DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 9 <-- 9 --> PDF |
F. Mrva: ZNAČAJ KLONSKIH ARHIVA U OČUVANJU GENOFONDA... vanjem. Reakcija tla je u oba profila slabo alkalna (7,6-8,1 u H20 i 6,9-7,4 u KC1) s nešto varijabilnijim vrijednostima u profilu na prijelaznoj kosini. Opskrbljenost NPK hranivima u oba profila zadovoljava s nešto povoljnijim vrijednostima u profilu na prijelaznoj kosini. Pedološke analize izrađene su u laboratoriju Odjela za ekologiju Šumarskog instituta Jastrebarsko, Temperature zraka, oborine, relativna vlažnost zraka u i Air temperatures, precipitation, relative air humidity in Jastrebarsko Mjesec Mounth I II III IV V Temp, zraka °CAir temp. sred. max. min. -0,9 19,0 -23,5 1,5 21,0 -20,5 5,5 25,0 -18,0 9,9 29,0 -4,5 14,8 31,0 -2,0 Oborine m/m Precipitation 55,6 54,5 68,2 74,6 80,0 Rel. vlaga zraka % Relative air humidity 88,3 84,2 78,8 74,6 75,4 Vrijednosti u tablici svrstavaju klimu ovog kraja u kontinentalnu. Prema Koppenovoj klasifikaciji to je topla kišna klima oznake »Cfwbx«, karakteristična za područje sjeverozapadne Hrvatke. Ljeta su topla, nerijetko vruća, zime uglavnom blage s kraćim razdobljima jačih zahlađenja i relativno malo snijega. Gotovo redovita je pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazova. Prosječne vrijednosti oborina pokazuju njihov raspored kroz sve mjesece u godini s maksimumom u mjesecu lipnju i ne mnogo manjim maksimumom u kolovozu. Najsuši dio godine su zimski mjeseci, iako je u zadnjem desetljeću sve češća pojava duljih ljetnih sušnih razdoblja. Površina pod arhivom leži na najnižoj terasi ukupne površine institutskog posjeda i njezin je najhladniji dio. Redovita pojava magle u kasnim proljetnim i ranim jesenskim mjesecima koja se nerijetko proteže i do polovice plohe arhiva daje tom dijelu obilježje tipičnog mrazišta. Zbog toga su na tom dijelu locirani pokusi i arhiv kasnog oraha, kojih je glavna zadaća ispitivanje otpornosti na nisku temperaturu i mrazove. Plan živog arhiva. Cijela površina arhiva podijeljena je u dva polja nejednake veličine odnosno dvije makro-plohe podijeljene središnjim putem u pravcu glavnog nagiba terena od sjevera prema jugu. Okomito na taj put prostiru se sa jedne i druge strane plohe pojedinih vrsta. Izbor ploha za klonske kolekcije pojedinih vrsta učinjen je prema pedološkim i mikroklimatskim značajkama lokacije respektirajući što je više moguće ekološke zahtjeve vrsta. Meliorativne popravke terena baulacijom, okomito na smjer pada zemljišta, doprinijele su poboljšanju fizikalnih svojstava tla naročito vodozračnog režima. Redosljed vrsta u arhivu započinje na pseudoglejnoj terasi slabokisele reakcije tla s klonskim kolekcijama Šumarski list br. 7-8, CXVIII (1994), 203-220 a interpretaciju rezultata izradio je dr. se. Branimir Mayer. Glavne klimatske značajke. Prema podacima meteorološke postaje I reda u Jastrebarskom, postavljene unutar užeg okoliša Instituta, glavne značajke klime za razdoblje od 26 godina prikazane su u sljedećoj tablici: azdoblju od 1965—1990. godine 1965-1990. period 26 god. (year) VI VII VIII IX X XI XII God. (year) 17,933,53,5 19,7 36,8 6,0 18,8 34,5 3,0 15,2 33,5 -2,0 10,0 29,5 -5,6 4,5 22,2 -14,5 0,6 22,5 -22,6 9,8 36,8 -23,5 97,5 82,7 95,3 93,4 72,0 90,8 66,0 930,6 76,9 76,2 79,6 83,3 84,1 87,7 89,7 81,6 vajmutovog bora (P. strobus L.). Na to se nastavlja ploha običnog bora (P. sylvestris L.). U donjem dijelu koji prelazi u aluvijalno-koluvijalno tlo slabo alkalne reakcije locirane su kolekcije crnog bora (Pinus nigra Arnold), a na priobalnoj terasi potoka Reka s većom vlagom zraka kolekcije europskog ariša (Larix decidua Mili.) i japanskog ariša {Larix leptolepis /Sieb. et Zucc./ Gordon). Jednu malu iznimku čini ploha s klonskom kolekcijom običnog oraha (Juglans regia L.), koja je naknadno interpolirana na slobodnoj površini kraj plohe crnog bora. Plohe glavnih vrsta četinjača dovoljno su velike, te omogućavaju proširenje arhiva novim kolekcijama. Na drugoj manjoj makro-plohi koja se prostire istočno od središnjeg puta arhiva smještene su kolekcije Pančićeve omorike (Picea omorika /Pančić/ Purkyne) i obične smreke (Picea abies L. Karst.). Na njih se nastavljaju dvije manje klonske sjemenske plantaže od kojih je jedna od srebrne smreke (Picea pungens Engelm.), a druga od Pančićeve omorike. Neposredno iza njih smještene su rezervne kolekcije klonova europskog i japanskog ariša na koje se nastavlja generativni nasad potomstava polusrodnika običnog oraha. Ploha u tom dijelu postepeno prelazi u aluvijalno-koluvijalni tip tla. U priobalnom dijelu terase kojeg karakterizira izrazita depresija, smještena je manja kolekcija klonova pretežno kasnog oraha, radi ispitivanja otpornosti na mrazeve. Razmaci između redova kao i između biljaka bili su prilagođeni potrebama vrsta, što je bilo respektirano već kod same izvedbe slogova (baula). Za klonove svih triju vrsta borova, te za europski i japanski ariš, razmak između redova je 6 m, a između biljaka 4 m. Klonske kolekcije Pančićeve omorike i obične smreke posađene u razmacima redova od 4 m, a biljaka 3 m. Sjemenske plantaže srebrne smreke i Pančićeve omo |