DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 8     <-- 8 -->        PDF

F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... Šumarski list br. 7-8, CXVHI (1994), 203-220
- Klonski testovi sastavljeni su od većeg broja
klonova, prvenstveno razmnoženih iz reznica izabranih
genotipova ili njihovih križanaca, koji se isto sade po
statističkim shemama na nekoliko lokaliteta. Jednako
tako kao i testovi potomstva imaju važnu ulogu u
očuvanju najkvalitetnijeg genofonda u kojem se zbog
favoriziranja jakog kriterija selekcije gubi isto tako
jedan dio prirodne raznolikosti populacija.


ŽIVI ARHIV ŠUMARSKOG INSTITUTA U JASTREBARSKOM
LIVING ARCHIVE OF FOREST RESEARCH INSTITUTE IN JASTREBARSKO


Ideja za podizanje arhiva s klonskim materijalom
javlja se u okviru prvog istraživačkog programa
1961 — 1965: »Oplemenjivanje i selekcija šumskog
drveća četinjača«. Ovaj istraživački program predstavlja
početak organiziranih istraživanja na oplemenjivanju
šumskog drveća ne samo u Hrvatskoj, već i na
području cijele bivše Jugoslavije. Program obuhvaća
rad na selekciji plus stabala, vegetativnom razmnožavanju,
osnivanju sjemenskih plantaža, hibridizacijama,
živom arhivu i citološkim istraživanjima. Na ovom medurepubličkom
programu uspješno surađuju svi šumarski
instituti tadašnjih republika. Odsjek za genetiku i
selekciju prijašnjeg Zavoda za kulturu četinjača u Jastrebarskom
(sada Šumarski institut), kao nositelj i
koordinator istraživanja potiče i razvija ideju o osnivanju
središnjeg arhiva četinjača na području Instituta u
Jastrebarskom. Prema toj zamisli bilo je predviđeno
da istraživači-suradnici iz drugih instituta šalju selekcionirani
klonski materijal u arhiv. Ali, to se na žalost
nije ostvarilo. Prve sadnje u arhivu s vlastitim klonskim
materijalom plus stabala obavljaju se nedaleko od Instituta,
u blizini sela Hrastje na lokalitetu Gović. Parcela
veličine 1 ha izabrana je na šumskoj površini
(sječina). U arhiv je posađeno 10 klonova japanskog
ariša (0,5 ha), koji se održao do danas i 27 klonova
zelene duglazije koja se nije održala. Ova lokacija
pokazala se nepodesnom radi male površine i teškoća
u održavanju i ubrzo je napuštena. Novi poticaj za
osnivanje živog arhiva dan je u istraživačkim programima
koji se financiraju iz sredstava Republike Hrvatske,
poglavito iz Fonda Poslovnog udruženja šumskoprivrednih
organizacija Hrvatske. Taj fond od 1964.
godine financira temu: »Oplemenjivanje i selekcija brzorastućih
četinjača u Hrvatskoj«, koja omogućava da
se rad na individualnoj selekciji, vegetativnom razmnožavanju
i sjemenskim plantažama nastavi, što stvara
mogućnost i za nastavak rada na živom arhivu. U
razdoblju od 1968-1970. godine, isti fond kroz financiranje
zadatka: »Osnivanje živog arhiva četinjača«,
omogućuje da se ideja živog arhiva počinje ostvarivati.


Izbor nove lokacije i priprema zemljišta. Nova lokacija
za arhiv izabrana je na poljoprivrednom zemljištu
u sklopu objekata Instituta. Na sjevernoj strani
ona graniči sa šumskim rasadnikom Instituta, dok je
u južnom dijelu omeđena potokom Reka.


Prirodni reljef zemljišta je ravničast u većem dijelu,
s blagim prirodnim padom od sjevera prema jugu (cea
5 m visinske razlike ili 1,4% na najduljoj strani). Oblik
parcele je nepravilni trapez. Parcela je geodetski izmjerena,
a njezina površina iznosi 7,435 ha. Zemljište je


bilo na većem dijelu površine isplanirano teškim strojevima,
a potom uzdignuto naoravanjem tla u slogove
(baulacija) da se izbjegne, zbog teškog tla, negativni
utjecaj padavinskih voda. Jarci između slogova bili su
povezani na nešto dublje jarke na kraju slogova, koji
su prirodnim padom odvodili suvišnu vodu iz ploha.


Pedološke značajke tla. Zemljišni posjed Instituta
na kojem su smještene zgrade i svi drugi istraživačkogospodarski
objekti zajedno s rasadnikom i živim arhivom
zauzima površinu od 23 ha. U najvećem dijelu
te površine razvijen je antropogenizirani pseudoglej zaravni
s pretežno srednje dubokim, teško propusnim
Bg horizontom na 40—50 cm i dublje. Lokacija za
arhiv nalazi se u završnom - topografski najnižem
dijelu pleistocenske terase u doticaju s aluvijalnim nanosima
iz potoka Reka.


Prilikom osnivanja sjemenskih plantaža Pančićeve
omorike i srebrne smreke 1983/84. godine, objavljeni
su u najgornjem — sjevernom dijelu arhiva hidromeliorativni
zahvati; duboko oranje na slogove, kopanje
međuslogovnih jaraka do 50 cm dubine i ručno formiranje
slogova. Na pedološkom profilu koji je u tom
melioriranom dijelu iskopan, analizirane fizikalne i kemijske
osobine tla pokazuju popravke vodozračnog režima
u odnosu na kontrolni profil koji je bio iskopan
na samo uzoranom dijelu izvan plohe. Reakcija tla je
bila u oba profila slabo kisela:


— na melioriranom dijelu pH u HzO se kreće
prema dubini od 0-100 cm od 6,7—7,2, a u KC1 je
od 6,3-6,4,
— na samo uzoranom dijelu izvan plohe, pH u
H20 je od 6,5-6,9, a u KC1 je od 6,1-6,3.
Opskrbljenost NPK hranivima u površinskom horizontu
je u oba profila dobra, a u dubljem srednja. U
dijelu parcele arhiva koja se proteže uz potok Reka
namijenjenom za podizanje prvog klonskog nasada
običnog oraha, iskopana su 1979. godine 2 pedološka
profila; na prvoj priobalnoj terasi potoka Reka širine
dvadesetak metara iskopan je jedan profil, a na prelaznoj
kosini prema povišenoj terasi drugi. Pedološkim
analizama uzoraka utvrđeno je da oba profila pripadaju
rangu varijeteta: aluvijalno-koluvijalno oglejeno karbonatno
tlo, čija je geneza i dinamika vezana uz fluvijalno
djelovanje potoka Reka.


Na istraživanoj površini potočni nanosi su već smireni
i obuhvaćeni procesima gleizacije. U priobalnom
profilu prevladava pjeskovita glinasta tekstura, a na
prelaznoj kosini ilovasta tekstura s izraženijim ogleja