DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 10 <-- 10 --> PDF |
O. Piškorić: PRVI PREDSJEDNIK HRVATSKO-SLAVONSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA - ANTUN TOMIĆ... Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 331-337 to može imati za posljedicu ogoljenje kraških terena. Ne slaže se s takvim poslom ni zbog toga što je navedena milijunska zarada ostala uglavnom u džepu kupca palica, dok su izrađivači, uglavnom pastiri, od toga dobili vrlo malo. Tu se, dakle, Tomić očituje i kao zaštitnik slabih kao čovjek koji teži ka gospodarskoj i socijalnoj jednakosti. U članku »Prirastak drva na temelju skrižaljke o dohodku; odnošaj toga prirasta prema popriečnom prirastu sječne dobi i prema normalnoj zalihi uređene šume« (1877. br. 3, str. 201-216) upućuje, kako se dohodovne skrižaljke Rudolf a Feistmantela iz 1857. godine mogu koristiti za konkretne sastojine. O TOMIĆU JE PISANO Tomić je hrvatski šumar s najviše biografskih jedinica o njegovom djelovanju, a posebice je zabilježena njegova racionalna metoda uređivanja šuma. U Šumarskom listu Tomiću su posvećene tri bibliografske jedinice: 1883. godine, br. 1, str. 3-8 F. Kesterčanek: Ante Tomić — povodom 80-godišnjice života. 1893, br. 1. str. 4-5. - V. R. č. (V. Rački): Veteran hrvatskih šumara — povodom 90-godišnjice života. 1894. Tomić Ante. Br. 1, str. 116. 1925. A. Ugrenović: Iz istorije našeg šumarstva, br. 1. str. 5-16, br. 2. str. 63-73, br. str. 164-175, Isti: Tri šumara starine. Pola stoljeća šumarstva. Zagreb 1926, str. 107-114. Tri šumara starine su Kos, Šporer i Tomić i svaki je posebno prikazan, iz naslova »Iz istorije našega šumarstva« ne može se ni nazrijeti da je tu zapravo prikazana povijest Hrvatskog šumarskog društva kada je ono djelovalo kao »Odsek šumarski Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva«, pa se u kontekstu nalazi i djelovanje Tomića kao društvenog člana. Kesterčanek je u biografiju unio i podatak iz kojeg se može zaključiti kakav je odnos bio Tomića kao suradnika i rukovoditelja: »U Beloj crkvi ostao je Tomić sve do konca travnja g. 1860, odkuda ga premjestiše kao šumarnika u Karansebeš. Tu je Tomić na dne 1. veljače g. 1867. slavio znamenitu i riedku svečanost, naime četrdeset godišnjicu, zaslužnog i revnim mu djelovanja u šumarskoj struci. Koli je pako već onda bio u svojih sudrugovah obljubljen dokazuje i liepo slavje koje mu spomenutom sgodom prirediše. Šumarsko mu osoblje bo tom sgodom posveti prekrasan pokal iz srebra sa šumarskimi emblemi.« Kesterčanek10 nadalje piše: »Uzčuvati narodu krajiškome silno bogatstvo, nanizano u šumama najpreča Nav. djelo str. 6. mu bijaše skrb. Osobito se mnogo uz to trudio bio i oko konačnog uređenja šumarskih odnošaja u Krajini (pa je) tako poznati naputak za izlučenje imovno obćinskih šuma u krajini izradio bio«. Tomićeva metoda racionalnog uređivanja šumskog gospodarstva s ostalim načinima (Karlov, Heyerov i dr.) našla je mjesta i u Nenadićevom Uređivanju šuma (str. 225-228).n Nenadi ć kaže da je vezivanje etata uz površinu »za naše prilike najsigurnija podloga za uređivanje šuma. Najbolja strana je zbog ovih razloga: 1. prethvatom na starim sastojinama pokriva se manjak na etatu, koji se ne nalazi dosta na normalnoj sječnoj površini, a da se granica sječe ne prekorači; 2. u toj prethodnoj sječi leži sredstvo, da se u šumi uvede red, koji nastupa ostvarenjem normalne množine i poredaj a dobnih razreda; 3. upotreba prethvata pogoduje financijskom stanovištu, jer omogućuje, da se vade pojedina stabla, koja imaju slab ili nikakav prirast.« - Kao slabu stranu Nenadić navodi, da ta metoda vrijedi samo za one šume, u kojima je zbiljna masa veća od normalne«. D. Klepac12, s pravom, u Tomićevoj metodi ne nalazi po Nenadiću navedenu slabu stranu tj. da se može koristiti samo za uređenja šuma »u kojima je zbiljna zaliha veća od normalne, a budući da su takove šume već isječene, ima metod samo svoju historijsku vrijednost«. Za Tomićevu metodu je značajno, piše D. Klepac, da periodama ophodnje daje jednake površine, ali ne traži da tako određeni etat po drvnoj masi budu jednak etatu koji smo izračunali po Hundeshagenovoj formuli . . . Tomićeva metoda slična je Heyerovoj, jer je također kombinacija razšestarenja po površini i normalno-zališnih metoda, (ali je) daleko nadmašuje (jer se po njoj) mogu bolje uvažiti šumskogospodarski momenti i momenti prostornog uređivanja šuma«. I zaključak: »Naš najstariji taksator Antun Tomić bio je šumar - realist. On nije usvojio Heyerovu metodu fiktivnog obračuna prirasta, nego je uređivanje šuma zasnivao na realnim veličinama, i to u prvom redu na površini, a onda na drvnoj masi«. Dr. Žarko Miletić, profesor na Šumarskom fakultetu u Zemunu, u II. izdanju Šumarske enciklopedije (str. 554) preuzima teksta D. Klepca iz I. izdanja Š. E., koji odgovara tekstu u Povijesti šumarstva. Ni Miletić nije naveo ograničenost primjene Tomiceve metode samo na gospodarske jedinice u kojima postoje drvne zalihe iznad normalne. 11 Prof. de. Nenadić : Uređivanje šuma. Zagreb 1929. 12 Prof. dr. D. Klepac: Uređivanje šuma u »Povijesti šumarstva Hrvatske 1846-1976. kroz stranice Šumarskog lista«. Zagreb, 1976, str. 246-248. |