DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1994 str. 56 <-- 56 --> PDF |
AKTUALNO KONCEPCIJA POTRAJNOG GOSPODARENJA ŠUMAMA U SJEVERNOM I UMJERENOM Pojam potrajnog gospodarenja šumama na području sjeverne i umjerene klimatske zone nije nov. Već 1713. god. je Hans Carl von Carlowitz u svojoj knjizi »Silviculture Oeconomica« izrazio zabrinutost za budućnost europskih šuma i prikazao metode gospodarenja kojima bi se povećala njihova produktivnost. Ipak koncept ekološkog potrajnog gospodarenja šumama pojavio se tek nedavno, posebice u zaključcima »Konferencije UN o okolišu i razvoju « (UN Conference of Environment and Development — UNCED), Rio de Janeiro 1992. god. Na »Drugoj ministarskoj konferenciji o zaštiti šuma u Europi« (Second Ministerial Conference on the Protection of Forest in Europe), Helsinki 1993., na kojoj je bila nazočna i hrvatska delegacija, te potpisala završni dokument, prihvaćena je definicija potrajnog gospodarenja: »Pod potrajnim gospodarenjem podrazumijeva se nadzor iskorišćivanja šuma i šumskog zemljišta na takav način i takvim intenzitetom, da se zadrži njihova biološka različnost, produktivnost, mogućnost regeneracije, vitalnost, te sposobnost ispunjavanja, sada i u budućnosti, svojih ekonomskih i socijalnih funkcija, na lokalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini, bez uzrokovanja oštećenja drugih ekosustava«. Da se postigne potrajno gospodarenje potrebito je utvrditi određene smjernice na nacionalnoj i regionalnoj razini. Iako su potrebna djelovanja u raznim područjima različita, jer uz gusto naseljene i onečišćene predjele nalazimo i područja visokih planina i sjeverne tajge s osjetljivim i krhkim ekosustavima, ipak neke misli vodilje su zajedničke. Te smjernice mogu na primjer uključiti slijedeća stajališta, koja su i prihvaćena na helsinškoj konferenciji: 1. Moraju se izbjegavati ona djelovanja čovjeka, koja mogu dovesti, izravno ili posredno, do nepovratne degradacije šumskih tala, odnosno biljnog i životinjskog svijeta i odgovarajućih koristi, koje ovise o pedološkim uvjetima. Treba pojačati nastojanja da se emisije KLIMATSKOM PODRUČJU onečišćavača zraka i plinova, koji uzrokuju pojavu učinka staklenika, održe ispod očekivane tolerantne razine šumskih ekosustava. Šumski požari i onečišćenje tla moraju biti pod pomnom kontrolom. 2. Šumarska politika mora prihvatiti dugoročnu narav šumskog gospodarstva, te u državnim i privatnim šumama odlučno poticati postupke koji pomažu višestruke funkcije šuma i potrajno gospodarenje, uključujući i očuvanje, odnosno odgovarajuće unapređenje biološke raznolikosti. 3. Gospodarenje šumama mora se zasnivati na čvrstoj i dugoročnoj politici i zakonodavstvu, usmjerenih na očuvanje šumskih ekosustava. 4. Gospodarenje šumama treba se zasnivati na periodično revidiranim planovima i programima, na lokalnoj, regionalnoj i racionalnoj razini, na izmjeri šuma, na procjeni ekoloških utjecaja i na znastvenim dostignućima i praktičnim iskustvima. 5. Šumsko gospodarstvo treba opskrbljivati narode i lokalno stanovništvo s optimalnom kombinacijom dobara i služnosti, do razine koja je odgovarajuća ekonomski, ali i glede prilika prirodnog okoliša. Treba podupirati višenamjensko šumarstvo u svrhu poticanja odgovarajuće ravnoteže među različitim potrebana društva. 6. Postupci u gospodarenju šumama trebaju voditi računa o zaštiti ekološke osjetljivosti šume, o očuvanju prirodnih i klimatskih uvjeta, površina s kulturnim nasljeđem, o očuvanju krajolika, očuvanju kakvoće i količine vode te o održanju i razvijanju ostalih zaštitnih funkcija šuma. 7. Šumsko gospodarstvo treba nastojati održati, ako je moguće i poboljšati stabilnost i vitalnost šumskih ekosustava, njihovu sposobnost obnavljanja, otpornost i prilagodljivost na vanjske utjecaje, uključujući zaštitu od požara, štetočina i bolesti, divljači te drugih uzročnika oštećenja kao što su prekomjerna paša i neregularni brst. 8. U gospodarenju postojećim šumama, te kod osnivanja novih šuma, izabrane vrste drveća trebaju odgovarati lokalnim prilikama i biti otporne na klimatske i druge ekstremne utjecaje, kao što su insekti, bolesti i moguće klimatske promjene. Pošumljavanjima se ne smije negativno utjecati na ekološki zanimljiva i vrijedna autoktona staništa i krajolike. 9. Domaćim vrstama i lokalnim provenijencijama drveća, treba dati prednost gdje je to odgovarajuće. Uporabu vrsta drveća, provenijencija, varijeteta ili ekotipova izvan njihovog prirodnog areala treba izbjegavati, posebice ako to negativno utječe na važne i vrijedne autoktone ekosustave, floru i faunu. 10. U područjima potrošnje i gomilanja otpadaka, treba poticati recikliranje i uporabu šumskih proizvoda za proizvodnju energije, kako bi se smanjio problem odlaganja smeća, a povećale mogućnosti da proizvodi šumarstva zamijene proizvode iz neobnovljivih izvora. 11. Treba podupirati povećanje svijesti i razumijevanje pučanstva o potrebi potrajnog gospodarenja, šumarskoj praksi i šumoposjednicima trebaju biti na raspoloženju informacije i mogućnosti školovanja o konceptu i metodama uvođenja potrajnog gospodarenja. Mnogo je učinjeno na definiranju kriterija i indikatora kojima bi se procijenilo kako razne zemlje provode načela potrajnog gospodarenja u šumarstvu. Europski kriteriji i najprikladniji kvantitativni pokazatelji za potrajnost šumskog gospodarenja prihvaćeni su na »Prvom sastanku eksperata helsinške Konferencije« (The First Expert Follow up Meeting of the Helsinki Conference) Ženeva, lipanj 1994. god. Vrlo djelatna bila je »Međudržavna radna grupa o kriterijima i indikatorima za očuvanje i potrajno gospodarenje šumama u sjevernom i umjerenom području« (The Inter-Governmental Working Group on Criteria and Indicators for the Conservation and Sustainable Management |