DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 8 <-- 8 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVHI (1994), 203-220 - Klonski testovi sastavljeni su od većeg broja klonova, prvenstveno razmnoženih iz reznica izabranih genotipova ili njihovih križanaca, koji se isto sade po statističkim shemama na nekoliko lokaliteta. Jednako tako kao i testovi potomstva imaju važnu ulogu u očuvanju najkvalitetnijeg genofonda u kojem se zbog favoriziranja jakog kriterija selekcije gubi isto tako jedan dio prirodne raznolikosti populacija. ŽIVI ARHIV ŠUMARSKOG INSTITUTA U JASTREBARSKOM LIVING ARCHIVE OF FOREST RESEARCH INSTITUTE IN JASTREBARSKO Ideja za podizanje arhiva s klonskim materijalom javlja se u okviru prvog istraživačkog programa 1961 — 1965: »Oplemenjivanje i selekcija šumskog drveća četinjača«. Ovaj istraživački program predstavlja početak organiziranih istraživanja na oplemenjivanju šumskog drveća ne samo u Hrvatskoj, već i na području cijele bivše Jugoslavije. Program obuhvaća rad na selekciji plus stabala, vegetativnom razmnožavanju, osnivanju sjemenskih plantaža, hibridizacijama, živom arhivu i citološkim istraživanjima. Na ovom medurepubličkom programu uspješno surađuju svi šumarski instituti tadašnjih republika. Odsjek za genetiku i selekciju prijašnjeg Zavoda za kulturu četinjača u Jastrebarskom (sada Šumarski institut), kao nositelj i koordinator istraživanja potiče i razvija ideju o osnivanju središnjeg arhiva četinjača na području Instituta u Jastrebarskom. Prema toj zamisli bilo je predviđeno da istraživači-suradnici iz drugih instituta šalju selekcionirani klonski materijal u arhiv. Ali, to se na žalost nije ostvarilo. Prve sadnje u arhivu s vlastitim klonskim materijalom plus stabala obavljaju se nedaleko od Instituta, u blizini sela Hrastje na lokalitetu Gović. Parcela veličine 1 ha izabrana je na šumskoj površini (sječina). U arhiv je posađeno 10 klonova japanskog ariša (0,5 ha), koji se održao do danas i 27 klonova zelene duglazije koja se nije održala. Ova lokacija pokazala se nepodesnom radi male površine i teškoća u održavanju i ubrzo je napuštena. Novi poticaj za osnivanje živog arhiva dan je u istraživačkim programima koji se financiraju iz sredstava Republike Hrvatske, poglavito iz Fonda Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske. Taj fond od 1964. godine financira temu: »Oplemenjivanje i selekcija brzorastućih četinjača u Hrvatskoj«, koja omogućava da se rad na individualnoj selekciji, vegetativnom razmnožavanju i sjemenskim plantažama nastavi, što stvara mogućnost i za nastavak rada na živom arhivu. U razdoblju od 1968-1970. godine, isti fond kroz financiranje zadatka: »Osnivanje živog arhiva četinjača«, omogućuje da se ideja živog arhiva počinje ostvarivati. Izbor nove lokacije i priprema zemljišta. Nova lokacija za arhiv izabrana je na poljoprivrednom zemljištu u sklopu objekata Instituta. Na sjevernoj strani ona graniči sa šumskim rasadnikom Instituta, dok je u južnom dijelu omeđena potokom Reka. Prirodni reljef zemljišta je ravničast u većem dijelu, s blagim prirodnim padom od sjevera prema jugu (cea 5 m visinske razlike ili 1,4% na najduljoj strani). Oblik parcele je nepravilni trapez. Parcela je geodetski izmjerena, a njezina površina iznosi 7,435 ha. Zemljište je bilo na većem dijelu površine isplanirano teškim strojevima, a potom uzdignuto naoravanjem tla u slogove (baulacija) da se izbjegne, zbog teškog tla, negativni utjecaj padavinskih voda. Jarci između slogova bili su povezani na nešto dublje jarke na kraju slogova, koji su prirodnim padom odvodili suvišnu vodu iz ploha. Pedološke značajke tla. Zemljišni posjed Instituta na kojem su smještene zgrade i svi drugi istraživačkogospodarski objekti zajedno s rasadnikom i živim arhivom zauzima površinu od 23 ha. U najvećem dijelu te površine razvijen je antropogenizirani pseudoglej zaravni s pretežno srednje dubokim, teško propusnim Bg horizontom na 40—50 cm i dublje. Lokacija za arhiv nalazi se u završnom - topografski najnižem dijelu pleistocenske terase u doticaju s aluvijalnim nanosima iz potoka Reka. Prilikom osnivanja sjemenskih plantaža Pančićeve omorike i srebrne smreke 1983/84. godine, objavljeni su u najgornjem — sjevernom dijelu arhiva hidromeliorativni zahvati; duboko oranje na slogove, kopanje međuslogovnih jaraka do 50 cm dubine i ručno formiranje slogova. Na pedološkom profilu koji je u tom melioriranom dijelu iskopan, analizirane fizikalne i kemijske osobine tla pokazuju popravke vodozračnog režima u odnosu na kontrolni profil koji je bio iskopan na samo uzoranom dijelu izvan plohe. Reakcija tla je bila u oba profila slabo kisela: — na melioriranom dijelu pH u HzO se kreće prema dubini od 0-100 cm od 6,7—7,2, a u KC1 je od 6,3-6,4, — na samo uzoranom dijelu izvan plohe, pH u H20 je od 6,5-6,9, a u KC1 je od 6,1-6,3. Opskrbljenost NPK hranivima u površinskom horizontu je u oba profila dobra, a u dubljem srednja. U dijelu parcele arhiva koja se proteže uz potok Reka namijenjenom za podizanje prvog klonskog nasada običnog oraha, iskopana su 1979. godine 2 pedološka profila; na prvoj priobalnoj terasi potoka Reka širine dvadesetak metara iskopan je jedan profil, a na prelaznoj kosini prema povišenoj terasi drugi. Pedološkim analizama uzoraka utvrđeno je da oba profila pripadaju rangu varijeteta: aluvijalno-koluvijalno oglejeno karbonatno tlo, čija je geneza i dinamika vezana uz fluvijalno djelovanje potoka Reka. Na istraživanoj površini potočni nanosi su već smireni i obuhvaćeni procesima gleizacije. U priobalnom profilu prevladava pjeskovita glinasta tekstura, a na prelaznoj kosini ilovasta tekstura s izraženijim ogleja |