DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 20 <-- 20 --> PDF |
M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348 crvenkastosmeđe tonove u prvoj polovici studenog, a suho lišće ostaje na granama sve do zime. Ovu egzotičnu vrstu treba saditi na južnim sunčanim položajima, a osobito je efektna ako se sadi u prvom planu. NANDINA DOMESTICA Thunb. (Berberidaceae). Raste kao vazdazeleno, niže drvo 5—6 m visoko. Podrijetlom je iz Kine i Japana. Kultivira se u umjerenim krajevima Europe, gdje je unesena 1804. U našem arboretumu rastu primjerci uzgojeni iz sjemena, koje je nabavljeno iz botaničkih vrtova Kyoto 1961. godine i Osaka 1974. Ovdje oni rastu kao niži grmovi koji cvatu i donose plodove. Nadzemni se dijelovi mogu smrznuti ili se samo pojedine grane osuše poslije dugotrajnih niskih zimskih temperatura, ali se iste godine brzo regeneriraju. Za uspješan razvoj ova vrsta traži humusom bogato tlo te sunčan ili malo sjenovit položaj. Razmnožava se sjemenom i reznicama. Po fenološkim osobinama spada u kasne vrste kako po listanju tako i po cvatnji. U proljeće, treća dekada travnja, razvijaju se mladi, veliki, perastosastavljeni listovi crvenkaste boje, dok tijekom ljeta su tamnozelene boje, a ujesen, početkom listopada poprimaju crvenu ili grimiznu boju, sve do proljeća, kada postaju opet zelene boje. Bijeli cvjetovi skupljeni su u terminalne metlice, a pojavljuju se početkom treće dekada lipnja. Cvate sve do kraja kolovoza. Crveni plodovi sazrijevaju početkom studenog, a ostaju na granama sve do zime. Za uspješnu i širu primjenu ove dekorativne vrste potreban je južni i zaštićeni položaj. Osobito je atraktivna ako se sadi u manjim skupinama u prvom planu. OSMANTHUS HETEROPHYLLUS (G. Don) P. S. Green (= O. ilicifolius (Hassk.) Mouillef.). (Oleaceae). Vazdazeleni grm koji obično naraste oko 3 m visoko. Međutim, na vrlo dobrom tlu, može postići visinu i do 6 metara. Na prirodnom staništu, u Japanu, ova je vrsta podrast u polusjenovitim šumama. Introducirana je u Europu 1856. Kod nas se uglavnom uzgaja u primorskim nasadima (Opatija, Pula, Brijuni i dr.). U zagrebačkom Botaničkom vrtu uzgaja se od 1963. godine, gdje raste kao niži grm. Zapaženo je da eventualna oštećenja nakon zimskog razdoblja ne nastaju samo zbog niskih temperatura već i zbog nedostatka vlage. Znači, i za zimskog razdoblja, ako je sušno, potrebno je zalijevanje. Razmnožava se sjemenom (potrebna stratifikacija), reznicama, povaljenicama kao i cijepljenjem na podlogu Ligustrum ovalifolium. Kožasti, sjajni listovi, koji oblikom listova sliče božikovini pojavljuju se krajem travnja, sporo se razvijaju tako da su posve formirani krajem druge polovice lipnja. Cvjetovi su bijeli, a javljaju se krajem ljeta (rujan ili listopad) u obliku aksilarnih hrpica, neupadljivi su, ali ugodna mirisa pa privlače pčele i druge kukce. Vrsta nije posebno izbirljiva prema tlu. Može se saditi kao pojedinačni grm ili kao živica. Uz odgovarajuće rezanje stvara veoma dekorativne i guste trajno zelene žive ograde. PHOTIMA SERRULATA Lindl. (Rosaceae). Vazdazeleno, 10—12 m visoko drvo koje prirodno raste u Kini. Introducirano u Europu 1804. U nas se kultivira u primorskim parkovima i vrtovima. U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja se već više godina, gdje raste kao grm. Dosta dobro podnosi niske temperature, ako su kratkotajne. Razmnožava se sjemenom, a u hortikulturi reznicama i to poluodrvenjelim (u srpnju ili kolovozu) i potpuno odrvenjelim (listopad ili studeni). Vegetaciju započinje rano, prosječno početkom ožujka kada se pojavljuju mladi, crvenkasti izbojci. Kožasti i sjajni listovi sporo se razvijaju, a formirani su krajem svibnja kada poprimaju tamnozelenu boju. Stariji listovi u jesen i u zimu, prije postupnog i djelomičnog opadanja u proljeće (travanja i svibanj), imaju jarkocrvenu boju, što doprinosi većoj dekorativnosti ove vrste. Sitni, bijeli cvjetovi u metličastim cvatovima pojavljuju se u trećoj dekadi travnja. Plodovi okruglasti, crveni, dozrijevaju početkom studenog. Vrsta je veoma dekorativna cijele godine (list, cvjet, plod). Dolazi u obzir kao ukrasna vrsta u toplijim predjelima naše zemlje. Traži svijetla i otvorena staništa te duboka i svježa tla. SARCOCOCCA HUMILIS Stapf. (= S. hookeriana var. humilis Rehd. et Wils.). (Buxaceae). Niski, do 60 cm visok, vazdazelen grm. Podrijetlom je iz Kine (Hupeh, Setschuan). U zapadnu Europu introduciran 1907. godine i čest je ukrasni grm u zemljama u kojima zima nije suviše oštra (Britanski otoci, mediteranske zemlje i dr.) U zagrebačkom Botaničkom vrtu uzgaja se od 1956. On se ovdje uspješno razvija, ali traži zimsku zaštitu. Dobro uspijeva na humusom bogatom i vlažnijem tlu i dobro podnosi zasjenu. Redovito cvate i donosi zrele plodove. Razmnožava se sjemenom i reznicama u kasno ljeto. Po fenološkim osobinama što se tiče cvatnje spada u rane vrste. Krajem jeseni formira cvjetne pupove za slijedeću godinu. Sitni, bijeli, neugledni, intenzivno mirisni cvjetovi, u kratkim pazušnim gronjama pojavljuju se prosječno u prvoj polovici veljače. Tamnozeleni, kožasti, sjajni listovi sporo se razvijaju početkom svibnja, a razvijeni su sredinom lipnja. Bobičasti plodovi crni i sjajni sazrijevaju sredinom studenog. Ova egzotična i veoma dekorativna vrsta zaslužuje češću primjenu u našim toplijim predjelima. STACHYURUS CHINENSIS Franch. {Stachyuraceae). Listopadni grm oko 2,5 m visok i toliko širok. Podrijetlom je iz Kine. Kao osobito zanimljiv grm kultivira se u nasadima Europe od 1908. godine. U našem arboretumu uspješno se razvija od 1962. uzgojen iz sjemena nabavljenog iz botaničkog vrta u Lushanu. Pokazuje dobru opću vitalnost i donosi zrele plodove. Uspješno se razmnožava iz sjemena, reznicama u kasno ljeto i povaljenicama u proljeće. Krajem |