DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 32 <-- 32 --> PDF |
M. Vojinović i D. Miotic: ISTRAŽIVANJE JELENA LOPATARA NA OTOKU BADIJI Samostan na otoku Badiji (Snimio: M. Vojinović) Šumarski list br. 11-12, CXVI1I (1994), 357-363 uzgoj jelena i spremno je uložiti određena novčana sredstva, ako za uloženo dobiju određene jamčevine. Dok su rješenja tih problema još pod znakom pitanja, Badiju učestalo posjećuju krivolovci, kao i oni koji nelegalno sijeku šumu. U posljednje se vrijeme digla prašina oko tih višegodišnjih nekažnjavanih prekršaja, pa su mnogi stali optuživati jelena lopatara kao glavnog krivca za propadanje šume na Badiji, zbog koje je taj otok zaštićen pod kategorijom »značajni krajolik« još 1970. godine. Danas kada su posječene veće površine šume na otoku, jeleni stvarno predstavljaju čimbenik koji ne dozvoljava obnavljanje tih površina. Radom se pokušavaju dati smjernice budućem rješavanju odnosa jelena lopatara i vegetacije otoka Badije. Da li lopatar smije obitavati na takvom području? U kojem brojnom stanju i s kojim gospodarskim ciljem, a da se ne poremeti prirodna ravnoteža otoka? PODRUČJE ISTRAŽIVANJA Badija je s površinom od oko 100 ha, najveći školj korčulanskog arhipelaga. Nalazi se na oko 1300 m istočno od grada Korčule, a sa sjeverne strane zaštićen je 961 m visokim brdom Sv. Ilija na poluotoku Pelješcu. Otok je nepravilnog eliptičnog oblika bez većih uvala i blago brdovit. Najviši vrh doseže 74 m. Otočić je formiran u gornjokrednim senonskim vapnencima (K2). To su rudistni vapnenci, dobro slojeviti u kojima se nalaze fragmenti faune. Kamenita podloga je na površini razlomljena i pokrivena crvenicom (terra rossa), crveno smeđkaste boje, u čijem sastavu ima i kamenja i otpalog granja. Osobina ovog tla je velika propusnost za vodu. 36,0 Šumska vegetacija otoka Badije spada u eumediteransku vegetacijsku zonu zimzelenih šuma i pripada čistoj šumi crnike s mirtom {Mirto-Quercetum ilicis/ 23 *f Hić/Trinajstić 1985). Od svih oblika šume i makije crnika u Hrvatskom primorju, šuma i makija crnike s mirtom je najtermofUnija zajednica koja se razvija svuda (zonalno i lokalno) gdje su ekološki uvjeti pogodni za njezin razvitak, što se u prvom redu odnosi na hod temperaturnih prilika tijekom zime. 167 Klima otoka je po Kopenovoj klasifikaciji klima tipa Csa. To je osnovni tip klime sredozemnih obala obilježen blagom zimom i suhim ljetom s barem tri puta toliko oborina u najkišnijem mjesecu zime kao u najkišnijem mjesecu ljeta. Količina oborina u najsušnijem mjesecu manja je od 40 mm. Ljeta su vruća, suha i vedra. Klima Csa je označena kao klima masline. Najbliža meteorološka stanica nalazi se na otoku Korčuli. KORČULA (20) 16.2´C (10) 353^1 nm Klima dijagram otoka Korčule |