DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 43     <-- 43 -->        PDF

IZ INOZEMSTVA


OBNOVLJENA JE ZGRADA PRVE AUSTRIJSKE ŠKOLE U MARIABRUNNU


Kada je austrijski car Josip II. (1780.


— 1790.) ukinuo crkvene redove u Mariabrunnu
kraj Bečkog novog mjesta,
ostao je prazan samostan Augustinovaca,
zgrada duga 100 m i široka 50 m.
Godine 1813. u nju je iz mjesta Purkersdorf
premješten »Šumarski zavod«
kako se zvala trogodišnja šumarska
škola za koju je bilo potrebno završiti
četiri razreda srednje škole tj. današnjih
4 godine (od petog do osmog razreda
osnovne škole). U Mariabrunnu škola
je djelovala do 1875. godine, kada je
za izobrazbu šumara osnovan odsjek na
Visokoj školi za kulturu tla u Beču,
danas Univerzitet za kulturu tla. U toj
se zgradi nalazi austrijski Zavod za šumarska
istraživanja, a povod za zapis
ove bilješke je njezina temeljita obnova
obavljena od 1988. do 1994. godine s
naznakom, da je zadržana prvotna fasada.
Medu apsolventima te Škole u XIX.
stoljeću nekoliko ih je iz Hrvatske, a
ušli su u povijest hrvatskog šumarstva
kao što su: Franjo Šporer
(1806—1865), koji je izradio nacrt za
osnivanje šumarskog zavoda i šumarske
škole u Hrvatskoj, prikazao stanje šumarstva
u Hrvatskoj i dr. (vidi Š. 1.
1976. str. 307. i 509);


Ante Tomić (1803-1894), prvi
predsjednik 1876. godine obnovljenog
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva
i stručni pisac;


Franjo Čordaši ć (1830-1906) prvi
te Ferdo Zikmundovsky


(1843—1912) drugi organizator šumarsko-
tehničke službe uređenja gospodarenja
velikog djela hrvatskih šuma (v.
Š. 1. 1981. br. 1-2 i 1992. br. 3-5);


Josip Ettinge r (1822-1908), plodan
šumarski pisac i pisac prvog zoološkog
rada na hrvatskom jeziku.


Mariabrunn nach der Generalsanierung 1994. (Foto: S. Pikal)


ŠTAJERSKA - ZELENO SRCE AUSTRIJE


OESTERREICHISCHE FORSTZEITUNG,
»časopis za šumu, šumarstvo
i krajolik«, br. 5/1994. tematski je
broj o šumarstvu austrijske savezne
države Štajerske. Štajerska se piše dipl.
ing. dr. Josef Kalhs, pročelnik Odjela
za šumarstvo štajerske zemaljske vlade,
s pravom može nazvati »zeleno srce
Austrije«, jer je u njoj četvrtina površina
austrijskih šuma, a šuma pokriva
60,4% Štajerske - 989.000 ha.


Prema namjeni otpada na
gospodarske šume 80,7%,
zaštitne s iskorišćivanjem 6,74,
zaštitne bez iskorišćivanja 9,7%,
drvom obrasle površine
bez prinosa 2,7% i
pod mladikom 0,2%.


Po vrsti drveća najviše je smrekovih
šuma — 66,4%, slijede jelove šume i
druge četinjače (ariš, bor, duglazija)
20,9%, bukove šume 5,7% te ostale
listače 7%. Po starosti 60% gospodarskih
šuma je ispod 60 godina starosti
(u cijeloj Austriji 55,2%), a starijih
šuma iznad 120 godina 8% (u cijeloj
Austriji 5,4%). U zaštitnim šumama
25% sastojina starijih je od 140 godina.
Prosječni godišnji prirast od 5,3 m3/ha
u desetgodištu od 1971. do 1980., u
petogodištu od 1986. do 1990. povišen
je na 8,1 m3/ha.


Državnih šuma samo je 9,5%, dakle
prevladava privatni posjed. Maloposjednički
posjed je onaj do 200 ha i na
njih otpada 54,9% svih šuma. Takvih


maloposjednika je 52 000, a onih većih


500. Udio onih do 2 ha je 21% s prosječnom
površinom 0,50 ha a, oni s
posjedom preko 200 ha zauzima
400 000 ha šuma koliko i onih s posjedom
do 200 ha. Prema H. Spitzeru,
koji piše o seljačkim šumama, za podmirenje
vlastitih potreba na drvu nužno
je najmanje 5 ha šume, a na prodaju
mogu računati tek oni s posjedom
preko 10 ha.
Josef Plan k izvješćuje, da je u Štajerskoj
74 ložišta snage 111 MW koja
koriste biomaterijal, drvo i koru, kao
ogrjev, a 40 daljnjih je u izgradnji.
Elektronskim upravljanjem osigurana
je maksimalna iskorištenost ogrjeva.
Autor smatra da bi takove peći snage