DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 36 <-- 36 --> PDF |
M. Vojinović i D. Miočić: ISTRAŽIVANJE JELENA LOPATARA NA OTOKU BADIJI Šumarski list hr. 11-12. CXVIII (1994). 357-363 Iz tablice možemo zaključiti da divljač, kao što je već ranije rečeno, najradije guli koru s lemprike. Na svim uočenim lemprikama, ne smao na izmjerenoj površini već i na području cijelog otoka, ustanovljena su oštećenja na kori. Stabalca se u većini slučajeva nisu posušila, a oštećena mjesta su kalusirala. Uspješno kalusirana mjesta rjeđe su ponovo oštećivana. Uz lempriku jelen lopatar voli mirtu (Myrtus communis) i zeleniku (Phillyrea latifolia) gdje osim kore za razliku od lemprike rado brsti list i odgriza terminalni pup, što dovodi do kržljanja biljaka. Na izmjerenoj površini iznad rukometnog igrališta nisu zabilježena nikakva oštećenja na smrdljici (Pistacia terebinthus), planici (Arbutus unedo) i osnovnom elementu makije na Badiji hrastu crniki (Quercus ilex). Zamijećeno je prilikom obilaska i promatranja makije cijelog otoka da se crnika svuda gdje nema antropogenog utjecaja lijepo i nesmetano razvija bez ikakvih oštećenja jelenske divljači. Na Badiji su se kao što je već naglašeno, obavljale a još i danas se rade nelegalne sječe širih razmjera. Uglavnom se sijeku hrast crnika i lovor od drveća, a od grmlja vrijes i planika. Na svim tim sječinama crnika nije uspjela potjerati izbojak. Posječeni panjevi crnike više su puta pokušali potjerati izbojke ali su još te iste godine bili odgriženi, tako da smo pri samom dnu panja nailazili na izbojke duge svega 5 —10 cm, osušene i bez terminalnog pupa. Takva je situacija uočena na svih 180 panjeva hrasta crnike koji su pregledani i zabilježeni na sječinama što se nalaze na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani otoka. PRIJEDLOG RJEŠAVANJA PROBLEMA U slučaju da se jelena lopatara želi zadržati na Badiji, mora se postaviti cilj uzgoja i s jelenima pravilno gospodariti. Prije svega potrebno je ustanoviti točan broj jelena na otoku, njihovo fizičko stanje, spolnu i starosnu strukturu. Najjednostavije je divljač osmatrati na mjestima njihova spuštanja na obalu u predvečer ili rano jutro, što je i način za utvrđivanje brojnog stanja krupne divljači. Jeleni najčešće pasu na proplanku iza samostana ili pretražuju otpatke u blizini ugostiteljskih objekata, te na području nekadašnjeg kamenoloma, a sadašnjeg deponija smeća HTP-a. Na tim bi mjestima trebalo čekati i promatrati lopatare u više navrata i s više osmatrača istovremeno zbog točnijeg ustanovljavanja njihovoga brojnog stanja. Nelegalne sječe treba što prije zaustaviti, a sječine zaštititi od utjecaja jelenske divljači. Obzirom da se većina sječina nalazi na sjevernoj strani otoka, potrebno je to područje ograditi određeno razdoblje, dok crnika ne potjera i postigne određenu starost i visinu koja je izvan dohvata zuba lopatara. Uzgojnim mjerama (njega, prorede) i unošenjem crnike iz sjemena, pomogli bismo obnovu crnikine šume na Badiji. U svrhu rasterećenja biljnog potencijala, što kvalitetnije i raznovrsnije ishrane poželjno je određenu površinu zemljišta na otoku obraditi i zasijati biljnim kulturama. Na Badiji nigdje ne postoji potrebno pojilište. Šumu na otoku kao i otok uopće treba očistiti od smeća za sada odnijeti na deponij, te ju ograditi da jeleni nemaju pristupa. U budućnosti bi trebali naći rješenje za odstranjivanje smeća s područja Badije ili napraviti spalionicu na samom otoku. ZAKLJUČAK Otočić Badija je domaćin lopataru više od 30 godina. Unatoč tome što se njime nije gospodarilo niti je o divljači vođena ikakva briga, i usprkos višegodišnjem krivolovu, jelen se još uvijek nalazi na Badiji. Danas kada ljudski čimbenik najviše ugrožava jelene i vegetaciju otoka, teško je odrediti stvarni odnos između lopatara i biljnog pokrova. Velika većina oglodanih lemprika pripada vremenu prije pojave intenzivnog krivolova i sječa, dakle najvjerojatnije 80-tim godinama kada je lopatar na Badiji bio najbrojniji. U nekada jakim turističkim sezonama kada su na otok pristizali brojni posjetitelji, na deponij smeća odlagala se velika količina hrane što je jelenima, jednim dijelom, pružalo izvor prehrane, 4-5 mjeseci godišnje. Tijekom tih godina jelen lopatar naučio se na nazočnost ljudi i postao prilično pitom. Jedna od turističkih atrakcija bilo je hranjenje jelena koji bi se spustili iz makije u restoran i jeli ljudima iz ruku. Tako pripitomljeni jeleni kasnije su postali lak plijen krivolovcima. Saznanje da jelenska divljač žvače plastiku, govori nam da je stanište siromašno i da lopataru nedostaju neki elementi u prehrani. Isto tako možemo zaključiti da tamo gdje je na panju crnike već formiran grm ili manje stablo, lopatar se hrani drugim drvenastim vrstama kao lemprikom, mirtom, zelenikom i si., a crniku kao glavni element makije oštećuje samo na sječinama kad panj potjera mladicu. Najveći utjecaj na vegetaciju Badije ima čovjek. Ograničavanjem štetnog djelovanja ljudskog faktora spriječili bi veliku većinu šteta. Usklađivanje brojnog stanja divljači (lopatara) prehrambenog potencijala prisutne vegetacije, osigurali bi potrajnost gospodarenja florom i faunom. |