DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 43 <-- 43 --> PDF |
IZ INOZEMSTVA OBNOVLJENA JE ZGRADA PRVE AUSTRIJSKE ŠKOLE U MARIABRUNNU Kada je austrijski car Josip II. (1780. — 1790.) ukinuo crkvene redove u Mariabrunnu kraj Bečkog novog mjesta, ostao je prazan samostan Augustinovaca, zgrada duga 100 m i široka 50 m. Godine 1813. u nju je iz mjesta Purkersdorf premješten »Šumarski zavod« kako se zvala trogodišnja šumarska škola za koju je bilo potrebno završiti četiri razreda srednje škole tj. današnjih 4 godine (od petog do osmog razreda osnovne škole). U Mariabrunnu škola je djelovala do 1875. godine, kada je za izobrazbu šumara osnovan odsjek na Visokoj školi za kulturu tla u Beču, danas Univerzitet za kulturu tla. U toj se zgradi nalazi austrijski Zavod za šumarska istraživanja, a povod za zapis ove bilješke je njezina temeljita obnova obavljena od 1988. do 1994. godine s naznakom, da je zadržana prvotna fasada. Medu apsolventima te Škole u XIX. stoljeću nekoliko ih je iz Hrvatske, a ušli su u povijest hrvatskog šumarstva kao što su: Franjo Šporer (1806—1865), koji je izradio nacrt za osnivanje šumarskog zavoda i šumarske škole u Hrvatskoj, prikazao stanje šumarstva u Hrvatskoj i dr. (vidi Š. 1. 1976. str. 307. i 509); Ante Tomić (1803-1894), prvi predsjednik 1876. godine obnovljenog Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i stručni pisac; Franjo Čordaši ć (1830-1906) prvi te Ferdo Zikmundovsky (1843—1912) drugi organizator šumarsko- tehničke službe uređenja gospodarenja velikog djela hrvatskih šuma (v. Š. 1. 1981. br. 1-2 i 1992. br. 3-5); Josip Ettinge r (1822-1908), plodan šumarski pisac i pisac prvog zoološkog rada na hrvatskom jeziku. Mariabrunn nach der Generalsanierung 1994. (Foto: S. Pikal) ŠTAJERSKA - ZELENO SRCE AUSTRIJE OESTERREICHISCHE FORSTZEITUNG, »časopis za šumu, šumarstvo i krajolik«, br. 5/1994. tematski je broj o šumarstvu austrijske savezne države Štajerske. Štajerska se piše dipl. ing. dr. Josef Kalhs, pročelnik Odjela za šumarstvo štajerske zemaljske vlade, s pravom može nazvati »zeleno srce Austrije«, jer je u njoj četvrtina površina austrijskih šuma, a šuma pokriva 60,4% Štajerske - 989.000 ha. Prema namjeni otpada na gospodarske šume 80,7%, zaštitne s iskorišćivanjem 6,74, zaštitne bez iskorišćivanja 9,7%, drvom obrasle površine bez prinosa 2,7% i pod mladikom 0,2%. Po vrsti drveća najviše je smrekovih šuma — 66,4%, slijede jelove šume i druge četinjače (ariš, bor, duglazija) 20,9%, bukove šume 5,7% te ostale listače 7%. Po starosti 60% gospodarskih šuma je ispod 60 godina starosti (u cijeloj Austriji 55,2%), a starijih šuma iznad 120 godina 8% (u cijeloj Austriji 5,4%). U zaštitnim šumama 25% sastojina starijih je od 140 godina. Prosječni godišnji prirast od 5,3 m3/ha u desetgodištu od 1971. do 1980., u petogodištu od 1986. do 1990. povišen je na 8,1 m3/ha. Državnih šuma samo je 9,5%, dakle prevladava privatni posjed. Maloposjednički posjed je onaj do 200 ha i na njih otpada 54,9% svih šuma. Takvih maloposjednika je 52 000, a onih većih 500. Udio onih do 2 ha je 21% s prosječnom površinom 0,50 ha a, oni s posjedom preko 200 ha zauzima 400 000 ha šuma koliko i onih s posjedom do 200 ha. Prema H. Spitzeru, koji piše o seljačkim šumama, za podmirenje vlastitih potreba na drvu nužno je najmanje 5 ha šume, a na prodaju mogu računati tek oni s posjedom preko 10 ha. Josef Plan k izvješćuje, da je u Štajerskoj 74 ložišta snage 111 MW koja koriste biomaterijal, drvo i koru, kao ogrjev, a 40 daljnjih je u izgradnji. Elektronskim upravljanjem osigurana je maksimalna iskorištenost ogrjeva. Autor smatra da bi takove peći snage |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 44 <-- 44 --> PDF |
između 15 i 100 MW trebali koristiti i manji šumoposjednici, odnosno seljaci. Drvo je najčišće gorivo, navodi autor, jer se u dimu nalazi samo toliko C02 koliko ga je biljka asimilirala. Zanimljivi su podaci o iskorišćivanju šuma samostana Vorau u sjevernoj Štajerskoj koje je saopćio Karl R e i s s pod naslovom Waldwirtschaft im Chorherrenstift Vorau. Od ukupnog samostanskog posjeda 3400 ha, 2920 ha su šume, 230 ha poljodjelske površine, 225 ha su alpski travnjaci, a 25 ha služe u druge svrhe. Površina gospodarskih šuma iz nosi 2570 ha, podijeljenih u tri revira površina 700, 930 i 940 ha. Šume se nalaze na nadmorskoj visini između 450 i 1700 m ili do sniježne granice. Prosječni nagib terena je oko 45%, a otvorenost šuma 50 m/ha kamionskih puteva. Godišnji etat je 20 000 m3 od čega jela/smreka 89%, ariš/bor 6% i bukva 5%. Pilane otkupljuju 78% drvne mase, papirna industrija 13%, maloprodaja 6%, a za vlastite potrebe i korisnicima služnosti (servituta) 3%. Od godišnjeg etata 77% ostvaruje se stablimič nim izborom, 15% proredama te 4% čistom sječom i na trasama puteva. Sa sedam stručnih radnika obavlja se 39% sječe i 12% privlačenja, preostali dio od 61% posječeno je 55% po poduzetnicima, 2% seljačkim akordom i 4% prodajom na panju. Udjel poduzetnika na izvlačenju je 82%, seljačkog akorda 2% te kupaca na panju 2%. Izvlačenje se obavlja 4% ručno, 16% konjima, 1,46% šleperima i 32% žičarama. O. Piškorić |