DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 6 <-- 6 --> PDF |
O. Piškorić: PRVI PREDSJEDNIK HRVATSKO-SLAVONSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA - ANTUN TOMIĆ. Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 331-337 školovanje u vinkovačkoj gimnaziji. Nakon šest razreda gimnazije kao krajiški pitomac nastavlja školovanje na Šumarskom zavodu (školi) u Mariabrunnu kod Beča. U isto vrijeme školuje se i Hrvat Stanislav Dragančić i Njemac Josip Kargl, koji kasnije službuje u Hrvatskoj. U Mariabrunnskom Zavodu školovanje je trajalo dvije i tri godine. S dvije godine stjecalo se zvanje današnjeg tehničara, a sa završene tri godine školovanja zvanje inženjera, odnosno šumara s pravom samostalnog vođenja šumskog gospodarstva. Tomić je završio trogodišnje školovanje, što dokazuje da je bio visoko cjenjen, jer inače ne bi mogao dobiti stipendiju i za treću godinu. 2. Po završetku školovanja 1. rujna 1827. godine nastupa u službu u svojstvu šumarskog vježbenika kod Gradiške pukovnije, kasnije nastavlja službovati kako slijedi: — u studenome 1829. godine premješten je u Vlašku ilirsku pukovniju u Banat, na dužnost privremenog obilazitelja šuma Šumarskog ureda u Bosoviću; - od 1831. godine do kraja mjeseca travnja 1835. na dužnosti je obilazitelja šuma u Brodskoj pukovniji; — od mjeseca svibnja 1835. godine do kraja lipnja 1844. godine u istom svojstvu je kod Slunjske pukovnije; - od rujna 1844. do 1851. godine na dužnosti je c. kr. šumarskog poglavice kod Đurđevačke regimente u Bjelovaru; - godine 1851. na osnovi raspisanog natječaja nastupa na mjesto katastralnog povjerenika za šumske procjene u novoustrojenom zemljarinskom katastru u Zagrebu; - početkom 1859. godine prelazi opet u krajišku službu te je upućen u Belu Crkvu u Banatu; — od svibnja 1860. godine nalazi se u svojstvu šumarnika u Karansebešu (Banat); — 1. lipnja 1867. godine dolazi Krajiškom šumskom ravnateljstvu Krajiškog vojnog zapovjedništva u Zagrebu, gdje na dužnosti ostaje do umirovljenja 1. ožujka 1872. godine. Ovoj kronologiji službovanja A. Tomića, koju je objavio F. X. Kesterčanek2, dodajemo da se 1843. godine nalazio na dužnosti »nadzornika lugovah u c. kr. narodnoj ogulinskoj regimenti br. 31«, kako se potpisuje u »listu mesečnom horvatsko-slavonskog Gospodarskog Družtva.«3 Od 1878. godine do smrti 9. siječnja 1894. Tomić živi u Samoboru. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. 2 Fran Kesterčanek: Ante Tomić. Šumarski list VII (1883) br. 3, str. 3-7. 3 U članku PREDLOG, kako da se očuvaju šume u potrebitom stališu, i kojih se pri tom pravilah deržati valja. L. m. II (1843) br. 9, str. 182-185, br. 11, str. 227-230. i br. 12, str. 239-240. s dodatkom »Ogulin na 10. serpnja (Jul.) 1843. Kako pokazuje kronologija službovanja, Tomić je promijenio dosta mjesta službovanja. Tada je u vojnoj službi to bilo uobičajeno, ili iz razloga da nije zadovoljavao na određenom položaju ili naprotiv da je bio cijenjen te kao takav stekao još viši položaj i odgovornije mjesto. Kod Tomića je to upravo i bio slučaj što svjedoči činjenica da je postigao najviši stupanj u službi - zvanja šumarnika, te što je bio premješten u vrhovnu instancu Krajiškom šumskom ravnateljstvu. Samo za napuštanje mjesta katastralnog povjerenija postoji zapisan razlog, a taj je prema Kesterčaneku (nav. članak str. 6): »Poslovi mu katastralni, poimence i po Slavoniji, dosta zadavahu neprilika a nije manjkalo ni podlih denuncijacija. Osobito je pako Tomić i u samom povjerenstvu nastojao oko pravednog sniženja čistih prihoda šuma, to je u istu svrhu bio sastavio, prigodno i raspravicu, u kojoj je dokazivao, da je čisti prihod po rali, kod šuma u razmjerju sa čistim prihodom pašnikah manji. - Tim je pako došao u koliziju sa pretpostavljenimi mu organi, što mu i opet na toliko dozlogrdi položaj, da je napokon početkom g. 1859. ostavio vele nezahvalnu tu službu kod katastera, ter prešao i opet u krajišku službu, kao nadšumar u Belucrkvu, nasledivši tako primjer jur već prije katastralnu službu ostavših si drugova Šporera i Kosa. . .« Razloge odlaska s dužnosti katastralnog povjerenika Keterčanek je nesumnjivo dobio od samog Tomića. 3. Tomić se nije ograničio na savjesno obavljanje redovnih poslova odnosno službeničkih dužnosti, nego je nastojao i poboljšati rad šumarskih ustanova u Vojnoj krajini. Za sada4 o tome svjedoče dvije akcije, jedna prema Kesterčaneku a druga po samom Tomiću. Prema Kesterčaneku5 Tomić je 1843. godine izradio elaborat o »Manjkavostima šumarske uprave u Krajini, kao i o uzrocih njenih, ter učinih kojimi bi se ti odnošaji popraviti mogli«. Vojno zapovjedništvo elaborat je i prihvatilo, što svjedoči i nagrada od 80 forinti (današnja vrijednost oko 5000 kuna) te ga dostavilo »šumarskim ravnateljstvima, kao i pojedinim pukovnijskim upraviteljstvima na očitovanje, za daše konačno o njemu zaključak uzmogne stvoriti«. Kako je elaborat u stvari bio kritika dotadašnjeg rada šumarskih ravnateljstava, odgovori su bili negativni a prijedlog stavljen »in suspenso«. Međutim Tomićev trud i kritika nisu bili uzaludni, jer su njegovi prijedlozi za poboljšanje u bitnosti oživotvoreni u novom Naputku o uređenju šumarstva u Krajini od 7. veljače I860.6 4 Za sada stoga, jer je za ovaj portret Tomića korištena samo tiskom objavljena dokumentacija. 1 Nav. djelo str. 1. Fr. X. Kesterčanek: Prilozi za poviest šuma i šumskog gospodarstva kod Hrvata. S. 1. VII (1882) 1, str. 16. |