DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 60 <-- 60 --> PDF |
IN MEMORIAM DRAGUTIN ČEPELAK dipl. ing. šumarstva (1909-1993) Dana 6. siječnja 1993. god. završio je u 84. god. svoj život dipl. ing. Dragutin Čepelak, službenik bivšeg ŠPP »Slavonska šuma« Vinkovci, a pokopan je nakon dva dana, unatoč vremenskim nepogodama, na groblju u Vinkovcima u nazočnosti većeg broja kolega, prijatelja i znanaca. Potječe iz obitelji uglednog požeškog obrtnika Josipa Čepelaka, poznatog po opsegu i uspješnosti poslovanja te po brojnoj obitelji. Od 5 sinova i jedne kćeri Dragutin je bio najstariji, povučen MLADEN RIKATI dipl. inž. šumarstva (1917-1993) Tu, na ovom tlu, rođen, zaljubljen, voljen, bogat i izrazito vrijedan, prošao je život velikog, nadraslog čovjeka i šumara dipl. ing. Mladena Rikatija. Rodni Samobor, kao da ga od rođenja 12. veljače 1917. g., nije nikad pustio da ode daleko. Skoro čitav svoj život proveo je tu, nedaleko Zagreba. Radni vijek šumara počinje 22. 8. 1941. godine kod Ravnateljstva držav i privržen knjizi, za razliku od ostale braće sklone športu i tehničkim novitetima. Rođen je 1909. god. u Požegi, gdje je pohađao Državnu klasičnu gimnaziju, koju je završio 1930. god. s primjerenim ocjenama iz grčkog i latinskog jezika, te njemačkog i hrvatskog. Diplomu Šumarskog fakulteta u Zagrebu stekao je 1935., a državni stručni ispit šumarske struke položio je 1940. godine. Radni vijek započinje davne 1935. god. u svojstvu volontera kod Sreskog poglavarstva Slav. Požega. Zatim se zapošljava u šumarstvu grofa Eltza u Vukovaru kao šumarski pristav. Tijekom 1939. god. primljen je u dražvnu službu i dodijeljen za šumarskog vježbenika šumariji Brčko, tada u sastavu vinkovačkog šumarstva. Potom slijedi prelazak u Ravnateljstvo šuma Vinkovci pa i u Ravnateljstvo šuma Banjaluka, gdje ostaje do polovice 1945. god. Ponovo se vraća vinkovačkom šumarstvu, gdje između 1945. i 1957. god. djeluje kao upravitelj šumarije u: Otoku, Oriovcu, ponovno u Otoku a zatim u Gunji. Nakon godinu dana u toj šumariji, kad su šumarije u nadležnosti općina i same vode kadrovsku politiku, ponovno prelazi Savu, da bi se našao u Narodnom odboru sreza Brčko u svojstvu višeg referenta šumarske referade, a nakon toga jedno vrijeme i kod Šumske uprave Zvornik. U NR Hrvatsku dolazi 1958. god. i upošljava se u »Slavonski hrast« Vinkovci, te radom u sljedniku te organizacije: Šumsko-poljopri nih šuma u Zagrebu, odjel za uređivanje šuma. U vihoru rata, zadnju ratnu godinu, bori se kao antifašist. Burne, poslijeratne godine, kao i mnogi šumari, provodi mijenjajući mjesta službovanja naređena kratkim rješenjima o premještanju. Od Svetog Ivana Žabna, Vojnića, Kalja, Karlovca, Krapine, Vrbovca, Sokolovca do Križevaca, gdje od 6. 11. 1951. g. upravlja šumarijom do 1960. godine. vredno-industrijskom kombinatu »Spačva« Vinkovci zadržao do kraja 1969., a potom i završio svoje službovanje tijekom 1973. godine u objedinjenom šumarstvu istočne Slavonije: Šumsko privrednom poduzeću »Slavonska šuma« Vinkovci. Pamtit će se njegovo ime na području vinkovačkog šumarstva, i po plantažnim nasadima topola duž savskog nasipa od Gunje prema vojvođanskoj granici, po izgradnji poslovne zgrade šumarije u Gunji s pripadajućim gospodarskim prostorima i stanom za upravitelja (izgrađeno u režiji same šumarije), te sustavnom arhiviranju opsežne dokumentacije bivšeg Kraljevskog nadšumarskog ureda Vinkovci i Gospodarstvenog ureda Brodske imovne općine, gdje je osobito došlo do punog izražaja njegovo poliglotsko obrazovanje. Nakon smrti supruge Štefice 1988. godine on će se prikloniti sinu Branku u Zvorniku, gdje će se ujedno smjestiti okružen zasluženom pažnjom njegove supruge snahe Hanife, liječnice. Ali ne zadugo! Zbog nemirne granice na Drini, oni je uskoro napuštaju i dospijevaju kao izbjeglice u Njemačku. Dragutin će se uputiti u Dom umirovljenika u Požegu, gdje se nije mogao snaći, pa se često znao požaliti svojim negdašnjim susjedima. Kako je teško bilo prikupiti podatke o njegovom službovanju zbog kuće u koju su nasilno uselili stanari i ovo je razlog za tako kasnu obavijest o njegovoj smrti. Dragutin Tonković, dipl. inž. šum. Od 1960. god. do 1962. god. radi u šumarskoj inspekciji te Poljoprivrednošumarskoj komori kotara Križevci. Vještinom toreadora, sklanja se ljudskim grubostima duha, pa od 1962. god. do 1975. god. radi u Direkciji šumsko-privrednog poduzeća »RISOVAC « u Bihaću. Znao je, da je život lijep tek kad je slobodan, čak i kad je težak. Smirenje grubih vjetrova, nostalgija i ljubav prema ljudima, vraća ga 1975. godine u Križevce. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Tada, već umoran od života, svoje zadnje radne godine provodi u Križevcima, gdje je nakon umirovljenja mirno i spokojno dočekao svoj kraj 1. 12. 1993. godine. No, pisati ili govoriti o životu i radu ing. Mladena Rikatija uistinu je smjelost. Za sve one koji su Mladena znali ili čak imali sreću upoznati ga, jasno je, kako je nemoguće riječima opisati sve ono što je »Riki« znao, mogao i značio. Imao sam sreću, da kao križevački gimnazijalac, u ljetnoj zaradi »čekićam« stabla odabrana rukom ing. Rikatija. Prve sam fazane i zečeve lovio uz ing. Rikatija i mog pok. oca. Tada, to nisam mogao znati. Sada već dugo i dobro znam da je bio velik, u struci nedostignut, zaljubljenik ljepo te, erudita, čovjek uzornih životnih i radnih načela. Živa svjedočanstva njegova rada, ljubavi i beskrajnog davanja, danas su, od njega njegovane, prelijepe sastojine kitnjaka i bukve na Kalniku; danas su šumari, prijatelji i kolege, koji su imali sreću živjeti, raditi i učiti uz ing. Rikatija. Učiti od njega struku, poštenje i ljubav, učiti, biti darivani obiljem i raskoši njegova duha. Svaki susret s RIKIJEM od struke do druženja, bio je ekstrakt pravih vrijednosti života. Treba li reći, da u svom bogatstvu duha nije pravio razlike; niti godina, niti položaja. Dijelio je ljepotu i dobro oko sebe, a ona je, dijeleći, uvijek i za njega bivala veća. Bio nam je uzor, vodilja, idol, bio nam je otac i učitelj. Bio je naš pajdaš u lovu na trčke, fazane i zečeve; s nama je namočio noge loveći patke, s nama je gledao zalaze sunca i zvijezde noću, s nama je vino pio, s nama je u ljepoti uistinu BIO. Otišao je u vječnost, tiho, nečujno, kao što svjetlost dana može odlaziti. Nije nam dao priliku oprostiti se, pozdraviti. Tako je sigurno i bolje. Ostao je ponovno nedostignut, velik, ostao je uz nas u šumi, u lovu, u kleti. Ostao je zauvijek u nama! Tomislav Starčević |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 62 <-- 62 --> PDF |
PRETPLATA ZA ŠUMARSKI LIST U 1995. GODINI iznosi: — za zaposlene članove 40 kn — za studente, đake i umirovljenike 8 kn — za poduzeća 400 kn Adresa: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO, Zagreb, Trg Mažuranića 11 Žiro račun br. 30102-678-6249 PRETPLATA ZA INOZEMSTVO 80 $ DEVIZNI ŽIRO RAČUN br.: 25731-3206475 HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO Zagreb ZAGREBAČKA BANKA Zagreb (Telex ŽABA 21-211 Swift ŽABA HR XX) Uredništvo |