DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 34 <-- 34 --> PDF |
M. Vojinović i D. Miočić: ISTRAŽIVANJE JELENA LOPATARA NA OTOKU BADIJI Praksa je pokazala da je za jednog lopatara potrebno 2—5 ha površine. Jelen lopatar je znatno niži i manje mase od običnog jelena. Po veličini je između srneće i jelenske divljači, tako da po formi više podsjeća na srnad. Odrasli primjerci visoki su od 100—130 cm, dužina tijela bez repa j e90-150 cm i rep 10-23 cm. Težina tijela lopatara ima svoj optimum između 5 i 7 godine poslije čega dolazi do zastoja, odnosno blagog opadanja. Obzirom da se radi o divljači na čiji razvoj može utjecati čovjek, dolazi do nejednakosti u težinama. Ona ovisi o više čimbenika: načinu uzgoja, kvaliteti i količini hrane, površini lovišta te gustoći populacije po jedinici površine, kao i o nizu drugih ekoloških čimbenika. Tjelesna težina uglavnom varira između 70-100 kg kod mužjaka, a 50-70 kg kod ženke. Boja dlake ljeti je kestenjasto crvenkasta s izraženim bijelim pjegama, dok je zimi tamnosmeđa do crna. Trbuh i noge su s unutarnje strane bijele boje, rep je tamne, a u donjem dijelu bijele boje koja se ne mijenja. U lopatara susrećemo primjerke s izrazitom bijelom i crnom dlakom. Ove pojave nazivamo albinizam i melanizam. Rogo vije nosi samo mužjak dok je košuta šuta. Osnovna je značajka rogova da se nakon četvrte godine života prilikom rasta iznad paroška srednjaka rog počinje lopatasto širiti i u tom dijelu rog je plosnat, a na zadnjem rubu ima kraće ili duže paroške (nazubljena lopata). Lopataru rogovi otpadaju svake godine od polovice travnja do početka lipnja, a dozrijevaju Šumarski list br. 11-12, CXVII1 (1994), 357-363 od polovice kolovoza do kraja listopada. U zubalu ima 32 zuba, jer nema zube očnjake kao običan jelen. Poligamna je životinja. Parenje počinje prvih dana listopada i traje oko 20 gdana, ovisno o klimatskim prilikama. Doba parenja nazivamo jelenskom rikom. Rikališta su uglavnom stalna mjesta i nalaze se u starijim prorjedenim šumskim sastojinama ili manjim proplancima. Za vrijeme parenja česte su borbe među mužjacima. Gravidnost traje 240 dana, a košuta oteli 1-2 teleta krajem svibnja ili početkom lipnja iduće godine. Telad siše 3—4 mjeseca. Lopatar živi u krdu, a spolnu zrelost dostiže u 4-toj godini. Omjer spolova treba biti 1:1. Bogatstvo i raznovrsnost prizemnog bilja i grmastog rašća koje obiluje bjelančevinama i ugljikohidratima, pružaju povoljne uvjete za uzgoj lopatara. Jelen lopatar je preživač i zahtijeva velike količine hrane biljnog porijekla. Raznovrsnost hrane bogate bjelančevinama, mineralnim tvarima, mikroelementima i vitaminima osigurava biološku postojanost populacije. Ljetno doba ishrane zahtijeva potrebne površine za trajno zelene smjese (djetelina, suncokret, čičoka i dr.) od 0.28 ha po grlu. Potrebna površina za zimsku ishranu od listopada do svibnja je 0.19 ha po grlu (repa, stočni kelj, repica i dr.). Dakle, za zimsku i ljetnu ishranu potrebno je ukupno 0.47 ha po grlu. U Hrvatskoj je 1990. godine bilo oko 3000 grla, s tendencijom laganog porasta njihovog brojnog stanja. Godišnje se odstreljuje oko 500 grla. Gospodarski je značajan osobito zbog kvalitetnog mesa. Kod nas se nalazi uglavnom u ograđenim lovištima. BROJNO STANJE JELENA LOPATARA NA OTOKU BADIJI Uprava Brijunskih dobara je 1958. godine naselila nekoliko jelena po šumama oko Mljetskih jezera. Nakon toga jeleni s Brijuna dopremljeni su na otočić Badiju kraj Korčule. Nije pronađen nikakav pisani dokument iz kojeg bi se mogao ustanoviti točan datum naseljavanja ili broj naseljenih jelena na to područje. Prema navodima tadašnjih upravitelja športsko-turističkih objekata otoka, na Badiju su dovedena svega dva para. Glede činjenica da se tom introduciranom divljači nije gospodarilo te nisu rađena nikakva opsežnija istraživanja od naseljavanja lopatara na otok do danas, ne možemo ustanoviti kada i kolika je bila kulminacija brojnog stanja. I ovdje se moramo, nažalost, osloniti samo na usmenu predaju čuvara objekata hotelsko-turističkog poduzeća Korčula (u daljnjem tekstu HTP) koji navode da je početkom 80-tih godina, u franjevačko- samostanskom vrtu u predvečernjim satima znalo pasti krdo od 50—60 grla. Krajem 80-tih godina na Badiji su krenule nelegalne sječe širih razmjera koje ni do danas nisu zaustavljene niti su počinitelji kažnjeni unatoč upozorenjima. Lakša nabava oružja uvjetovala je pojavljivanje određenoga broja dobro opremljenih »lovaca« koji su izlovljavali jelensku divljač, tako da se često postavljalo pitanje obitava li lopatar još na tim prostorima. Istraživanje koje je trajalo od 6. do 9. kolovoza 1993., trebalo je dati odgovor na to pitanje. Tijekom obilaska otoka utvrđen je svjež izmet jelena kao i mjesto njegovog spuštanja na obalu. Na otoku postoje turističko-ugostiteljski objekti te se stoga danju jeleni povlače u unutrašnjost šume, dalje od posjetitelja i kupača, a predvečer kad se sve utiša dolaze po otpatke hrane u blizinu restorana. Istovremeno, čekajući u blizini dvaju takvih objekata (hotela — samostana i restorana), u jutarnjim i predvečernjim satima, uočena je košuta s teletom i 4 mužjaka od kojih je jedan bio krupniji od ostalih, tamnije boje s lijepo formiranim rogovljem. Košuta i tele pojavljivali su se neovisno o mužjacima, a krupni lopatar držao se na odstojanju od ostalih mužjaka. Tim kratkim pregledom nije se mogao ustanoviti točan broj jelena na otoku, ali smatramo da ih je tada bilo najviše desetak (brojanjem ustanovljeno 6 grla). |