DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 60     <-- 60 -->        PDF

IN MEMORIAM


DRAGUTIN ČEPELAK
dipl. ing. šumarstva
(1909-1993)


Dana 6. siječnja 1993. god. završio
je u 84. god. svoj život dipl. ing. Dragutin
Čepelak, službenik bivšeg ŠPP
»Slavonska šuma« Vinkovci, a pokopan
je nakon dva dana, unatoč vremenskim
nepogodama, na groblju u Vinkovcima
u nazočnosti većeg broja kolega, prijatelja
i znanaca.


Potječe iz obitelji uglednog požeškog
obrtnika Josipa Čepelaka, poznatog po
opsegu i uspješnosti poslovanja te po
brojnoj obitelji. Od 5 sinova i jedne
kćeri Dragutin je bio najstariji, povučen


MLADEN RIKATI
dipl. inž. šumarstva
(1917-1993)


Tu, na ovom tlu, rođen, zaljubljen,
voljen, bogat i izrazito vrijedan, prošao
je život velikog, nadraslog čovjeka i šumara
dipl. ing. Mladena Rikatija.


Rodni Samobor, kao da ga od rođenja
12. veljače 1917. g., nije nikad
pustio da ode daleko. Skoro čitav svoj
život proveo je tu, nedaleko Zagreba.


Radni vijek šumara počinje 22. 8.
1941. godine kod Ravnateljstva držav


i privržen knjizi, za razliku od ostale
braće sklone športu i tehničkim novitetima.


Rođen je 1909. god. u Požegi, gdje
je pohađao Državnu klasičnu gimnaziju,
koju je završio 1930. god. s primjerenim
ocjenama iz grčkog i latinskog
jezika, te njemačkog i hrvatskog. Diplomu
Šumarskog fakulteta u Zagrebu
stekao je 1935., a državni stručni ispit
šumarske struke položio je 1940. godine.


Radni vijek započinje davne 1935.
god. u svojstvu volontera kod Sreskog
poglavarstva Slav. Požega. Zatim se zapošljava
u šumarstvu grofa Eltza u Vukovaru
kao šumarski pristav. Tijekom
1939. god. primljen je u dražvnu službu
i dodijeljen za šumarskog vježbenika
šumariji Brčko, tada u sastavu vinkovačkog
šumarstva. Potom slijedi prelazak
u Ravnateljstvo šuma Vinkovci pa
i u Ravnateljstvo šuma Banjaluka, gdje
ostaje do polovice 1945. god. Ponovo
se vraća vinkovačkom šumarstvu, gdje
između 1945. i 1957. god. djeluje kao
upravitelj šumarije u: Otoku, Oriovcu,
ponovno u Otoku a zatim u Gunji. Nakon
godinu dana u toj šumariji, kad su
šumarije u nadležnosti općina i same
vode kadrovsku politiku, ponovno prelazi
Savu, da bi se našao u Narodnom
odboru sreza Brčko u svojstvu višeg
referenta šumarske referade, a nakon
toga jedno vrijeme i kod Šumske
uprave Zvornik. U NR Hrvatsku dolazi
1958. god. i upošljava se u »Slavonski


hrast« Vinkovci, te radom u sljedniku
te organizacije: Šumsko-poljopri


nih šuma u Zagrebu, odjel za uređivanje
šuma.
U vihoru rata, zadnju ratnu godinu,
bori se kao antifašist.


Burne, poslijeratne godine, kao i
mnogi šumari, provodi mijenjajući mjesta
službovanja naređena kratkim rješenjima
o premještanju.


Od Svetog Ivana Žabna, Vojnića,
Kalja, Karlovca, Krapine, Vrbovca, Sokolovca
do Križevaca, gdje od 6. 11.
1951. g. upravlja šumarijom do 1960.
godine.


vredno-industrijskom kombinatu
»Spačva« Vinkovci zadržao do kraja
1969., a potom i završio svoje službovanje
tijekom 1973. godine u objedinjenom
šumarstvu istočne Slavonije: Šumsko
privrednom poduzeću »Slavonska
šuma« Vinkovci.


Pamtit će se njegovo ime na području
vinkovačkog šumarstva, i po plantažnim
nasadima topola duž savskog nasipa
od Gunje prema vojvođanskoj granici,
po izgradnji poslovne zgrade šumarije
u Gunji s pripadajućim gospodarskim
prostorima i stanom za upravitelja
(izgrađeno u režiji same šumarije),
te sustavnom arhiviranju opsežne dokumentacije
bivšeg Kraljevskog nadšumarskog
ureda Vinkovci i Gospodarstvenog
ureda Brodske imovne općine,
gdje je osobito došlo do punog izražaja
njegovo poliglotsko obrazovanje.


Nakon smrti supruge Štefice 1988.
godine on će se prikloniti sinu Branku
u Zvorniku, gdje će se ujedno smjestiti
okružen zasluženom pažnjom njegove
supruge snahe Hanife, liječnice. Ali ne
zadugo! Zbog nemirne granice na Drini,
oni je uskoro napuštaju i dospijevaju
kao izbjeglice u Njemačku. Dragutin
će se uputiti u Dom umirovljenika u
Požegu, gdje se nije mogao snaći, pa
se često znao požaliti svojim negdašnjim
susjedima.


Kako je teško bilo prikupiti podatke


o njegovom službovanju zbog kuće u
koju su nasilno uselili stanari i ovo je
razlog za tako kasnu obavijest o njegovoj
smrti.
Dragutin Tonković, dipl. inž. šum.


Od 1960. god. do 1962. god. radi u
šumarskoj inspekciji te Poljoprivrednošumarskoj
komori kotara Križevci.


Vještinom toreadora, sklanja se ljudskim
grubostima duha, pa od 1962.
god. do 1975. god. radi u Direkciji
šumsko-privrednog poduzeća »RISOVAC
« u Bihaću. Znao je, da je život
lijep tek kad je slobodan, čak i kad je
težak.


Smirenje grubih vjetrova, nostalgija
i ljubav prema ljudima, vraća ga 1975.
godine u Križevce.