DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 33 <-- 33 --> PDF |
M. Vojinović i D. Mioćić: ISTRAŽIVANJE JELENA LOPATARA NA OTOKU BADIJI Šumarski list br. 11-12, CXVII1 (1994), 357-363 M 1-25000 (3}LUČWAK R06AČIC ´// 6ADIJA VEGETACIJA OTOKA U najtoplijem, subhumidnom dijelu jadranskog otočnog područja razvijaju se čiste, zimzelene šume crnike, praktički bez listopadnih šumskih elemenata, kao i uopće bez elemenata općenito značajnih za termofilne, ali listopadne šume. Zajednica Myrto-Quercetum ilicis, prvotno nazvana Quercetum ilicis adriaprovinciale, rasprostranjena je prvenstveno u otočnom dijelu istočno-jadranskog primorja od jugozapadnog dijela otoka Lošinja na sjeveru do otoka Lokruma na jugu, izuzev sjeveroistočnih padina otoka Ugljana, viših djelova Brača, Hvara, Visa, Korčule, Mljeta i poluotoka Pelješca. Šumski pokrov na Badiji tvori makija crnike. U sloju drveća ističe se hrast crnika (Quercus ilex) čija prosječna visina iznosi od 4 do 6 m. U sloju grmlja uz crniku razvijene su i značajnije zimzelene mediteranske vrste kao: hrast prnar (Quercus coccifera), div lja maslina (Olea oleaster) lovor (Laurus nobilis), planika (Arbutus unedo), lemprika (Viburnum tinus), mirta (Myrtus communis), zelenika (Phillyrea latifolia), smrdljika (Pistacia terebinthus), tršlja (Pistacia lentiscus), veliki vrijes (Erica arborea), žuka (Spartium junceum) i dr. Crni jasen (Fraxinus ornus) je vrlo rijetko zastupljen. Od penjačica razvijene su: tetivika (Smilax aspera), bljušt (Tamus communis), grmolika šparoga (Asparagus acutifolius), primorska kozja krv (Lonicera implexa). Sloj prizemnog rašća dosta je bogat vrstama. Njih oko trideset izmjenjuje se tijekom godine. Medu njima se ističe grmoliki grašak (Coronilla emeroides), gošćica (Brachypodium ramosum), svinjduša (Lotus ornithopodioides), šaš (Carex halleriana), očist (Sideritis romana), gušarka (Arabis turrita), nekoliko vrsta iz roda djeteline (Trifolium) i dr. Na jugoistočnom dijelu otoka postoji nasad alepskog bora (Pinus halepensis). RASPROSTRANJENJE I BIOLOŠKE ZNAČAJKE JELENA LOPATARA Jelen lopatar, lanjac ili damjak sistematski spada u: Porodica: Cervidae Potporodica: Cervinae Rod: Dama Vrsta: Dama dama Jelen lopatar potječe iz Sredozemlja, pradomovina mu je Mala Azija. Umjetno je naseljen po cijeloj Europi, uglavnom na malim i izoliranim površinama. Nema ga na Islandu, Skandinaviji, Grčkoj i većini sredozemnih otoka. U Hrvatskoj su najpoznatiji loka liteti na kojima jelen lopatar obitava: Brijuni, Loborike kod Pule, Kunjevci, Cres i drugdje. Vrlo je pogodan za gaterski uzgoj. Staništa su mu listopadne šume, ali se često nalazi umjetno unesen i u parkovima. Najpovoljniji tereni za život jelena lopatara su ravni do brežuljkasti, nadmorske visine do 500 (600)m. Voli povišena blago valovita staništa pokrivena grmolikom i šumskom vegetacijom listopadnog tipa, ispresjecan livadama i čistinama, koja imaju izvorište pitke vode. |