike ocjenjuju
vrijednosti roditeljskih stabala. U testovima potomstava
klonalnih sjemenskih plantaža ocjenjuju se vrijednosti
selekcioniranih klonova u raznim svojstvima, na
osnovi kojih se odstranjuju nepoželjni klonovi iz sjemenske
plantaže, čime se povećava genetička dobit u
slijedećoj generaciji. Testovi potomstava mogu se osnivati
i izravno sa sjemenom od plus stabala, što je vrlo
korisna informacija prije kloniranja takvih stabala za
sjemenske plantaže. Kroz testove potomstava u sjemenskim
sastojinama može se ocijeniti velik broj sjemenskih
stabala i usmjeriti sakupljanje na ona stabla
koja daju najbolji doprinos slijedećoj generaciji. Sve
ove vrste testova značajne su za očuvanje vrlo kvalitetnog
genofonda izabranih populacija, jer se jednako
kao i pokusi provenijencije osnivaju po statističkim
načelima i na više lokaliteta. Zbog veće gustoće sadanje
i kasnijih proreda gubi se jedan manji dio genofonda.